Vjekoslav Krsnik: I nakon pokopa u Jazovki Hrvatska ostaje u kandžama jugokomunizma
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 27 Kolovoz 2025 12:55
Svake godine 23. kolovoza Hrvatska se kao država u kojoj simbolički još uvijek nije srušen Berlinski zid suočava sa svojom nečistom savješću jer dosad ni nakon 35 godina nije raščistila sa svojom komunističkom prošlošću. U tom okviru dosad se veća politička pozornost iskazivala hodočašćima državnog vrha lažnom mitu o Jasenovcu ili toleriranjem četničkog derneka u Srbu
povodom navodnog ustanka naroda Hrvatske, ili pak u širem smislu prešutnim odobravanjem jugokomunističke obljetnice diktatora Josipa Broza Tita u Kumrovcu.
Kao članicu Europske unije Hrvatska je politika obvezna ne samo poštovati nego i provoditi osobito dvije rezolucije Europskog parlamaneta. Obje se referiraju na komunizam kao totalitarni režim pod kojim su brojni narodi srednje i istočne Europe nakon završetka Drugog svjetskog rata i poraza nacizma bili ponovno okupirani pod sovjetskom komunističkom čizmom "Rezolucija o europskoj savjesti i totalitarizmu" iz 2009. godine odredila je 23. kolovoza kao "Sveeuropski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritativnih režima koji treba biti komemoriran s dostojanstvom i nepristranošću“, Prije sedam godina, 2019. kad su na taj dan u Zagrebu bez bilo kakvog sudjelovanja službene politike pokopane 294 žrtve komunističkog terora.hrvatska politika je prkosno demonstrirala nepoštovanje te obvezujuće razolucije.
Nakon sedam godina na ovu obljetnicu dogodilo se nešto slično u povodu pokopa 814 žrtava komunističkog terora kod jame Jazovka na Žumberku. Posmrtni ostatci tih nevino pobijenih žrtava komunističkog terora bili su pokriveni hrvatskim zastavama, ali se njihovoj žrtvi kao vodeći državni duižnosnici nisu poklonili na predsjednik Republike Zoran Milanović ni predsjednik Vlade Andrej Plenković. Kao da se radi o manje važnoj obljetnici i konkretno komemoraciji za oproštaj od tih komunističkih žrtava delegiran je ministar branitelja Tomo Medved, što je na izvjestan način grubo podcjenjivanje njihove žrtve. Bilo je mnogo primjerenije da se ovom pokopu "s dostojanstvom i nepristranošću" kad već ni jedan ni drugi komunistički gojenac nije našao moralne hrabrosti da se oprosti od komunističkih žrtava to mogao biti predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković. Njegovo je mjesto tog dana bilo kod Jazovke a ne na Golom Otoku. I to nije sve. Stanje nimalo bezazlenog prevladavajućeg duha ignoriranja komunističkih zločina u javnosti pokop kod Jazovke medijski su totalno ignorirali, između ostalih, vodeći internetski portal Sorosov "Index" i među tiskovinama vodeći zagovornik novog jugokomunizma "Jutarnji list".
Pod dojmom nove političke paradigme nakon koncerata Marka Perkovića Thompsona u Zagrebu i Sinju, te mimohoda Hrvatske vojske u povodu 30. obljetnice pobjede u Domovinskom obrambenom ratu protiv velikosrpske agresije značaj dviju rezolucija Europskog parlamenta dobiva na još većoj važnosti. U tom pogledu još je važnija druga slična rezolucija Europskog palamenta iz 2019. godine pod nazivom "Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe" koja je također, treba li podsjetiti, bila totalno ignorirana od hrvatskih elektronskih i tiskovnih medija. Što je najvažnije u njoj se podsjeća da su “nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti”.
Rezolucija poziva “sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim”. Podsjeća se da su zločini nacističkog režima ocijenjeni i kažnjeni u okviru Nürnberškog procesa, te da još uvijek postoji hitna potreba za većom osviještenošću, moralnim preispitivanjem i pravnim istragama u pogledu zločina staljinizma i drugih diktatura. U rezoluciji se ističe da su sjećanje na žrtve totalitarnih režima i priznanje i podizanje svijesti o zajedničkom europskom nasljeđu zločina koje su počinile komunističke, nacističke i druge diktature od ključne važnosti za jedinstvo Europe. Najoštrije se osuđuju djela agresije, zločini protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi.
U točki 5. koja se odnosi i na Hrvatsku pozivaju se sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim, dok su za hrvatsku političku praksu osobito važne točke 17. i 18. ove rezolucije. U prvoj se izražava zabrinutost zbog kontinuirane uporabe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne. svrhe te podsjeća na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo uporabu i nacističkih i komunističkih simbola, dok se u točki 18. napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava.
Ovakva rezolucija o osudi nacizma i komunizma i te kako je važna za hrvatsko društvo u kojemu su osuđeni zločni počinjeni za vrijeme nacističkog režima u NDH-a, ali je vladajuća kasta od samog stvaranja hrvatske demokratske države, što znači i period pod predsjedanjem Franje Tuđmana, a još više nakon njegove smrti zataškavala zločine komunista pod diktaturom Josipa Broza Tita. Oni se lažno predstavljaju kao „antifašisti“ iako komunistički pokret s pravim antifašizmom nije imao nikakve veze. Hrvatska je nakon gotovo polstoljetnog teškog iskustva pod komunizmom u velikosrpskoj agresiji doživjela novu tragediju, jer je ta agresija bila po svojem sadržaju fašistička i totalitarna pri čemu su počinjeni brojni zločini protiv čovječnosti i ljudskih prava. I to je jedan od razloga zašto se ovakve rezolucije ne samo Europskog parlamenta nego i drugih međunarodnih institucija u Hrvatskoj prešućuju. Dok je tome tako Hrvatska se pod postojećom političkom kastom još uvijek ne može smatrati uljuđenom demokratskom državom, jer je pritišće neraščišćeno ideološko naslijeđe prošlosti.
