Kad mainstream ideologija potiče radikalno lijevo nasilje

Pin It

Napadi će se nastaviti sve dok Njemačka ne bude spremna na iskren razgovor o ideološkoj močvari koja ih proizvodi. S obzirom na nespremnost elita da ispitaju vlastito suučesništvo, ovo suočavanje vjerojatno neće doći odozgo, već odozdo – potaknuto pritiskom javnosti i diskursom na društvenim mrežama koji pro-establišmentski čuvari toliko žele kontrolirati.

Još nije poznato tko je odgovoran za podmetanje požara u kombiju i prijetnje poznatom minhenskom Oktoberfestu 1. listopada. Policija trenutno tretira tvrdnju o odgovornosti objavljenu na lijevoj ekstremističkoj platformi Indymedia kao lažnu ili plagijat. No, bez obzira na ishod istrage, Njemačka se suočava s ogromnim problemom ideologije. Točnije, ideološki motiviranog lijevo ekstremističkog nasilja – onim s kojim se političari i mediji nerado suočavaju.

Prije tri tjedna, oko 50.000 kućanstava, poduzeća, škola i domova za starije i nemoćne ostalo je bez struje do 60 sati nakon lijevo – ekstremističkog napada. Bio je to najgori i najduži nestanak struje u Berlinu od Drugog svjetskog rata, uzrokovan podmetanjem požara na dva visokonaponska stupa. Opskurna anarhistička skupina preuzela je odgovornost na Indymediji, a policija je tvrdnju tretirala kao vjerodostojnu.

Ovo nije bio izolirani incident. Razmotrite vremensku liniju, piše European Conservative.

Incidenti u Njemačkoj

Ožujak 2024.:

Visokonaponski stupovi u blizini Teslinog Gigafactoryja u Brandenburgu su izgorjeli, što je zaustavilo proizvodnju na dane. To je uslijedilo nakon ranijih napada 2021. godine usmjerenih na šest visokonaponskih kabela na gradilištu.

Veljača 2025.:

Građevinskoj tvrtki STRABAG uništene su dizalice i oprema.

Lipanj 2025.:

Ekstremisti su zapalili dostavna vozila Amazona i Telecoma u Berlinu. U svojoj izjavi za Indymediju hvalili su se: „Ograde i kamere nisu mogle spriječiti antimilitariste da napadnu ova dva vojna suradnika“ – napisano rodno inkluzivnim jezikom popularnim u lijevo-liberalnim krugovima.

Kolovoz 2025.:

Ponovljeni napadi na željezničke pruge, uključujući liniju Duisburg-Düsseldorf. Ljevičarski ekstremisti osudili su Deutsche Bahn kao najveću logističku tvrtku u „kapitalističkoj profitnoj ekonomiji“. Prema Spiegelu, policija je 2024. godine zabilježila 524 zločina za koje se sumnja da su političke prirode, usmjerena na željezničku infrastrukturu diljem zemlje.

Rujan 2025.:

Skupina koja sebe naziva „Palestinska akcija u Njemačkoj“ provalila je u Elbit Systems (izraelskog obrambenog izvođača radova) u Ulmu. Razbila je opremu i ispisala grafite osuđujući izraelski „genocid“.

Ovi incidenti prouzročili su milijarde eura štete i ugrozili ljudske živote. Tijekom rujanskog nestanka struje u Berlinu, putnici su ostali zaglavljeni u vlakovima i tramvajima. Pacijenti kojima je potreban kisik morali su biti evakuirani. Škole su zatvorene. Hitne linije su nestale.

Ideologija u suradnji s mainstreamom

Ono što ovu krizu čini posebno problematičnom jest kako jezik ekstremističkih manifesta odražava mainstream progresivni diskurs. Napadači iz rujna bunili su se protiv „lažnih obećanja o napretku postignutom tehnologijom i kapitalom“ iza kojih se krila „fašistička grimasa“. Izrael su nazvali genocidnom ratnohuškačkom državom i opravdavali štetu nevinim ljudima kao nužnu kolateralnu štetu protiv zapadnog „militarističko-industrijskog kompleksa“.

Uklonimo li eksplicitno nasilnu retoriku, ove teme za razgovor ne razlikuju se od rasprava na njemačkim sveučilištima i u medijima. Pa čak i u parlamentu.

Berlinski gradonačelnik Kai Wegner (CDU) s pravom je osudio rujanski napad kao usmjeren na stanovnike Berlina, napominjući da je „namjerno ugrozio ljudske živote i sigurnost našeg grada“. Pa ipak, godinama su političari uglavnom ignorirali rastuću prijetnju lijevog ekstremizma, usredotočujući se gotovo isključivo na krajnje desne prijetnje.

Odgovor države – suzdržan

Odgovor države bio je izrazito suzdržan – posebno u usporedbi s njezinim pristupom drugim prijetnjama. Nije bilo “policijskog dana akcije” protiv lijevog ekstremizma, za razliku od brojnih operacija protiv “govora mržnje”. Nije bilo preuveličanih posebnih televizijskih izvješća, kao što bi se sigurno dogodilo da je desničarska skupina preuzela odgovornost za nestanak struje.

Manje od četiri tjedna nakon rujanskog incidenta, on je uglavnom nestao iz javnog diskursa, dijelom i zato što nije bilo uhićenja. To je izazvalo sumnje da vlasti ne istražuju ove slučajeve s dovoljnom hitnošću. Čak ni u slučajevima Tesle od prije nekoliko godina nitko nije uhićen niti imenovan.

Glavna njemačka televizija ARD ponudila je nagađanja: “Gotovo svaki dan željeznica izvještava o slučajevima sabotaže: pruge su zbog toga zatvorene, vlakovi kasne – ili uopće ne voze. Stoji li Rusija iza ovoga? Ili su to ljevičarski ekstremisti?” Tek dalje u izvješću se priznaje da se najvjerojatnije radi o “krajnje lijevom ekstremizmu”.

Rusko miješanje ili ne. Hitnije pitanje zasigurno je: tko su simpatizeri i podupiratelji kod kuće?

Ideološko pokriće iz uglednih krugova

Prvi osumnjičenici su očiti: njemački pro-antifa lobi. Katina Schubert, glavna tajnica Lijeve stranke (Die Linke) u Brandenburgu, izjavila je tijekom prošlogodišnje izborne kampanje da je Elon Musk „tipični desničar koji vodi svoju tvrtku kao diktator i kojemu treba izvući utikač“ – dobro znajući da su ljevičarski radikali doslovno izvukli Teslu iz struje.

Berlinska senatorica za laburiste, Cansel Kiziltepe (SPD), želeći držati korak sa svojim lijevim protivnikom, ove je godine na X-u nazvala Tesline automobile „nacističkim automobilima“, unatoč tome što je znala da je samo prošle godine na njemačkim ulicama spaljeno 500 automobila (uglavnom Tesla).

Mainstream novinari dijele ciljeve ekstremista

Zatim, tu su i mainstream novinari koji otvoreno dijele ciljeve ekstremista, čak i ako se ne slažu s njihovim metodama. Nakon napada na Amazon, ugledni berlinski Tagesspiegel srednje klase objavio je komentar u kojem se žali da ljevica „nije ništa naučila“ jer bi akcija samo „povećala prodaju globalno poslujućih automobilskih tvrtki, koje su vjerojatno također bile upletene u vojnu infrastrukturu“.

Pisac je umjesto toga predložio bojkot Amazona – ljubazniju, blažu verziju iste antikapitalističke agende.

Još otkrivajuće bile su progresivne simpatije za Elbitov napad u Ulmu, koji se ironično dogodio tijekom “tjedna mira”. Jedan komentator prigovorio je medijskim opisima koji koriste izraze poput “napad”, tvrdeći da se radilo samo o provali koja je uključivala grafite i oštećenje imovine – opravdanom prosvjedu protiv nemoralne tvrtke. Semantička gimnastika govorila je mnogo: nasilje postaje prihvatljivo kada je usmjereno na bilo što što ima veze s Izraelom.

Oblikovanje mladih mainstream antikapitalističkim porukama

Ovi ekstremistički saboteri koji izvode napade vjerojatno su dojmljivi mladi ljudi oblikovani godinama mainstream antikapitalističkim porukama. Rečeno im je da planet “gori”, da je dosegnuta klimatska prekretnica i da je gotovo prekasno za sprječavanje katastrofe. Naučili su da je Black Lives Matter bio divan pokret i da se “svi smo rasisti” ne može dovoljno često ponavljati.

Smatraju samorazumljivim da borba protiv modernih zala zahtijeva žrtve i prisiljavanje ljudi da promijene svoje navike. Ako su poludjeli, onda je to zato što je i mainstream svijet oko njih također.

Osnovna veza koja povezuje ove napade je duboko odbacivanje ne samo napretka, tehnologije i rasta, već svega što predstavlja zapadnu civilizaciju – uključujući izražen antiamerikanizam i mržnju prema Izraelu (koji se smatra oličenjem navodnih grijeha Zapada).

Zašto se država muči s odgovorom?

Ako glavni mediji i političari teško kritiziraju ljevičarske ekstremiste s potrebnom hitnošću, to je zato što u njima vide odraz vlastitih ideja – od težnje za neto nultom emisijom i prezira prema težnjama običnih ljudi do teorija dekolonizacije i politike identiteta.

Naravno, ovo ne znači da postoji moralna jednakost između onih koji ugrožavaju javni život sabotažom i naših ekološki osviještenih, samoprezirajućih elita. Odgovornost za zločine uvijek leži na onima koji ih počine.

Ipak, ako ne uspijemo osporiti antihumanističku ideologiju koja leži u osnovi modernog razmišljanja, ne možemo se iznenaditi kada dijelovi sljedeće generacije budu izgubljeni u narcizmu, elitizmu i, u konačnici, nedemokratskom nihilizmu.

Ljevičari predstavljaju sramotu za elite

Za elite, ljevičarski ekstremizam predstavlja sramotu jer razotkriva njihovu vlastitu ideologiju djelujući kao njihovo vojno krilo. Za nas ostale, on naglašava koliko je hitno suočiti se i prevladati antihumanističke i antizapadne ideologije koje su predugo dominirale njemačkim raspravama.

Napadi će se nastaviti sve dok Njemačka ne bude spremna na iskren razgovor o ideološkoj močvari koja ih proizvodi. S obzirom na nespremnost elita da ispitaju vlastito suučesništvo, ovo suočavanje vjerojatno neće doći odozgo, već odozdo – potaknuto pritiskom javnosti i diskursom na društvenim mrežama koji pro-establišmentski čuvari toliko žele kontrolirati.

Izvor: Narod.hr/European Conservative