Hrvati i jutarnji mazohizam: Kako mediji svakodnevno kontroliraju mase
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 22 Kolovoz 2025 18:03
Jutarnji ritual Hrvata često izgleda poput cirkuske predstave u kojoj su oni istovremeno publika, klaunovi i akrobati. Prvo, otvore tiskovine ili web stranice koje im izazivaju bol, poput gladi koja udara u stomak, ali oni hrabro – ili bolje rečeno, mazohistički – upijaju svaki naslov, svaki komentar, svaku provokaciju.
Svaka iritacija postaje poput žongliranja noževima: opasno, bolno, ali beskrajno privlačno.
Masmediji su tu glavni trik-majstori. Oni mjere koliko bola mase mogu podnijeti i kako je najbolje kombinirati senzacionalizam, strah i zabludu da bi mase plesale po njihovim tonovima. Svaki naslov je poput crvene krpe pred nosom, a Hrvati – poput bikova u areni – jure ravno prema njemu, nesvjesni da je to trik i da se iza svake riječi skriva manipulacija.
Psihologija mase djeluje poput magnetizma u zoološkom vrtu. Kad tisuće istih ptica kljucaju isti kruh ili tisuće istih riba slijede istu stazu u akvariju, stvara se kolektivna harmonija koja izgleda kao prirodni poredak. Kod Hrvata, taj „prirodni poredak“ je iluzija: svi čitaju iste naslove, dijele iste sadržaje, komentiraju iste gluposti – i osjećaju se povezano, moćno i „informirano“.
Ali prava poslastica je mazohistički užitak. Dijeleći sadržaje koji ih frustriraju ili iritiraju, Hrvati vjeruju da šire istinu, dok u stvarnosti prenose digitalne metastaze dezinformacija. Svaka objava je poput klauna koji stoji na žici iznad ponora – napetost raste, bol postaje slatka, a publika (masa) plješće svojoj vlastitoj naivnosti.
Lakomislenost i lakovjernost u ovom cirkusu su gorivo za predstavu. Jedan klik, jedan share, jedan komentar – i cijela arena se trese od iluzorne moći. Kritičko mišljenje ostaje skriveno u kutu, poput izgubljenog majmuna u zoološkom vrtu. Masmediji se smješkaju iza zastora: ne trebaju prisiljavati mase, dovoljan je mazohistički ritual i masa sama postaje instrument propagande.
Na kraju, dnevna doza ispiranja mozga postaje i ritual i zabava, cirkus i zoološki vrt, bol i zadovoljstvo. Hrvati uživaju u boli koju sami traže, dijele sadržaje koje ne razumiju, a ipak vjeruju da služe višem cilju – cilju istine. A istina? Ona se skriva negdje između klikanja, lajkova i beskonačnog scrolla, dok masa neumorno potvrđuje samu sebe, uživajući u vlastitoj svakodnevnoj torturi i veselom kaosu digitalnog svijeta.
