Vidi li Peđa dalje od Beograda?

Pin It

Kad se ono prošlog tjedna ušeprtljala crveno-zelena oporba, zanimljivim se usklikom okomio korpulentni Grbin Peđa na Plenkovića: ''Hrvatska je demokratska država i nećemo dopustiti da krene putem kojim je Vučić pokrenuo Srbiju.''

Još i prije kada su se ono oporbenjaci jogunili protiv najavljene izmjene Kaznenog zakona kojom bi se kažnjavalo neovlašteno otkrivanje sadržaja izvidne ili dokazne radnje u postupcima policije i pravosuđa protiv osumnjičenika – Grbin se Plenkoviću grozio kako on neće dopustiti da Plenković postane novi Vučić. Zanimljivo je kako su korpulentnom Peđi usta puna Vučića dok govori o Hrvatskoj. Prati li čelnik druge po veličini stranke u zemlji djelovanje ijednoga drugog inozemnog političara osim Vučića? Nalazi li ijednu drugu zemlju s kojom bi usporedio Hrvatsku osim Srbije? Kao da Grbinov politički um može dobaciti jedino do Beograda iako mu je Beč bliže. Slične sklonosti dijeli i njegova supruga koja je izabrala Kragujevac za mjesto studiranja iako je bilo i kudukamo bližih fakulteta za medicinske sestre.

Benčićka ili neka slična uspjela se nekako uz Vučića prisjetiti i Orbana. Onako mimikrije radi, da se Vlasi ne dosjete. Međutim Srbija je referentna točka po kojoj se orijentira ta fela pa je onda i logično da i hrvatske teme objašnjavaju usporedbama sa Srbijom. Nakon Grbina i Benčićke isti narativ prihvaćaju i ovdašnji tobože mainstream mediji i perpetuiraju ga u beskraj, sve u svrhu što jačeg povezivanja Regiona. Istini za volju, suvremenoj se Hrvatskoj može vučićprigovoriti puno toga, aktualnom premijeru Plenkoviću također, ali suvremena Hrvatska je, koliko god imala problema, uzorna zemlja u odnosu na Srbiju, a Plenković je uzoran europski političar što god to u suvremenoj Europi značilo (osobno držim da je to problem, a ne prednost, no to je već druga tema!), dok je Vučić čedo četničkog miljea, lik koji se za vrijeme rata s puškom u ruci motao oko opkoljenog Sarajeva. Doduše, poslije je tvrdio da je to bio kišobran. Samo ne znam poluautomatski ili automatski? Uglavnom, nema nikakva objektivnog razloga da se Hrvatska situacija tumači srpskom niti da se Plenković izjednačava s Vučićem. Tko to radi, nije u stanju misliti Hrvatsku neovisno o Srbiji. Stoga kada ovih dana politička tajnica Mirela Ahmetović u emisiji N1 kaže da je Plenković podsjeća na Vučića, ona govori više o sebi nego o Plenkoviću ili Vučiću. Ona se, zapravo, otkriva kao mentalna zarobljenica Regiona koja hrvatsku krvavo izborenu samostalnost i njezinu europsku sudbinu ne razumije i doživljava je kao privremenu anomaliju koju će budućnost ispraviti. Posebno je degutantno to izjednačavanje Plenkovićeve i Vučićeve vlasti kada se zna da aktualna hrvatska vlast Srbe i ostale manjince drži kao malo vode na dlanu, a Vučićeva vlast je ostatke ostataka Hrvata u Srbiji raznim makinacijama raskolila na Hrvate i Bunjevce forsirajući i nekakav bunjevački jezik. U Srbiji su mediji, osim Šolakovih, pod kontrolom Vučićevom su kontrolom, u srbijaHrvatskoj je dio medija pod kontrolom srpskog kapitala, dio pod kontrolom duboke države komunističke provenijencije, dio se kiti atributom 'javni', no svi skupa pušu u iste diple. Pretežno jugoslavenstvujuće.

U Srbiji ratni zločinci redovito gostuju u jutarnjim emisijama, tiskovine su pune legendarnih priča o kriminalcima koji tako postaju svojevrsni uzori mladima, ratnohuškačka retorika postala je samorazumljiva i općeprihvaćena itd. Svega toga u Hrvatskoj nema, ali zato ima malodušnosti, nezadovoljstva, ubrzanog demografskog propadanja, raspirivanja samomržnje i destrukcije usmjerene na sve državno i nacionalno. Hrvatska i Srbija imaju sasvim drukčije probleme, drukčije elite, drukčije kulture i drukčije težnje. Onaj tko spaja nespojivo, poravnava nesravnjivo – stvara pretpostavke za novo zlo. A hrvatska ljevica već drugo stoljeće zaredom radi upravo to. Na toj činjenici, kao i na uspješnom razjedinjavanju nehadezovske desnice Plenković je relativno glatko dobio dosadašnje izbore. S nekoliko jakih nacionalnih poteza (zakon o jeziku, Turudić, najava uvođenja obveznog vojnog roka) stvara pretpostavke za dobar rezultat na sljedećim. Neće biti dobro ako HDZ ne dobije nikakav korektiv s desna, još gore će biti dočepaju li se vlasti ovi s lijeva.

Damir Pešorda

Hrvatski tjednik/hkv.hr