Kad umjetnost živi od javnog novca, a ponižava našu žrtvu
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 27 Kolovoz 2025 12:08
Kad umjetnost živi od javnog novca, a ponižava našu žrtvu. Benkovac je ovih dana upravo pokazao trenutačno lice Hrvatske, lice dvostrukih mjerila i licemjerja. U gradu koji je bio spaljen i razoren u Domovinskom ratu, u kojem su ljudi ginuli i nestajali, u kojem su obitelji bile protjerane, organiziran je festival provokativnog imena 'Nosi se'.
Vještak za balistiku Dubravko Gvozdanović na Facebooku je dao svoj osvrt na situaciju u Benkovcu i otkazivanje festivala 'Nosi se'.
"Kad umjetnost živi od javnog novca, a ponižava našu žrtvu. Benkovac je ovih dana upravo pokazao trenutačno lice Hrvatske, lice dvostrukih mjerila i licemjerja. U gradu koji je bio spaljen i razoren u Domovinskom ratu, u kojem su ljudi ginuli i nestajali, u kojem su obitelji bile protjerane, organiziran je festival provokativnog imena 'Nosi se'. Navodno posvećen 'miru' i 'dekonstrukciji rata'", započeo je Gvozdanović svoju objavu.
Dodaje da je zapravo riječ o ponižavanju domoljublja. "U praksi, radi se o reprizi poznatog recepta lijeve političke scene, a to je ponižavanje domoljublja, relativizacija žrtava i pretvaranje branitelja u karikaturu. Postoje u Hrvatskoj ljudi koji već godinama izuzetno dobro žive od provokacija. Njihova imena većinom dobro znamo, a neka od njih su ovih dana incidentom u Benkovcu ponovo iskočila u prvi plan javnosti. Ponajviše se kriju pod velom civilnog aktivizma, a koji je opet većinom umotan u umjetnički celofan. Ti 'umjetnici', a u stvari žestoki lijevi politički aktivisti, ne žive od publike, jer publika u pravilu ne želi gledati njihova 'umjetnička' ponižavanja."
Gvozdanović ističe da je apsurdno da takvi žive lijepo od javnog novca iz državnog proračuna. "U konkretnom slučaju Ministarstvo kulture, Zadarska županija, grad Benkovac i dr., uredno su otvorili proračunske slavine. Time je više nego očito da država obilno potpomaže te i slične kontroverzne krugove koji 'umjetnički' direktno vrijeđaju i podrivaju temelje na kojima je Hrvatska stvorena. Ovdje se primjerice 'umjetnički performans' navodno izvodi u cilju pacifikacije još uvijek nedovoljno pacificiranih primitivaca i zatucanaca Benkovca i okoline. Umjesto poštovanja tamo se šalje doktrinarni 'teatar šoka i dociranja', najočitiji predstavnik kojeg jest kontroverzni Oliver Frljić koji već godinama putuje Europom kao hodajući cirkus skandala."
'Branitelji uvijek izvuku deblji kraj'
"Iskustvo nam govori da teatar u režiji tog samoprozvanog proroka suvremenog kazališta već više od desetljeća ismijava sve što je Hrvatskoj sveto. Od Domovinskog rata do Katoličke crkve, od Marulića do tragedije obitelji Zec. On nema granica jer sve je pogodan materijal za njegovu umjetnost. A što je zapravo taj teatar? Podsjećanja radi u Frljićevim predstavama nacionalna zastava završava u ženskoj vagini, kip pape koristi se za seksualne perverzije, scena oralnog čina s klerikalnim simbolima izaziva zgražanje i vjernika i građana, a Domovinski rat se svodi na krezubost, pijanstvo, nasilje i ubojstva. Kada u njegovoj predstavi naga glumica s hidžabom na glavi vadi hrvatsku zastavu iz intimnog mjesta to se zove umjetnost. Kad se kip pape koristi kao rekvizit za oralni seks to se slavi kao avangarda. A branitelji, žrtve rata, crkva tek su kod njega ništa drugo doli poželjan materijal za izrugivanje", piše dalje.
Dodaje da se to potom naziva kritikom društva. Gvozdanović se slaže da umjetnost treba slobodu, no dodaje da su potrebne granice koje čuvaju elementarno poštovanje. "Ako svaka provokacija postaje umjetnički čin, onda smo se pretvorili u društvo koje ne razlikuje satiru od poniženja. Kad Oliver Frljić na sceni prikazuje golotinju, silovanje simbola i ismijavanje žrtava, to se doživljava vrhunskom umjetnošću. A kad branitelj kaže: 'Ovo me vrijeđa', onda je on primitivac, nazadan i svakako ustašoid."
Gvozdanović ističe da je upravo srž problema. "Pravo na provokaciju je apsolutno, a pravo na obranu vlastitog dostojanstva relativno. U toj igri dvostrukih standarda branitelji uvijek izvuku deblji kraj. Oni koji su prvi stali na branik domovine danas su zadnji u redu za poštovanje. Njihova bol više nije sveta, nego se doživljava kao smetnja 'slobodoumnoj umjetnosti'. Pa onda zašto je čudno da u Benkovcu branitelji nisu šutjeli? Zar je čudno da su isprovocirani godinama ponižavanja i obezvrjeđivanja, uzviknuli 'Za dom spremni'?!?"
'Hrvatska nije nastala na daskama progresivnog teatra'
Navodi da je takav povik u takvoj situaciji krik revolta. Osvrnuo se i na izjave Maruške Aras, još jedne sudionice festivala. "Ona poručuje: 'Stvari će kad tad morati eskalirati, nisam baš sigurna da možemo proći bez toga, a možda je onda bolje da erupcija krene čim prije pa da se čim prije i završi.' Dakle, kada ona zaziva erupciju, to je normalno i civilizirano. Ali kad branitelji eruptiraju, isprovocirani njezinim dociranjem i povijesti Frljićevih predstava onda je to nazadno i opasno. Ili kada ista Maruška Aras kaže: 'Nemoguće je u ovoj atmosferi biti apolitičan, jer je sve oko nas politika.' Odjednom, aktivizam je priznati politički angažman."
"Podsjetimo se, nije li upravo taj i takav aktivizam bio izgovor za stvaranje političkih platformi poput Možemo!? Od uličnih performansa i tzv. 'nezavisne scene' do saborskih klupa uvijek je ista logika. Mi smo volonterski aktivisti dok nas plaćaju, a kad zatreba, pretvaramo se u moralne političare. I još s pozicije moći nastavljamo docirati svima drugima. Misli li itko da je današnja pojava ekstremne desnice u Europi i Hrvatskoj pala s neba?", navodi Gvozdanović dalje i ističe da je razlog upravo i agresivnom i provokativnom djelovanju ljevice.
"I zato je prosvjed u Benkovcu važan. Jer to nije bio incident, nego podsjetnik da Hrvatska nije nastala na daskama progresivnog teatra već na žrtvi mladih po rovovima. Da je ova država izgrađena na krvi ljudi koji su se žrtvovali, a ne na aktivizmu civilnih udruga. I da Domovinski rat nije metafora za Frljićeve traume, nego temelj našeg postojanja. I zato krik 'Za dom spremni' u Benkovcu nije bio prijetnja, nego očajnički podsjetnik da se Hrvatska ne može graditi na poniženju onih koji su je stvorili. Ako je današnja umjetnost ruganje, a današnja sloboda govora šutnja branitelja onda mi nismo slobodno društvo, nego karikatura slobode. Društvo u kojem su heroji gurnuti u tišinu, a provociranje njihove boli postalo dotirana profesija", poručio je Gvozdanović.
'Hrvatska je krvlju stvorena'
Dodaje da s jedne strane imamo Arasa, Melitu Vrsaljko i druge koji smiju vrijeđati i moralizirati, a s druge strane su branitelji koji smiju samo šutjeti. "Čim progovori, odmah je nacist, ustaša, nasilnik. I neka se to kaže jasno, krug oko Frljića, Vrsaljko i Arasa možda misli da ima monopol na umjetnost i istinu. Ali Hrvatska nije njihova pozornica. Hrvatska je krvlju stvorena i nikakva predstava, ma koliko uvredljiva bila, to ne može promijeniti. Jer Hrvatska bez domoljublja je prazna pozornica. A pozornica bez poštovanja prema žrtvi rata nije umjetnost, nego ruganje. I za kraj, branitelj ne može biti agresor zato što se brani. Agresor je onaj koji ponižava ono što je obranjeno."
Osvrnuo se i na medijske napise u kojima se razvlači kći jednog od branitelja koji se protivio festivalu. Gvozdanović navodi da u ovom slučaju šute i one udruge koje se inače kunu u zaštitu žena i djevojaka. "Licemjerje je očito, jer kad treba braniti žrtvu ako dolazi iz domoljubne obitelji, tada im odjednom ništa nije sveto i tada prava žena prestaju vrijediti", zaključio je Gvozdanović.
