Turbofolk u glavama opasniji je od onog jeftilena u dvoranama
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 27 Veljača 2023 17:55
Nakon što se pola države dignulo na noge zbog odluke pulskoga gradonačelnika Filipa Zoričića koji je zabranio održavanje gotovo rasprodanog koncerta ''cajki'' u gradskoj dvorani, neupućeni bi pomislili kako nam je to glavni problem u zemlji.
Pa, kamo sreće da jest, jer, o ukusima se nikada ne raspravlja, kaže izreka, a uvijek se žustro debatira, no evo, sada se bavimo i turbofolkom. I gotovo 30 godina koliko se nemilice ''dere'' po cijeloj Hrvatskoj, a pjevači toga žanra-za kojega iskreno ne znam pravi opis- beru milijune eura i stanuju u basnoslovno luksuznim vilama s bazenima i grijanim podovima, mi smo baš sada shvatili da je to živi užas.
Kič nad kičevima, ni glave, ni repa, stalno neko zavijanje, lomljenje čaša, rezanje vena, ostavljenih žena, grcanja u suzama, a sve to upakirano u nekakav miks svega i svačega, pravimo se fini i ne želimo ga više slušati.
Krv je natapala zemlju, ali ipak se pjevalo
Ma, baš krasno- pa to su cijukanje i deračina na tlo Hrvatske stupili još dok je srpski zločinac Željko Ražnatović Arkan sa svojim paravojnim postrojbama klao nevine ljude i kod nas i u Bosni, a vrištanje i grozomorne pjesme orile se iz usta njegove obožavane žene (Svetlane) Cece, dok je krv natapala hrvatsku i bosansku zemlju.
On i njegovi su klali, ona je punila dvorane i zarađivala, a kasnije sakrivala u podrumu raskošne kuće srpske mafijaše i kriminalce i sve se to znalo u Hrvatskoj. Ali je njezina grozomorna ''muzika'' treštala uredno i iz hrvatskih i iz bosanskih kafića.
Na pitanje ''pa kako možete slušati ženu, kasnije udovicu (Bogu hvala) koljača'', odgovaralo se kako ''ne treba miješati rat i pjesmu''. Zar ozbiljno? Pored toliko kvalitetnih i divnih glazbenika i stihova, odlazilo se u ponoć na te ''cajke'', lomilo do jutra i pilo, a naši su ljudi znali sve do zadnje strofe, do zadnjega refrena i deranja.
I godinama su se vodile polemike oko toga što je to u hrvatskom biću što ga tjera da sluša takav glazbeni horor i gleda neukusne ''pevaljke'' kako u minicama do dupeta i štiklama kakve nose porno-zvijezde vrište iz petnih žila o nekakvim propalim ljubavima, tipovima koji su ih varali, a one jadne patile, a iza svega se toga vrtila lova do krova.
''Jeftilen-pevači''
Dame i gospoda koji slušaju opere, oni građanskoga štiha koji su slušali šansone i pristojnu glazbu, rockeri i punkeri, svi su zajedno bili zgroženi jeftilenom koji je pokorio Hrvatsku bez ispaljenog metka, samo u vidu nekakvih polunota i rečenica sklepanih na šanku, vrijednosti nula kuna. Da, tadašnjih kuna. Iako su ti ''jeftilen-pevači'' oduvijek računali u eurima, dolarima, francima… Biznismeni više negoli umjetnici, ako o umjetnosti uopće možemo govoriti.
Za to je vrijeme naša mladež, ratna, a posebno postratna, sazrijevala, ne uz Olivera, Gibonnija ili Massima, a posebice ne uz Terezu, Gabi, Josipu ili Arsena, da ne govorim o Miši. On je ipak institucija u koju se ne dira.
Ne, naši su neki novi klinci odrastali uz cupkanje na Cecu i desetine sličnih Ceca, a Lepa Brena, koja je odavno samo Brena, a ne više Lepa, već plastična, punila najveće sportske dvorane kao od šale, bez obzira što je '90-ih paradirala u četničkoj uniformi pa se nemušto branila da je nosila Dolce&Gabanna kreaciju. Možeš misliti.
Koja tuga, kakva kulturološka tragedija. Da se razumijemo- ne mislim pod time na toliko lijepe i vrijedne narodne glazbe kakva se nekoć izvodila i koja i danas ima svoju vrijednost, jer ne možemo svi slušati Filharmoniju i Bečke dječake, niti uživati u genijalnosti Ive Pogorelića, ali ono što je s Istoka stiglo u Hrvatsku u posljednja tri desetljeća doista je obični glazbeni šljam.
Jeftino dublje od dna, bez ikakve vrijednosti, ili pouke, samo čisto ruglo kojega se svaki pristojan građanin, bez obzira na naobrazbu, s prosječnim poznavanjem povijesti- može sramiti. Jer, ''cajke'' nisu samo obične ''cajke'', već i mentalitet. Onaj istočnjački, bizantski, od kojega smo 1991. godine otišli, ne žaleći za njime. Tako smo barem mislili.
I sada, kada se nesretni Zoričić drznuo javno reći ono što dobar dio tih normalnih, pristojnih ljudi i misli, a još i zabranio u gradskom prostoru održavanje takvog glazbenog otpada, odmah se krenulo s kvazi-liberalnim tezama o tome kako su takve zabrane uvod u totalitarizam i cenzuru. Ma nemojte.
A Thompson nije smio kroz Učku
Kao gradonačelnik ima pravo sugerirati da ne želi da se u javnom prostoru kojega plaćaju građani sluša takav bezvrijedni šund, ispravno utvrdivši kako takav izričaj ne pripada ovom podneblju. S druge pak strane, demantira ga činjenica da je prodano gotovo 80 posto karata za taj famozni ''koncert'', što potvrđuje da se kičeraj itekako sluša i uživa u njemu.
Prozivaju ga isti oni koji nisu dopustili Marku Perkoviću Thompsonu da pjeva u pulskoj Areni, što je oduvijek bila njegova želja. Bez obzira tko što mislio o njemu, ta mu je pozornica godinama nedostupna, a oni koji su mu zabranjivali, sada kriče iz petnih žila kako Zoričić provodi cenzuru. Momci, kakvo je to kratko pamćenje? Ili vi koji sada lupate po Zoričiću mislite da smo svi zaboravili kako Thompson praktički nije smio kroz Učku? Od kuda sada takvo licemjerje?
Dušebrižnici će odmah skočiti i tvrditi kako je Istra ionako ''puna Srba i udbaša'' pa nije ni čudo da se taj bućkuriš tamo sluša, jer je ''trajna-nina-nena'' gotovo izumrla, ali, to je tek predrasuda. Jer, Ceca i sve te Cece slušaju se u cijeloj Hrvatskoj i to nije od jučer, a ni od prekjučer, već tri desetljeća, duga tri desetljeća.
I zato je Zoričić možda i pogriješio što je pokušao ''uvesti reda'' u nekakvu građansku kulturu, a razapet je na Sergijevom slavoluku kroz čitavu državu. Sebe je izložio uvredama i teškim optužbama: da je običan nacionalist, jer nije Puležan, već Dalmatinac, konzervativac, ''bogomoljac'' i ''katoliban''.
Trebao je pustiti neka urlaju usred Pule, jer ionako urlaju usred Zagreba, Splita, Osijeka, da ne nabrajam dalje, predugo bi trajalo, pa oni koji vole, neka idu, kojima se gadi, neka prespavaju i začepe nos i usta.
Zoričić možda nije shvatio da je opasniji turbofolk u glavama od onoga koji puni dvorane i stadione. A njega će, možda, ali samo možda, iskorijeniti neke buduće generacije, koje neće imati pojma ni što je to, ni kako je ''rasturao'' državu. Naravno, ako ne napuste zemlju zatrovanu turbofolkom u svakoj pori i krenu putem Zapada.
