Ministar Fuchs ima ‘čarobni štapić’, ali ga ne koristi
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 09 Listopad 2025 19:04
Radovan Fuchs pokazao se, osobito posljednjih mjeseci, kao jedan od najšutljivijih ministara hrvatske Vlade. Kad su u pitanju ‘lagane’ teme, uvijek je bio spreman stati pred mikrofon. Ali, o mnogim (gorućim!) temama se vrlo slabo oglašava, ili se ne javlja uopće.
No, svaki ministar, pa i ovaj kojemu je povjereno ministarstvo koje bi trebalo (sa)čuvati našu budućnost – djecu i mlade, dužan je ispunjavati svoju zadaću. I o tome transparentno obavještavati javnost.
Ovih je dana ministar Fuchs bio jedan od razloga okupljanja roditelja u Zagrebu, ali i Kninu. Točnije, njegovi pravilnici. I jednom i drugom roditeljskom okupljanju poruka je gotovo ista, premda je drugi povod: djeca nisu zamorci, škole nisu eksperimentalni laboratoriji, a pravilnici ne smiju ići na štetu učenika! Poanta je u tome da ministar Fuchs u svojim rukama ima ‘čarobni štapić’, ali ga ne koristi; ‘štapić’ koji ima moć pozicije vrha obrazovanja da jednim potezom donese pravila na stvarnu dobrobit djece.
Fuchs i didaktički principi
Kao osoba na čelu Ministarstva pod kojim većinom radi vojska entuzijasta posvećenih svom pozivu, koja djecu poučava po svim pravilima struke, uključujući i neizostavne didaktičke principe, Fuchs nerijetko zaboravlja na više principa. Primjerice, na onaj koji povezuje nastavu sa životom.
I dok se vojska učitelja trudi poučavati sadržaje koje učenici mogu primijeniti u praksi, resorno Ministarstvo ovaj princip u svom radu (svjesno) izostavlja.
Teško je ne primijetiti veliku neusklađenost između čelne osobe Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih i stvarne prakse. Jer, nastava je živi proces. U tom procesu su živi ljudi. Tko nije proveo vrijeme u tom procesu u svojstvu učitelja, nastavnika, profesora, stručnog suradnika, pomoćnika u nastavi, stručnog komunikacijskog posrednika ili (ne)stručne zamjene, nema viziju stvarnosti koja se krije iza školskih vrata. Izazova, osobito današnjice, ne nedostaje. Ali bez jasnih pravila koja su usklađena s realnim potrebama školstva, nastaje – nepravda.
PUN i SKP
Uzevši u obzir sve gore navedeno, kako je onda uopće moguće da je prošlogodišnji Pravilnik o pomoćnicima u nastavi (PUN) i stručnim komunikacijskim posrednicima (SKP) postao kamen spoticanja i sklizak teren za ministra Fuchsa?
Ako se prati broj djece s poteškoćama, koji je iz godine u godinu sve veći i ima tendenciju rasta, onda realnost mora biti potkrijepljena funkcionalnim Pravilnikom. Nipošto ne ovim koji dopušta da maksimalan broj pomoćnika i posrednika po razredu bude sveden na – dva. Dalo bi se još i lamentirati o obliku redovne nastave, ali u zasebnom odjeljenju u kojemu su samo djeca s teškoćama, ostaviti samo dva pomoćnika je tragično. Voljela bih imati drugu riječ, ali nemam. To može učiniti samo onaj tko u praksi nije proveo niti dva uzastopna školska sata s djecom koja trebaju pomoć.
Ako je u jednom takvom razredu desetero djece s teškoćama, a samo dva pomoćnika, kako se dijeli pomoć i pažnja? Je li podijeljena po minutaži školskog sata? Po osobnoj procjeni? Po preferencijama? Po kakvom drugom kriteriju?
Pomoćnici u nastavi i stručni komunikacijski posrednici nisu samo figure koje sjede pored djece. Oni nisu ni tek pomoćni par očiju, ušiju, ruku i nogu, već nerijetko i spona ne samo između djeteta i učitelja, nego i između djeteta i svijeta. Oni su balans između profesionalno odrađenog rada i ljudske topline. Ravnoteža između pomoći u učenju i emotivne dostupnosti.
Ima li nadležno Ministarstvo viziju ove stvarnosti? Zašto se nitko u tom Ministarstvu, pa ni sam ministar, nije zapitao nije li logičnije promijeniti slovo na papiru nego dopustiti da se podijele otkazi kninskim pomoćnicima u nastavi?!
Borba s ‘viškovima’
I dok smo preplavljeni sve većim brojem istraživanja o pretilosti školske djece, ministar Fuchs bori se s drugim ‘viškovima’ – viškom kadrova. Iako u odgojno-obrazovnom sustavu kronično nedostaje učitelja – primjerice, matematike i fizike – Fuchsov ‘čarobni štapić’ i tu ide u neobičnom smjeru.
Djeca prelaze iz vrtića u škole kad za to dođe vrijeme. No, čini se da Fuchs učitelje šalje upravo – obratno.
“Višak nastavnika i profesora relativan je pojam. On se može pojaviti. U nekim segmentima se pojavljuje, i to u dijelu razredne nastave”, rekao je sredinom rujna ministar (u više mandata!) Fuchs. Kako riješiti problem? Ako se ministra pita – jednostavno. On bi višak kadrova poslao u vrtiće! Kao da je riječ o montaži namještaja koja se može odraditi na jednom, pa na drugom zakazanome mjestu. Kao da su u pitanju police čiji višak može biti sad ovdje, sad ondBirokratski odgovori
Živom sustavu od kojega je izgrađen odgojno-obrazovni, trebaju pravila krojena po izazovima stvarnosti, a ne birokratski odgovori i teoretska načela.
Birokratski se Fuchs ponio i prema uvođenju seksualne edukacije. (I, da si prestanemo mazati oči, nazovimo takozvani riječki zdravstveni odgoj – i budući zagrebački – pravim imenom: preodgoj djece ekstremno lijevom seksualnom ideologijom. A odgoj, po Ustavu, pripada roditeljima.) Odgovor kojim je ministar “jednim udarcem” riješio i novinarski upit i subotnji zagrebački prosvjed roditelja na ovu temu, nije ništa drugo nego čista birokracija. Uopćeni odgovor poput onih kakve su nekad pisali drugovi i drugarice u kancelarijama, da bi “smirili stranke”.
Djeca nisu birokracija. Učitelji nisu birokrati (iako ih je taj isti sustav prisilio da se više bave papirologijom nego djecom). Isto se odnosi i na ostale zaposlenike u školama. A roditelji nisu našli svoju djecu na cesti.
No, koliko god se trudio ignorirati pitanja (a ima ih mnogo i na neka od njih osobno odgovore čekam mjesecima), ministar Fuchs više ne može ignorirati činjenicu koja govori da ne vlada situacijom.
Jer, da je Ministarstvo zaista u čvrstim rukama, onda se u školski sustav ne bi moglo ulaziti kao u supermarket. Onda osobe koje podržavaju pedofiliju ne bi mogle raditi na izradi kurikuluma namijenjenog djeci. Onda bi pomoćnici u nastavi sjedili pored djece s teškoćama u učionici, a ne postali još jedan ‘višak’ u odgojno-obrazovnom sustavu. A pravi ministar znao bi ‘čarobni štapić’ usmjeriti u pravome smjeru.
