Stanje u Poljskoj: ‘Tusk iz medija želi izbaciti glas desne oporbe’
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 05 Veljača 2024 15:05
Smatram da je to što se događa planirana dekonstrukcija medijskog sustava i uništavanje demokracije. Političar aktualne vlasti, ministar kulture Bartłomiej Sienkiewicz, proglašava stanje likvidacije u javnim medijima jer ga postojeći zakoni sprječavaju odmah smijeniti direktore Poljske televizije, Poljskog radija i Poljske informativne agencije.
Poljsko novinarsko društvo (Stowarzyszienie Dziennikarzy Polskich- SDP), najstarija je i najaktivnija novinarska strukovna udruga u Poljskoj. SDP je član Međunarodne federacije novinara, okuplja skoro 3000 medijskih djelatnika i iznimno je aktivan u političkim i društvenim zbivanjima u Poljskoj. Organizacija je bila aktivna i u zbivanjima povezanim s, mnogi tvrde, nezakonitim načinom preuzimanja javnih medija iza kojega stoji vlada premijera Donalda Tuska. SDP je to preuzimanje kritizirao, opisujući ga, među ostalim, kao udar na slobodu medija. O tome, ali i o drugim temama, Goran Andrijanić razgovarao je s Jolantom Hajdasz, potpredsjednicom SDP-a i predsjednicom Centra za slobodu medija, koji djeluje u okviru Poljskog novinarskog društva.
Intervju Gorana Andrijanića s Jolantom Hajdasz prenosimo u cijelosti.
G. Andrijanić: Kako vaše Društvo gleda na sve što se događa u poljskim javnim medijima nakon što je vlast preuzela vlada Donalda Tuska? Je li riječ tek o tome da nova vlast postavlja svoje ljude u medije, ili o nečemu drugome?
Smatram da je to što se događa planirana dekonstrukcija medijskog sustava i uništavanje demokracije. Političar aktualne vlasti, ministar kulture Bartłomiej Sienkiewicz, proglašava stanje likvidacije u javnim medijima jer ga postojeći zakoni sprječavaju odmah smijeniti direktore Poljske televizije, Poljskog radija i Poljske informativne agencije. Ministar, dakle, ide protiv zakona kako bi smijenio uprave javnih medija koje mu ne odgovaraju. Udaranje u javne medije i tvrdnja da se time „popravlja stanje” u njima, jest svraćanje pozornosti od glavnoga cilja koji ima Donald Tusk. A on se sastoji u tome da medijska scena treba ponovno biti onakva kakvu on i njegova vlada žele za sebe. Do javnosti više ne smiju doći one informacije i stanovišta koji se ne uklapaju u njihovu viziju svijeta, primjerice takve koje kritiziraju neke ideje koje dolaze iz EU.
Procesu nasilnog preuzimanja medija prethodile su duge pripreme.
G. Andrijanić: Kakve?
Primjerice, novinari javnih medija bili su napadani, često na vrlo ponižavajuće načine, bilo im je uskraćivano pravo nazivati se novinarima. Sve su to radili političari danas vladajuće koalicije, a pomagali su u tome bliski im mediji.
Odmah nakon što je koalicija preuzela vlast, javnim medijima je onemogućeno raditi svoj posao. 20 prosinca, zaštitari koje su unajmili ljudi povezani s novom vladom zablokirali su signal TVP Info, isključili signal TVP World i svih regionalnih kanala. Tih nekoliko dana, dok Tusk još nije uspio smijeniti staru upravu, novinarima TVP-a bile su odbacivani zahtjevi za akreditaciju. Nisu mogli sudjelovati na tiskovnim konferencijama premijera niti ministara. Prosinački summit Vijeća Europe održan je bez novinara poljskih javnih medija, iako su na takva događanja za vrijeme prethodne vlade išli svi novinari, bez obzira na političke preferencije. Danas ministri u vladi Tuska ne puštaju na tiskovne konferencije novinare jedine manje privatne TV postaje TV Republika, koja se trudi slijediti sva aktualna događanja. I sve to kako se u okruženju Tuska ne bi pojavili novinari koji mu mogu zadati neugodna pitanja.
Pravno nasilje predsjednika poljske vlade Donalda Tuska neka je vrsta testa za slične situacije u drugim državama
G. Andrijanić: Pristaše Tuskovih akcija tvrde kako je TVP za vrijeme vladavine PiS-a bila stranačka televizija s jednostranim gledištem. Kako to komentirate?
Stvarnost je kompleksnija od takvih tvrdnji. U praksi, sve najveće komercijalne televizijske i radijske postaje u Poljskoj imaju lijevo-liberalnu orijentaciju i već dugo favoriziraju stranke koje danas imaju vlast. Nakon dolaska PiS-a na vlast, promjena u javnim medijima bila je nužna kako bi stajališta predsjednika, vlade ili Sejma uopće bila zastupljena u javnosti. Bez tih promjena medijska scena bila bi svedena na ismijavanje desnice i ignoriranje svih rješenja koje je nudio PiS. Promjene koje su se tada dogodile u javnim medijima rezultirale su time da smo u medijima dobili pluralnost. Sada se vraćamo na one početne pozicije i svjedočimo pokušaju izbacivanja glasa desnice iz medija. To što Tusk radi s javnim medijima moglo bi za posljedicu imati nepostojanje medija koji će predstaviti stajališta oporbe za koju je na izborima glasovalo 7,5 milijuna ljudi.
G. Andrijanić: Moglo bi nestati medijskog pluralizma?
Bojim se da bi moglo biti tako. Simbol toga manjka pluralizma jest prvi i za sada jedini razgovor koji je Tusk udijelio medijima nakon preuzimanja vlasti. Vodili su ga zajedno novinari tri najveće televizijske postaje, koje bi teoretski trebali biti međusobna konkurencija. Dvije komercijalne – Polsat (u vlasništvu poljskog kapitala), TVN (u vlasništvu američkog) i TVP koju je preuzela aktualna vlada.
Tri, na prvi pogled, različita medija, ali niti jedan od novinara nije zadao Tusku neko teže pitanje, nitko nije polemizirao s njim, nitko nije niti pokušao barem nakratko biti glas oporbe. Te tri postaje zajedno gleda više od polovice svih Poljaka. Ranije, spomenute komercijalne postaje zastupale su stajališta tadašnje lijevo-liberalne oporbe, a javni mediji prezentirali su stajališta vladajuće stranke, jer drugi mediji to nisu radili. U javnosti su bile prezentirani sve najvažniji politički programi. A sada to treba nestati.
G. Andrijanić: U Poljskoj sam četvrtu godinu i doista sam svjedok da je na poljskoj medijskoj sceni postojala velika pluralnost, kako ona politička, tako i svjetonazorska. U Hrvatskoj, ali i drugim postkomunističkim državama takve pluralnosti jednostavno nema. S druge strane, organizacije poput Reportera bez granica objavljivali su izvješća u kojima su tvrdili da su medijske slobode u Poljskoj ugrožene. O čemu je tu riječ?
Smatram da je u zadnjih 8 godina Poljska ostvarila visoku razinu slobode govora. Naravno, uvijek može biti bolje.
Ali, u javnom prostoru imali smo ravnopravno zastupljena stajališta o pojedinim pitanjima koja su polazila s potpuno suprotnih polazišta. U medijima nije bilo tabu tema, kakve postoje na Zapadu, pa tamošnji mediji ništa o njima ne objavljuju. Često nam o tome na konferencijama, ali i privatno, govore kolege iz Francuske, Njemačke, Velike Britanije…Abortus, eutanazija, tragedija u Smolensku, LGBT ideologija, globalno zatopljenje, i drugi aktualni problemi suvremenog svijeta – o svemu tome se moglo diskutirati u poljskim medijima.
Nažalost, organizacije poput Reportera bez granica svoje znanje o Poljskoj temelje isključivo na kontaktima s lijevo-liberalnim medijima. Čak i ako razgovaraju s organizacijama poput naše, potom u njihovim izvješćima nema nikakvih tragova tih razgovora. Govorili smo javno o tome u više navrata, uvijek smo prosvjedovali protiv takvih ocjena stanja poljskih medija kakve prezentiraju Reporteri bez granica. Osobno sam se uvjerila u jednu stvar – dok je u Poljskoj vladala desnica nije bilo šanse dobiti pošteno i u stvarnosti utemeljeno izvješće te organizacije. To je, nažalost, tako. Primijetila sam da se novinari u Poljskoj više ne uznemiravaju takvim odnosom prema njima.
G. Andrijanić: U kojoj mjeri postoji suradnja između novinara iz država Srednje Europe? Imajući u vidu kako te države imaju sličan kulturološki i povijesni kontekst, ta bi suradnja mogla biti plodonosna i dinamična?
Apsolutno. Imamo doista slična iskustva i slične probleme, a tamo malo znamo jedni o drugima. Promjena s komunističkih režima na demokratske sustave događala se na razne načine u našim državama. Međutim, svi dobro znamo kako su utjecaj na taj proces transformacije imali i komunistički dužnosnici, obavještajne službe i inozemni čimbenici. Kao rezultat toga, imamo kompleksne situacije na medijskim tržištima. Drugačije probleme i drugačije prijetnje nego što je to slučaj u državama tzv. stare Europe.
Često nas tretiraju kao države manje vrijednosti, kao izvorište jeftine radne snage. Ne želimo pristati na to. Zato je bliža suradnja između nas jako potrebna. U globaliziranom svijetu, imat ćemo od nje koristi i mi i Europska unija općenito.
