Izbori nisu utakmica. Baš šteta.
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 29 Svibanj 2025 18:55
Čak ni ekipa iz svijeta nogometa toliko ne voli sportski rječnik kao što to vole naši političari. Doduše, kad su izbori u pitanju, onda najprije krene vojna terminologija. Ide se, recimo, “u bitku” za neki grad. Ili, vodi se “ideološki rat” između dva kandidata.
No, kad krene (pred)izborna kampanja, onda se rječnik, tobože, okreće u sportskom smjeru. Onda se “ulazi u ring” ili “kreće u utrku”. Pa, na rubu cinizma i licemjerja, jedna strana drugoj poželi “fer utakmicu”.
Kako god bilo, pozdravljam više “fer utakmice” nego ratnu terminologiju kad je politika u pitanju. Jer, još se oporavljamo od rana Domovinskog rata iako nas neki i dalje uporno vuku u Drugi svjetski i to ne s namjerom da se s njim konačno raskrsti jednom zauvijek – istinom i samo istinom. Nije našim političarima do istine. Čast izuzecima. I dok se jedni bave komunalnim pitanjima, drugi nameću ideološka. A istina je negdje između.
Politička utakmica
No, vratimo se političkim utakmicama. Mediji su prenijeli vijest da je predsjednik Vlade Andrej Plenković “izrazio zadovoljstvo predizbornom situacijom na terenu”. (Naravno da se ne radi o travnatom terenu. I sigurno ne u nepokošenom Zagrebu.) Misleći na izborni dan, ove svečane nedjelje pred nama, Plenković je rekao da se “utakmica igra do 19 sati 1. lipnja”.
Kao prvo, zanemarit ću sliku u glavi koja me pratila prošle godine nakon što sam vidjela košarkašku “virtuoznost” pomiješanu, valjda, s evociranjem uspomena na mladost u osamdesetima i navodnom anemijom. Ah, Bože moj, i mene su kao davatelja krvi odbili zadnji put na transfuziji zbog manjka željeza, što sad… A i kozlić u dvorani iz tjelesnog i dan danas mi je trauma. Možda mi je to potencijalna referenca za aktivno bavljenje politikom u Hrvatskoj? No, uspješno je izbjegavam od 18. godine. “Samo” izlazim na izbore. Do daljnjega.
Kao drugo, voljela bih kad bi na izborima u bilo kojem gradu, općini ili županiji postojao kandidat kao što je Zlatko Dalić. Ili Luka Modrić. Ono, da odmah znaš čim ga vidiš: “Evo, to je čovjek koji bi htio grad/općinu/županiju učiniti ponosnim/ponosnom”. (Ovako napisano skoro izgleda kao da grad/općina/županija ne znaju kojeg su roda, ali to je neka druga tema.)
Da se izbori igraju…
Da se izbori u Hrvatskoj uistinu igraju kao utakmica, onda bi narod dijelio žute i crvene kartone kao upozorenja i poruke da se gruba i nepoštena igra kažnjava. Pa i izbacivanjem.
Da se izbori odigravaju onako kako igra naša reprezentacija, onda bi se započinjalo nacionalnom himnom, najboljim igračima na terenu i stremljenju prema pobjedi za sav hrvatski narod.
Da su izbori kao utakmica, karte bi se kupovale tjednima unaprijed, a ne izbjegavala prisutnost. Ako treba, gorljivo bi se putovalo na biračka mjesta, baš kao na gostovanja.
Skandirala bi se imena i prezimena onih koji nas raduju, a ne izvikivala uz zvižduke. Rezultati bi se dočekivali dostojanstveno i s radošću, a ne ogorčenim objedama. Navijali bismo punim srcem u zajedničkoj želji za pogotkom koji bi značio našu kolektivnu dobrobit. Eh, kad bi izbori bili utakmica…
No, nemamo mi igrače za tako nešto. Ili imamo, a još sjede na klupi?
Udarci ispod pojasa
Iako miljama daleko od pravog ringa, diljem Hrvatske naši se političari, još od prvoga kruga ovih lokalnih izbora, natječu u udarcima ispod pojasa. Izvlače se postojeće i nepostojeće afere, blate obitelji, a protivnici komuniciraju kao da su operirani od svakog međusobnog poštovanja. Uvrede kandidata na suprotnoj poziciji mnogi su uveli pod svoj izborni program umjesto kakvih konkretnih rješenja. No, nitko ne uživa u slušanju difamacije i gledanju natjecanja u omalovažavanju.
Toga, srećom, u sportu nema. Barem kad su pravi igrači u pitanju. Zna se zbog čega se igra. Znaš kakvi su ti kapaciteti, tko ti je protivnik i uvijek ga tretiraš s respektom. U protivnom, gubiš i od slabijih. Zato je poniznost, kakvu imaju jedan Dalić ili Modrić, prepoznata diljem svijeta.
Ali je zato bahaćenje glavna odlika ogromnog dijela hrvatskih političara. E, zato ni Dalić, ni Modrić, ni njima slične osobe nisu “u ponudi” na glasačkim listićima.
Manjak poštovanja
Puno toga je u životu stvar poštovanja. No, na tom polju smo još u povojima i u svakodnevnoj komunikaciji. U svijetu politike – udaljeni smo od poštovanja, kako bi rekla djeca, svjetlosnim godinama.
No, kad se zasitimo loših izbornih kampanja, nemaštovitih slogana i nemuštih sučeljavanja, možda bismo i poželjeli da izbori traju otprilike 90 minuta, koliko i jedan nogometni susret.
Ovako, na način na koji se provode kampanje i obilasci terena koji su sve samo ne pokošeni travnjaci, izbori su daleko od utakmice. Barem od one koja bi cijeloj Hrvatskoj bila na ponos. Šteta.
