Stolački harem – Islamski zid sukoba i mržnje prema križu i kršćanstvu
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 09 Rujan 2025 14:17
Kad god se u Europi ponori zatrpavaju i izravnavaju, ruše zidovi podjela, na europskoj periferiji se gradi spomenik turskom genocidnom i ispovjednom danku u krvi, koji održavaju Bošnjaci muslimani. I obrnuto, ono što se u europskoj zajednici država, naroda, kulture i religije gradi u zajednici entiteta, okruga, naroda, kultura, svetaca i religije, ruši se.
Sve od tragične 1463. godine i nasilničkog turskog izvlačenja kraljevine kraljice Katarine iz europske obitelji naroda, europski hod u budućnost značio je bosanski i hercegovački korak u prošlost. Ono što se u Europi gradilo turski okupatori su u fratarskoj zemlji rušili, i obrnuto što je Stara Dama rušila u njenoj okupiranoj kćerkici osmanlijski agresor je gradio, kao vlastiti spomenik svom genocidno kršćanocidnom povijesnom periodu. I tako sve do današnjih dana radilo se i radi u svim dosadašnjim, pa i u sadašnjoj Bosni i Hercegovini.
Brutalnosti i barbarizmi
Kontra od Europe, demonstrirajući svijetu trajnu porobljenost tog europskog kršćansko-civilizacijskog dijela. Demonstracija nepobjedivog okupatora dokaz je brutalnosti i barbarizma kojim drži tu fratarsku zemljicu i fratarsko katoličko stado u porobljenosti i sužanjstvu, u petsto i šezdeset dvogodišnjem getu izvan europskih okvira, u kojima se do prije turskog genocidno kršćanocidnog osvajanja nalazila i bila prepoznatljiv njegov sugraditelj, zauzimajući vidljiv kvadratić tadašnjega europskog mozaika.
Turski okupatori, još uvijek nekažnjeni, koji u svakom razdoblju svoje krvavo rušilačke nazočnosti na beha prostorima imaju svoje pristalice u osmanlijskim potomcima, kako se bošnjačko-muslimanski narod voli nacionalno identificirati, više nisu remetilački i destruktivni faktor samo na tim područjima nego i izvan njegovih granica, u Europi koju također planski destabilizira i dio po dio osvaja.
Nakon turskih bošnjačka geta
Danas je i na europskim dijelovima velik broj, velika europska površina, bošnjačko-turskih geta, na kojima se gradi ono što ostatak Europe ruši, i ono što Europa gradi u njima se ruši. Zbog toga Europa u svojim nacionalnim zemljama, kao i bosanskohercegovačka zajednica, ne mogu bez zidova, bez dioba i međusobnih ograđivanja. Uvijek kada neka europska zemlja sruši postojeći zid koji ju je dijelio po nekim razlikama, izraste jedan drugi u prvom naletu nevidljiv ali potpuno neprobojan i neprolazan. Zid kojeg neprihvaćanjem domaćina i njegova kućnog reda izgrade muslimani i njime ograde, označe svoja geta, kao centar budućih nemira, entiteta, pa čak u nekoj budućnosti i ratova, koji se već viđaju u nekim europskim zemljama s nešto manjim obimom i intenzitetom.
Te ratne iskre koje su muslimani ugrađivali u zidove geta, nažalost, sve se više šire stvarajući ogroman ratni plamen kojeg će, nažalost, gasiti žrtve i sa jedne i sa druge strane. Rušenjem Berlinskog zida, koji je desetljeća dijelio dvije Europe, gotovo u isto vrijeme potomci Osmanlija započinju gradnju bosanskohercegovačkog zida, kojim pokazuju da Europa ostaje i dalje podijeljena, pa čak debljim i opasnijim zidom izgrađenog iz vjerske mržnje prema križu, koja je i bila motiv turskog osvajačkog pohoda na Staru Damu.
Nakon muslimanskih ratnih zidova izgrađenih materijalom hrvatskih žrtava ograđujući etničko vjerski čiste muslimanske prostore, zatim bošnjačkih poratnih zidova muralima ratnih muslimanskih zločinaca proširivanja osvojenih teritorija, pokazujući i dokazujući da ne žele suživot s kršćanima, napose ne s katolicima kao federalnim partnerima, u Stocu izgradiše i jedan veliki građevinski zid, zid prijetnje i mržnje prema križu, zid inata i sukoba, kojim čak i mrtve svoje uvlače u drugo poluvrijeme vjerskog rata za teritorij.
Sve od Daytona bošnjačko pripremanje za drugo poluvrijeme vjerskog rata, agresorsko nenajavljeno u subotnje jutro 23. kolovoza 2025., s terorističko zločinačkim iskustvom kada su Muslimani kretali u okupaciju Hercegovine sa ciljem izlaska na more, i dok je još hrvatski narod spavao, bošnjački ekstremisti isilovskih i hamasovskih dimenzija i terorističkih karakteristika izgradiše zid na građevinskom zemljištu grada Stoca, i rekoše svijetu i kršćanima katolicima, mi smo krenuli u drugo poluvrijeme zaustavljenog rata.
Naše žene su po Cerićevoj zapovijedi rodile po troje djece koja su odrasli za postavljeni cilj, džihad, za našu muslimansku BiH, namjenska industrija cvate u punom kapacitetu, Hrvate u Lašvanskoj dolini smo utjerali u katakombe i arene, u beha Predsjedništvo namjestili našeg Komšića i Bećirovića, granice “Bošnjačkog teritorija” označili muralima naših heroja ratnih zločinaca, katoličke svetinje Pješčaru i druge spomenike hrvatskih branitelja zapišali i na njima klanjali, katoličkim hodočasnicima i svatovima zabranili kretanja po prostorima koji trebaju ući u naš “Bošnjački teritorij”, tursko i iransko oružje je naručeno i u roku 17 minuta nam stiže, braća džihadisti nam svaki dan pristižu, i zato kažemo, vrijeme je.
Murali su postavljeni, Sarajevo smo očistili čak i od mrtvih pravoslavaca, neke druge naše gradove očistili i od mrtvih i od živih katolika, naši ljudi odano rade u UN-a, na Haaškom sudu, naše udruge svih predznaka su etnički i vjerski čiste i pokazuju se hrabrim borcima naše politike krvi i tla.
Svijet je zaokupljen ratom na Bliskom istoku i u Ukrajini, Europa je i u moralnoj i materijalnoj krizi, i sve se poklopilo u našu korist, šansu koju ne smijemo propustiti. U svim kockicama pravo vrijeme za početak drugog ratnog poluvremena “mi ili oni” što nam ga najavio naš veliki vođa Bakir, i moramo u ovom povijesnom vremenu ostvariti ono što ni našim precima Turcima nije uspjelo, čisti muslimanski entitet, kao garant našeg primanja u asocijacije islamskih zemalja.
Stolačkim zidom pišemo novu povijest muslimana u Europi, i on će biti kamen međaš Europe koja više nikada ne će biti ono što je bila. Naš Stolački zid je daleko više od Berlinskog i Kineskog, on je naše nuklearno oružje čak ubojitije i od oružja koje proizvode naša braća Iranci i Turci, svaki kamen što smo ga ugradili u taj zid su vrata koja se otvaraju našoj braći iz islamskih zemalja, i znak dobrodošlice u pripremni centar za pohod na Europu kada su pod Bečom 1683. godine zaustavljeni naši preci.
Izgrađenim zidom prkosa, inata, sukoba i mržnje prema križu, mi Europi pokazujemo da je nikada ne prihvaćamo u ovom političko vjerskom sadržaju i šarenilu, i da sve one zidove što ona ruši mi gradimo, i ono što ona gradi mi rušimo. Mi Europi gradnjom zida inata, prkosa i konflikta pokazujemo da smo drugi svijet i da se ni u čemu i nigdje ne susrećemo.
I mrtvi na prvoj crti bojišnice
Mi muslimani u BiH i naše mrtve uvlačimo u sukob, stavljamo ih na prvu crtu bojišnice, jer nama na tom mjestu i nije potreban harem, harem se gradi na mirnijem prostoru. Pa ni našem bratu, kumu našeg Bakira, Erdoğanu nije potrebna crkva Svete Sofije za džamiju, pored tolikih džamija u Istanbulu, ona mu je potrebna kao inat, kao pokazivač moći i nedodirljivosti. I nama je isto tako prostor u Stocu potreban za inat, za konflikt, za mržnju, za sukob. Za sve drugo samo ne za harem.
Mi ne damo da se počne gasiti plamen globalnog svjetskog vjerskog rata kojeg su započeli naši suratnici iz BiH-a terorističkim napadom 11. rujna 2001. na Ameriku. Tim napadom prepali smo tog svjetskog policajca i pridobili ga na svoju stranu. Bez njegova prešutnog odobrenja ne bi smjeli ni početi a kamoli izgraditi stolački zid, za nas i Europu povijesni. On je više djelo američke, haaške i visokopredstavničke šutnje negoli naše smjelosti, isključivosti, inata i prkosa. Oni su nam, haaški sudci, svjetski policajac Amerika, naše islamske zemlje u UN-a, visoki predstavnik, i aktualni i bivši, i kazali da ga izgradimo ujutro rano dok žrtve spavaju. A da bez njihove pomoći ne bi to mogli uraditi potvrđuje činjenica dolaska EUFOR-a na gradilište, koji su nas i štitili u gradnji.
Samo uz njihovu prešutnu pomoć mogli smo, i izgradili smo zid rata, zid sukoba, zid mržnje prema križu i ne slučajno baš u Stocu. Za taj zid spremali smo se sve od zaustavljanja vjerskog rata za teritorij, i stoga mi ovo ne smatramo pukom građevinom, pukim haremskim zidom, ovime mi katolicima u Hercegovini šaljemo vojnu prijetnju, nakon što smo to isto, samo drugim sredstvima, napravili u Lašvanskoj dolini. Ta dva neosvojena beha prostora, Lašvanska dolina i dijelovi Hercegovine, obvezuju nas na rat do cilja, mi ili oni. A kako svaki izgrađeni zid ima svoje ime, mi smo u kamenje i beton ovog našeg upisali Komšić-Bakirov zid, Građanski zid muslimanskih ratnih zločinaca u Stocu. Islamski zid mržnje prema križu. On je samo početak, bit će ih još, gradnja uz svjetsku šutnju i blagoslov je započela, uz onu na našim bošnjačkim prostorima izgrađenu podzemnu Hamasovu, i pokazuje sliku buduće građansko-islamističke BiH.
Vinko Đotlo/hrvatski-fokus.hr
