Peovićka i Thompson
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 04 Srpanj 2025 15:00
Nikada se nisam služila baš tim oslovljavanjem ženskoga bića jer ovaj nastavak -ićka ima pomalo prostački istočnjački zvuk oko kojega smo se svojevremeno sporili na jednoj „Croatii redivivi“. Neki su taj oblik branili i jasno zastupali jugoslovenizam u jezičnoj politici, a mi neki smo bili za oblike koji su tradicionalniji i pristojniji na način da se prema ocu ili mužu oslovljava s Peovićeva.
Ali mislim da se prema ponašanju, načinu života i ideološkoj zadrtosti dotične osobe poznate hrvatskoj javnosti, mogu opravdati uporabom ovoga oblika. Osim toga nisam sigurna bi li htjela dotična da ju posvaja otac ili muž na bilo koji način pa i gramatički. Jezik je opasna stvar o čemu svjedočimo stoljeće i više dana, taj pritajeni čuvar narodnoga korijenja koje se čupa nemilosrdno čak ispod kamena gdje počiva kao ljuta guja (kako je o njemu pisao politički uznik književnik Zlatko Tomičić).
Ali, nije meni pisati poslanicu njima dvojima, iako je između njih „i“ pa ispada da su sukladni, možda bliski. Ma njih razdvajaju ne samo oceani, nego i daleki svemirski svjetovi koji su unatoč zakrivljenosti svemira paralelni i nikada se ne će dodirnuti. Osim toga dotična je visoko obrazovana osoba, urbani tip decentne i profinjene osobe (kao i istomišljenici Tomašević, Rada Borić, Benčićka i drugi), a on je, taj Thompson, prema njenim riječima, neobrazovan i ne pozna hrvatsku povijest. O toj zabiti iz koje je odlučio pojaviti se u hrvatskoj javnosti pisali smo već nekoliko puta, spominjali mladića koji odlazi u rat za obranu svoje domovine i praga mu rodnoga, i to protiv Peovićkine zvijezde petokrake koja je na kapi četničkih i jugoarmijskih bandi svijetlila i još svijetli na neboderu kao golema riječka uspomena na dane kad je Rijeka bila njen kulturni centar!
A to su već toliko otrcane teme da smo mislili kako se ne će ponavljati upravo sada kad se održavaju golemi hodovi mladih antunovaca, hodočasnika u Lurd i Međugorje, povorki dičnoga svijeta obitelji u hodovima za život, slavljima na proslavama 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva, nogometnim strastnim dočecima naših Vatrenih, veličanstvenim koncertima istoga Thompsona, skupovima svih vrsta rodoljublja koji su zaredali baš sada.
Da, ima toga sve više, toga emocionalnoga domoljubnoga kamenja iz temelja našega jastva, izvađenoga kamenja iz zapuštenih zidina naše obrane, našega još nedavnoga posvemašnjega zatiranja i zabrana duhovnih ljekarija – trava nezaborava, ljutih trava na ljute rane.HRT Peovic Jer i najotrcaniji zlodusi koji pišu i govore i rade svim silama protiv Hrvatske, a sve s hrvatskim novcem kojega grabe, ne uzimaju, nego grabe, znaju da njihovo istječe, a novo vrijeme naviješta dolazak. E, to je ono čega se boje svi ostatci iz našega neizdahnuloga taloga jugoslavenstva, duboke močvare u kojoj vlada obilje dohodarine, a teška duhovna oskudica.
I dok se sprema ovaj neviđeni furiozni stavak u proslavi Hrvatskoga Kraljevstva, ovaj neslućeni koncert, ovo srčano i hrabro okupljanje oko junačkoga mladića nekada, a sada oca obitelji; čovjeka kojega nije mazila ni jedna vlast, a time se odmah prepozna čestitoga čovjeka, dotle se njegovi ljuti neprijatelji sve glasnije javljaju glasovima histerične mržnje. Što zamjeraju pjevaču svima je jasno: njegovo domoljublje, hrvatstvo, vjeru u Boga. A to je najotrovniji nalaz u čovjeku koji se izjašnjava kao Hrvat. Kao na razudbi tijela čeprkaju odvjetci partizanskih zločinaca nad njegovim djelom: kaže drugarica Peović da je ustaša, genocidan, neobrazovan, ne pozna hrvatsku povijest. Ona je detaljno proučila njegove pjesme i otkrila u njima pozive na mržnju, netrpeljivost, ustaška mjesta u kojima slavi NDH. Kako li se, osobito u pjesmi „Lijepa li si“, ustašoidnim glasom zalaže za Herceg-Bosnu! I tako dalje i tome slično.
Iz dalekoga i romantičnoga Pariza javlja se s nekoga kongresa marksista ili tako nečega, jer se marksizam i dalje proučava na mnogim sveučilištima, kaže Peovićka. MELSMOkupila se bratija na tuđi račun ni manje ni više u Parizu, a sasvim sumnjam da su u kakvoj bijednoj radničkoj četvrti, u kućama pošaranih zidova i popišanih haustora. S neznamčijom dotacijom frfljat će i bljezgariti o mogućnostima marksizma i komunizma kao što je to viđeno odavno i nakon što je taj projekt propao baš svuda u svijetu, a bijedni ostatci u Sjevernoj Koreji ili Kubi govore sami za sebe o potpunoj promašenosti te diktature i okrutnosti same ideje.
Iz pozicije umnoga deficita za prosudbu povijesti, ona propovijeda o neobrazovanosti pjevača Marka Perkovića i njegovu neznanju hrvatske povijesti. Samo jedna rečenica koju je izgovorila o tome da je NDH prodala obalu, dovoljna je da potvrdi njeno jalovo mudrovanje koje bi svaki dobar gimnazijalac pobio. Trebala bi primiti u ruke knjige dr. sc. Tomislava Jonjića ili kojega drugoga ozbiljnoga povjesničara, ali ne njenoga kalibra, jer je podkapacitirana za ozbiljnu diskusiju, oboružana frazetinama koje su se olinjale već pedesetih godina prošloga stoljeća i nikada se nisu oporavile, kao što se nikada ne može oporaviti ni jedna lažna ideologija, ni jedan diktatorski pamfletski zbor lažljivaca, krvavih ubojica o kojima javno i dugo govori „Crna knjiga o zločinima komunizma“.
A što se tiče znanja o povijesti u životu i pjesmama Marka Perkovića Thompsona, upravo je to ono što Peovićki i njoj sličnim tumačima u našem novinstvu, medijima i ljevičarskoj jugonostalgičarskoj javnosti pravi veliki problem. Jer on je gotovo jedini pjevač, skladatelj i tekstopisac koji se oglasio povijesnim temama iz hrvatske povijesti, o kojima drugi iz njegove klase zabavnih umjetnika šute. Prvi puta dobili smo pjesmu o Katarini i Petru Zrinskom i to zasnovanoj na sačuvanom pismu Petrovom koje se čuva u Zagrebačkoj katedrali.Thompson Nisam sigurna da ga je Peovićka vidjela. Prvi puta pjeva se o krunidbi kralja Tomislava, o Bleiburgu, ranim devedesetim, Domovinskom ratu, Oluji, o vjeri i ljubavi muškarca i žene, o identitetu i povijesnoj svijesti. Samo spominjanje povijesnih lokaliteta u brojnim pjesmama MPT izaziva reminiscencije na bitke i žrtve, davne ili novije povijesti. I da, pjeva on o Hercegovini i Bosni, kraljicama i kraljevima hrvatskim, o Dubrovniku, Mostaru, Neretvi i Međugorju.
I onda kad je stajao na vrleti ponad Čikole ne znajući kako će završiti njegova obrana doma od Peovićkinih partizanskih zvjezdaša, jer oni su imali silu i oružje, a on samo onu pjesmu, prvu i jedinu koja ga je nosila s njegovim ratnicima cijelo vrijeme rata, već onda se otkrio kao glas moćnoga narodnoga amalgama koji će izrasti u amblematsko srce mnogih generacija. Tako se to događa mimo marksističkog i komunističkoga nasilja koje još uvijek vlada ovom zemljom Hrvatskom, usprkos njemu, usuprot njima.
I upravo ovakvi poluinteligenti kao što je drugarica iz ovoga slučaja, koji žive u ruševnom i siromašnom materijalističkom duhovnom svijetu, a stanuju u mnogo boljim parizima, uprihoduju dobre saborske naknade (O pravdo!) i ne žele priznati postojanje Hrvatske Države, upravo oni žele svakako uhvatiti MPT na udicu Ustaša. Ustaše su toliko brojni u Hrvatskoj, oni su uzroci svemu zlu koji nam se ikada dogodilo. Sada će biti na okupu pola milijuna ustaša svih dobi. Eh, da je drugarici i ostalim drugarima ona ovlast iz četrdesetpete…
Narod je velika povijesna cjelina, u nj ulaze svi povijesni naraštaji, ne samo živi, nego i umrli, i oci i djedovi naši. Volja ovoga naroda je volja tisućljetnoga naroda. O njoj pjeva Marko Perković Thompson. On je suprotan drugarici u kojoj počiva tama i duha i duše, ali i razuma.
