Kako se približava koncert Marka Perkovića Thompsona, tako raste i broj histeričnih ispada lijeve medijske, političke i parapolitičke kloake. Spektakl s pola milijuna ljudi koji se okuplja oko hrvatske glazbene ikone za njih je horor-film u najavi. Nisu to više samo nervozne kolumne i histerični Facebook-statusi – sada je riječ o cijeloj operaciji zastrašivanja, s apokaliptičnim najavama mrtvih

Saborski zastupnici ispred Kluba Dom i nacionalno okupljanje i Hrvatskih suverenista Igor Peternel, Damir Biloglav i Krešimir Čabaj održali su konferenciju za medije na kojoj su se osvrnuli na te potrebu uvođenja Dana sjećanja na žrtve komunizma, na proslavu Dana antifašističke borbe u Brezovici te pronalazak u Svetoj Nedjelji gotovo 50 tijela žrtava komunističkog terora.

Imam osjećaj da je to bilo “nekoć davno”, no ima tek nešto više od tri godine otkako sam prvi put javno pisala o fenomenu zvanom Marko Perković Thompson. Točnije, o njegovom nerealiziranom nastupu u pulskom Amfiteatru. A Thompson jest fenomen – koliko god to neki osporavali. Jer, u njegovom slučaju nikada nije bila riječ samo o glazbi.

Umjesto da bude sretan i javno pohvali Udrugu Betlehem što je beba stara svega 10 dana sinoć na zagrebačkoj Trešnjevci uspješno spašena i zdrava zbrinuta, HDZ-ov besćutni foteljaš MARIN PILETIĆ javno prijeti kažnjavanjem onih koji su dijete spasili, a u neviđenoj medijskoj hajci na gospođu Vrdoljak - ima potporu lijevih piskarala i aktivističkih zgubidana…

Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike kojem je na čelu HDZ-ov Marin Piletić, o kojem je Narod.hr ranije posvetio niz tekstova vezanih za provođenje politika lijevih aktivista, ponovno je ‘briljiralo’. Oko Prozora života zauzeo je isti stav kako i feminističke ženske udruge koje su Prozor života odmah dočekale na nož.

Isti prizori svake godine na 22. lipnja u Brezovici kod Siska i drugdje po Hrvatskoj: spodobe odaju počast Hitlerovim saveznicima,  Titovim koljačima koji su se borili za Jugoslaviju, a protiv ideje o bilo kakvoj samostalnoj i slobodnoj Hrvatskoj!  

Svaku ljudsku epohu odlikuje ono nešto, tako neopipljivo, a opet prisutno i teško objašnjivo. Taj zeitgeist u kojem Pavao Pavličić piše u svom romanu ‘Nepovrat’, mozaik je okusa, mirisa, kulture, svakodnevice i sustava vrijednosti nekog doba. Sadašnji duh vremena, zeitgeist, smrdi na kulturu smrti. Na smrad sumpora.

Rezultati izbora u Hrvatskoj od 2000- te godine do danas, pa tako i nedavni lokalni, poglavito u glavnom gradu Zagrebu, sugeriraju nam da većina Hrvata nema potrebnu političku pismenost ni sposobnost zrelog rasuđivanja u skladu s vitalnim državnim i nacionalnim interesima, općedruštvenim dobrom i vremenom u kojem žive.

Idemo u prvi veliki toplinski val, čekaju nas još barem osam ili devet, tko preživi, pričat će. Mak se zavlači u grmlje, Tor pije vodu kao da je besplatna. „Samo nas nemoj voditi na more“, preklinju me, gledajući kolone automobila i cijene pseće, mačje i ljudske hrane. „Ostani s nama, nemoj nas izbaciti na cestu kao što čine ljude kada odlaze na godišnji.“

‘NOVOSTI’ PROTIV THOMPSONA: KOD PUPOVCA NIŠTA NOVA! Problem su politički fejkeri - koji financiraju jugolijevo smeće, a doći će na Hipodrom glumiti “velike” Hrvate!