Ako je ubijen Josip Reihl Kir zašto nisu ubijeni Tuđman i Agotić
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 04 Srpanj 2025 18:05
Ako je Reihl Kir ubijen jer je bio za mir, zašto nisu ubijeni i drugi pregovarači sa Srbima: Imra Agotić, Slavko Degoricija, dr Franjo Tuđman?
Uvijek je taj jedan pucanj, a ne sve drugo.
Naši politički Srbi i politički Jugoslaveni slažu se u jednom, dobro, oko mnogih stvari se slažu, ali jedna je ključna – za rat su odgovorni ekstremisti na obje strane. Hrvatski ekstremisti ubili su Josipa Reihl Kira, policajca koji je pokušao zaustaviti rat u Osijeku i okolici, a srpski su onda četiri godine u samoobrani opsjedali, raketirali i bombardirali Osijek, Vinkovce, Vukovar…
Ubojica Reihl Kira je osuđen na tešku zatvorsku kaznu (20 godina), a većina onih koji su četiri godine razarali hrvatske gradove i klali po selima, mirno žive u matičnoj Srbiji.
Osim Reihla Kira “koji je bio za mir”, o mirnom rješenju krize 1991. pregovarali su i najviši hrvatski opunomoćenici i dužnosnici, general zbora Imra Agotić, Slavko Degoricija predsjednik Izvršnog odbora HDZ-a čiji su memoari izvrsno opisali vrijeme i stanje na terenu, a i sam predsjednik HDZ-a i prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman vodio je duge razgovore i pregovore s Veljkom Kadijevićem.
Niti jedan od njih nije bio za rat, jer nije ni mogao biti za rat u nepriznatoj državi bez vojske, s međunarodnim embargom na oružje…
Planovi za napadne operacije već su napravljeni u Generalštabu JNA, KOS i srbijanske tajne službe su organizirale mrežu pobunjenih Srba na terenu u Hrvatskoj, u BiH, a kasnije i na Kosovu. Srpsko-jugoslavenska vojska je prva nakon Hitlera i posljednja prije Putina u Europi opsjedala i uništavala čitave gradove. Ne znam što je tu mogao Kir, vjerojatno ne puno.
Je li Reihl Kir jedini Hrvat iz Osijeka koji je bio za mir, ili su ostali Hrvati, a pogotovo rukovodstvo države, “tražili ono što su i dobili”, više od 5000 ranjenih i oko 900 mrtvih samo u Osijeku?
Niti jedan građanin Osijeka koji je branio grad ili proveo rat u podrumu nije bio za rat, kao što ni jedan od onih koji su pucali na grad nije bio za mir – bio je za veliku Srbiju ili barem Jugoslaviju. Pitanja rata i mira upravo tako je i politički postavljeno. Tko je nije za Veliku Srbiju/Jugoslaviju taj je za rat. Taj je izazvao rat, i dobio što je tražio.
Ni stotine hrvatskih branitelja srpske nacionalnosti koji su poginuli u ratu, nisu bili za taj rat. Ali političkim Srbima i Jugoslavenima ne pada napamet da obilježavaju njihovo stradanje, jer, što bi s njima? Poginuli za hrvatsku samostalnost?!! Svašta…
Doći će vrijeme i da njihova djeca doznaju, ako već ne znaju što je bilo.
