Šarić: Izgubljeni sin Tomislav Tomašević
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 30 Svibanj 2025 11:52
„Nemamo svoje medije“, piše na YouTube kanalu stranke Možemo čija produkcija sada snima i proizvodi sadržaj brže od Bollywooda, samo lošije kvalitete. Sjetimo se koliko se ismijavao Dragan Primorac koji trči, vozi bicikl, vježba i što sve ne, dok je sa Senfom potpuno drugačija priča.
Jede burek iz torbe, fakat ono, nosi zaštitnu kacigu na gradilištima i baca lopate betona, neodoljivo nas podsjećajući na pokojnog prethodnika koji je volio “delati”. Ujedno ga sada zapljuskuju i afere, no ništa od toga medije „koje nemaju“ ne potiče da Senfu priušte barem 10% onoga što bi priuštili Milanu Bandiću ili 2% onoga što su servirali Primorcu. Posljednji primjer kako „nemaju svoje medije“ jest onaj iz Glorije. Otac i sin Tomašević donose svoju obiteljsku priču, na prvi pogled simpatično, no zapravo vrlo tužno.
Poput one biblijske priče, Tomislav se odmetnuo od oca i vjere, pogazio je i danas gazi sve vrijednosti svojih roditelja. Hoće li se izgubljeni sin Tomislav ikada vratiti ocu, ne fizički, već vrijednosno i duhovno?
Odmetnuti sin Tomašević
Otac Smiljan Tomašević doista voli svog sina. Međutim, prihvatio je biti dio kampanje stranke koja prezire sve ono u što on vjeruje i za što je riskirao život. Čini se kako je na snazi između oca i sina “ideološki moratorij”, no za koji cilj? Što to Možemo dobroga donosi za tatu Smiljana i građane Zagreba?
Također, hoćemo li uskoro vidjeti i jedan članak o Mariji Selak Raspudić, njezinoj majci i povijesti njezine obitelji? Ili ćemo do izborne šutnje slušati samo o tome kako nije znala neki zagrebački germanizam, kao da o tome ovise kompetencije gradonačelnika. Evo, već se i kumice ljute, pišu mediji, jer ne može se biti gradonačelnikom ako ne znaš što je ajngemahtec. Kome je još misterij zašto je povjerenje u medije na tako niskim razinama i zašto su novinari dobili prefiks „D“?
Odmetnuti sin Tomislav nije uzeo očevo bogatstvo, jer ga nije ni bilo, no pomamio se za novcem koji se “ubire s drveta” kada postaneš zeleni aktivist, udrugar, protivnik novih crkvi i saveznik LGBT ideologije. Tog novca Tomašević se toliko nauživao u mladosti i nikada ga mu nije ponestalo, za razliku od razmetnoga sina u biblijskoj priči. Štoviše, sada kada je na vlasti, domogao se i našeg novca koji se slijeva u neke nove tomaševiće koji se valjaju trgovima, sljubljuju s asfaltom, hodaju goli ulicama i bubnjanju sve u šesnaest.
Kako se osjeća otac Tomašević kada vidi sina koji se veseli pod petokrakom?
U članku medija „koji nije njihov“ već u drugoj rečenici saznajemo da se otac Smiljan borio za neovisnu, slobodnu i demokratsku Hrvatsku u Domovinskom ratu, onom ratu na koji Tomašević odmahuje rukom i govori da ga treba ostaviti u prošlosti. U tom je ratu otac Smiljan stao pred oklop i pješaštvo Jugoslavenske narodne armije koja je nosila petokraku koju njegov sin 30-tak godina nakon rata redovito i veselo pozdravlja na Trnjanskim kresovima. Očevu borbu bi ostavio u prošlosti, no onu stariju partizansku bi iskopao sa smetlišta povijesti i nametnuo građanima Zagreba kao uzor. Kako se osjeća otac Tomašević kada vidi sina koji se veseli pod petokrakom? Kako se osjećao otac kada je njegov sin pravio grimase na spomen Vukovara i Domovinskog rata u podcastu s Milanom Kekinom?
Tko je regrutirao mladog Senfa?
Saznajemo i da je bilo teških razgovora na nedjeljnim obiteljskim ručkovima u Zaprešiću. Očito je brižni otac pokušavao sina vratiti tradicionalnim hrvatskim vrijednostima i kulturi života, no toliko su se posvađali da su odlučili kako o tim temama više neće razgovarati. Senf je posvećen odrastu, abortusu, LGBT-u, partizanštini i točka, rekao bi Hajdaš Dončić, budući premijer u dva uzastopna mandata.
Novinarka Glorije piše i o Senfovom punk bendu u kojem je svirao s Davorom Rostuharom, no ne piše kako ovaj veliki prijatelj našeg gradonačelnika ima udrugu koja prima novac iz gradske blagajne. Što bi pisali „mediji koje nemamo“ kada bi kolega Andreja Plenkovića iz košarkaškog tima primao novac iz državnog proračuna za svoju udrugu?
Novinarka prepričava i kako se otac zabrinuo kada je skroman sin koji živi u stanu od 40 kvadrata s dvadesetak godina počeo putovati po svijetu i penjati se na vrh Kilimandžara. Otkud novac, ako nije bio tatin? Tko je regrutirao mladog Senfa i ponudio mu svijet na dlanu, tako ga otkinuvši od roditelja i preusmjerivši na put ekstremnog ljevičarenja i udrugarstva do ureda gradonačelnika? O tome – ništa.
Tatu će ‘mediji koji nisu naši’ pospremiti u Zaprešić do sljedećih izbora
No saznajemo činjenicu koja se izvlači pred svake izbore: Tomašević je u crkvenom braku koji je sklopio pred Bogom i stricem svećenikom, monsinjorom Ivom Tomaševićem. Naime, u kampanji se uvijek javlja potreba možemovaca za izvlačenjem karti tata branitelj i stric svećenik, kako neodlučnim biračima ne bi ostao dojam da je Tomašević opčinjen samo homoseksualnim paradama i kresovima.
I tako završava simpatičan i od stranke vrlo vjerojatno naručen članak. Senf najednom ne izgleda tako radikalan, zar ne? Ima mamu i tatu, ne dvije mame niti dvojicu tate. Navija za Dinamo, pravi je Zagrepčanec, oženjen i obiteljski čovjek. Mogli smo i pročitati kako je Tomašević ponosan na jednog dragovoljca Domovinskog rata, pa makar on bio i njegov otac. Saznali smo i da Senf jede meso. Doduše, supruga Iva nadomješta taj minus svojim vegetarijanstvom. No, što će biti nakon izborne nedjelje ukoliko Tomašević pobijedi?
Tatu će „mediji koji nisu naši“ pospremiti u Zaprešić. Izgubljeni sin Tomislav nastavit će živjeti svoj politički život lišen svih vrijednosti koje su mu pokušali usaditi roditelji. Nastavit će prosipati naš novac, te gaziti obitelj, kulturu života, katoličanstvo i domoljublje koje je njegov otac pokazao u ratu, ali i u miru. Barem zasad, Tomašević ostaje izgubljeni sin. Ostaje nam nadati se da će se jednoga dana i Tomislav vratiti svom ocu i zatražiti očinski i Božji oprost. Međutim, prvo mu treba oduzeti moć i bogatstvo kojima raspolaže temeljem gradonačelničke funkcije. Prilika za novu stranicu u životu Tomislava Tomaševića bit će u nedjelju. Za njegovo i naše dobro.
