Sve je u rukama birača
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 06 Travanj 2024 11:00
Za ove parlamentarne izbore, na 165 kandidacijskih lista natječe se 2277 kandidata. U Sabor ulazi 151 izabrani kandidat. O svima nama ovisi tko će oni biti. Da se mene pita preporučila bih glasovati za pojedinca, a ne za političku stranku. Preferencijalni glasovi su bitni i važni.
S tim nema nikakve muljaže. Oni s najviše glasova ulaze u vrh liste i u Sabor. Tada se ne bi dogodilo da u Sabor uđe netko s malim brojem dobivenih glasova, odnosno netko tko je podoban, poslušan i stranački dobro obojen. U Sabor bi ušli najbolji, po sudu birača. Da bi taj izbor bio što uvjerljiviji i bolji potrebno je u velikom broju izaći na izbore. To preporučaju i naši biskupi, koji indirektno i zakamuflirano navijaju za HDZ. Nije to ništa neobično, niti čudno. Pod HDZ-om Crkva dobro živi. Biskupi poručuju da izaći na izbore nije samo građanska, već i vjerska dužnost i obveza. Demokracija traži odgovornost. Odgovornost bi se trebala temeljiti na savjesti, a ne na nečijoj preporuci. Svaki pojedinac ima odgovornost glasovati po svojoj savjesti. Svoje povjerenje dati ćemo onima koji su do sada pokazali što rade, kako rade i za koga rade. Do sada je uglavnom državom vladao i gospodario HDZ, uz dva mandata SDP-a. Niti jedni, niti drugi to nisu mogli obavljati sami. Radili su i vladali u određenim političkim koalicijama, često neprincipijelnim. Tim je koalicijama bila bitna vlast, biti i održati se na vlasti, što dulje. Pri tome su i nešto dobro napravili. U svakom slučaju to nije bilo dovoljno. Svi su se oni borili protiv korupcije, a korupcija se razmahala, procvjetala, petrificirala i ukomponirala u sva područja i segmente, sve pore rada, djelovanja i života. Od rođenja do smrti svakog pojedinca prati korupcija i njeni učinci. Niti uz člansku iskaznicu nisi imun na korupciju. Dapače! Tridesetak ministara iz Plenkovićeve vlade je moralo otići zbog nekog vida korupcije. Najviše korupcije je u HDZ-u, od samog početka. Tu se na veliko i malo trguje, kupuje, prodaje i djeluje po sistemu: Ja tebi, ti meni! Pogledajte samo Josipu Rimac. Njeni Mailovi i SMS-ovi svaki dan otkrivaju neki novi slučaj mita i korupcije, na svim razinama. Međutim, nije ona jedina, iako je egzemplarna. Ta se nije libila ničega i nikoga, ako je u pitanju bilo nešto protuzakonito i neustavno napraviti i pri tom nešto ušićariti za sebe. Žena se tako obogatila, te došla u sam vrh društvene i političke elite. Pod istragama je i vjerojatno će joj se suditi. To se po običaju odugovlači i razvodniti će se. No, pravda je spora, ali dostižna. To potvrđuje slučaj bivše sisačko-moslavačke županice Marine Lovrić Merzel, koja se nalazi u zatvoru, potvrđena joj je kazna od 6 godina (premalo) i oduzeta joj je određena imovina, stečena mitom. Ta je madam svojevremeno vedrila i oblačila na političkom polju, te se družila sa samim političkim vrhom SDP-a. Kako je uspjela na tom svom putu dogurati tako visoko, pitaju se mnogi? Izabrali su je građani. Zašto? To je pitanje svih pitanja. Nikome ne čelu ne piše kakav je. Mnogi se osile kad im u ruke padne vlast. Takvih siledžija ima puno oko nas. Mnogi od njih su na kandidacijskim listama. Bilo ih je i u prošlim sazivima Parlamenta. Niti razni redikuli tu nisu rijetkost, kao ni lažljivci, lopovi, kradljivci, kriminalci, nasilnici,...
Ima tu naravno i pravih ljudi, obrazovanih, kulturnih, sposobnih, poštenih, vjerodostojnih, ... onih koji su radili, rade i raditi će za opće dobro i boljitak svih nas. Ti takvi su manje vidljivi, jer nisu nametljivi, arogantni i asertivni. Oni šute i predano rade. Takve bi trebalo prepoznati i zaokružiti na izbornoj listi. Međutim, ni svi takvi nisu uvijek samostalni u donošenju svojih odluka. Iza njih stoji netko moćan, čiju misiju slijede. Oni su formalno nezavisni, ali iza njih je gotovo uvijek netko tko odlučuje. Takva je naša demokracija.
Sve mi se nekako čini kako će se na ovim izborima odlučivati najviše o dva bloka, odnosno dva prva čovjeka u državi. To nikako nije dobro. Oni su vođe dva krila jedne iste Partije. Dobro je poznato da su i SDP i HDZ nastali iz nekadašnje KPH (KPJ). Franjo Tuđman Titov general, partizan i komunist stvorio je državu s bivšim komunistima i udbašima, uz poznate iseljenike, od kojih su neki bili udbaši. Komunistički mentalitet nije preko noći mogao izaći ni iz koga, kamoli iz prekaljenih komunista. Taj mentalitet se još uvijek osjeća i provlači u društvu i politici. Tu nema mjesta demokraciji. Izbori se zapravo odvijaju i odlučuju u političkim strankama. Lider stranke sastavlja izborne liste. Malo koji lider će na te liste staviti bolje od sebe ili jednako dobre kao i on. Za to bi trebalo suzbiti svaki ego i biti velik. Mi nemamo velikih lidera.
Mi nemamo vođa, što je evidentno iz ove vlade, koji bi u svoj tim stavljali najbolje ljude. Tu je uvijek nekakva neprirodna matematika u pitanju. To su određeni kompleksi i strah. To rade nekompetentni ljudi, necjelovite ličnosti. Vlada je konstrukt mnogih kompromisa, posebice kod neprincipijelnih koalicija. Vlada je odraz naše stvarnosti. Mi još uvije ne želimo ili ne znamo reći: Popu pop, a bobu bob. Mi glumimo demokraciju. Mi sami sebe uvjeravamo da smo nevažni i nebitni. To međutim nije istina. Svemu jednom dođe kraj. Nitko nije vječan i Bogom nadređen drugima. HDZ je predugo vladao i haračio ovom zemljom. Doveo nas je do toga da smo u Europi zadnji po svemu dobrome i naprednome, a prvi među svemu lošem. Od EU, iz raznih fondova primamo veće količine novca, zato što smo siromašni, a ne zato što je naš premijer to isposlovao. Međutim, taj novac će jednom presušiti. Što onda? Zar ćemo ionako male plaće i mirovine snižavati. Inflacija za to ne pita. Inflacija je neumoljiva. Zasad stagnira, ali mogla bi opet podivljati. Niti turizam i prihodi od turizma neće stalno rasti. Hrane nemamo dovoljno. Radnika nemamo dovoljno. Stanovnika je svakim danom sve manje. Mladi bježe iz države, koja im ne daje dovoljno za pristojan i dostojanstven život. Sve dobro je pojela korupcija i njena djeca. Gušimo se u korupciji i tu se ne vidi kraj. Sve političke stranke u svojim programima spominju borbu protiv korupcije. Malo tko kaže kako će korupciju smanjiti ili ugušiti. Za to nisu dovoljne priče, već konkretan, ustrajan, mukotrpan i velik rad, na svim razinama i u svim područjima. Jesmo li spremni za to ? Prepoznajemo li uopće korupciju ili je ona postala sastavni dio našeg života i smatra se normalnom pojavom ?
Zar ova prijeizborna i poslijeizborna trgovina nije u neku ruku korupcija? Tko se to i kako korupcijom bori protiv korupcije?
U pitanju je uvijek čovjek. Čovjek kandidat i čovjek birač. U njihovim je rukama naša budućnost. O njima ovisi što će biti s nama. O njima ovisi koliko će nas biti u ovoj našoj lijepoj, ne baš sretnoj zemlji, koja ima sve prirodne predispozicije da bude sretna. Sretnu zemlju čine sretni ljudi. Što nam je potrebno za sreću? Prvenstveno istina. Zatim pravda, pravednost, pravna jednakost, zajedništvo i mir. Izađimo s istinom na ovim izborima. Izaberimo istinski dobre, poštene i domoljubne ljude. Oni će nam izboriti pravdu. Donijeti pravednost i pravnu jednakost. To će biti jezgra zadovoljstva, radosti i sreće.
Ankica Benček
