Tko na tvrdoj stini svoju povist piše 4.dio

Detalji

Objavljeno: Srijeda, 03 Svibanj 2017 18:01

fShare

Tweet

I KAZAHSTAN UVODI LATINICU…

A VI BISTE  NAM UTRPALI ĆIRILICU.

–Ali, reci mi, onako iskreno, što ti misliš-a ja to ne mogu nikako dokučiti - kako je, uopće,  u Jugoslaviji, mala Slovenija mogla i uspjela čuvati i očuvati svoj jezik?  

–A kako? Lijepo, moja Monika!!! Izborila se!!! Donijela i provodila zakone. Jer, svatko onaj tko je želio živjeti i raditi u Sloveniji, morao je punih šest mjeseci učiti slovenski. A nakon toga, još i  položiti, usmeni i pismeni ispit. 

    Eto, draga moja! Vidiš  li, sada, kako se to radi? Kako se voli svoj narod i kako se čuva opstojnost i samobitnost svoga naroda. A mora se i priznati… Slovenci su oduvijek  imali političare  koji su to znali i umjeli. 

 „ Zaista, koju mi drugu kuću imamo osim jezika? U kojoj kući smo više svoji, više na svome, nego u domu koji svoje riječi čuva?“, rekao je, nekada davno, davno jedan veliki državnik i mislilac.

        Zato, drugovi „naši“ i njihovi, okanite se jalova posla. Radite ono što najbolje znadete, ako išta i  znadete, a hrvatski jezik ostavite Hrvatima i pravim hrvatskim  (a ne uvoznim) jezikoslovcima.

Možete vi prosipati pamet i „znanje“ onima koji o tome pojma nemaju, onima koji slušajući svakodnevni govor u komunikaciji na srpskom, bosanskom, crnogorskom jeziku, pomisle  kako vi, zaista, imate pravo, ali kada se zaviri i zagrebe  malo dublje, onda se tek vidi koliko su vaše rabote zaplotničke i prljave.

Zato, ne gnjavite nas više!!!

„Ali, mi se moramo pripremiti za NAŠ regijon!“- viču i kliču jugovići. 

„Ali, mi moramo sve te riječi  i drugima nametnuti!  

 Kako ćemo, inače, napredovati? Kako ćemo pratiti evropski program na evropskoj RTL TV? Kako ćemo uživati u bosanskom akcentu a srpskom izričaju Lepe Brene?  Na   HRVATSKOJ nacionalnoj RTL  TV postaji?

A tek, kako će nam se djeca  snalaziti u regijonu i „Evropi bez granica“,  „razumeti “ i uživati , opet na toj istoj TV postaji,  u njihovim bratskim, vrhunskim i netitlovanim crtićima, filmovima i serijama? 

PA, ANTIFA DRUGOVI, NE ĆE VAM  TO  PROĆI!!! NE!!! 

Pedeset ste nas dugih godina filovali lažima i izmišljotinama… Pedeset ste nam dugih godina ispirali mozak… 

Dosta nam je više vaše jugofilije!!! Ostavite, konačno, mrtvu vam Jugu, neka  joj se lešina zauvijek i konačno raspadne. I prestanite ju silom nametati i vaditi- iz krvi i blata -kojeg je ostavila iza sebe.  

Pa,  ako vam se ne sviđa naš Hrvatski i naša Hrvatska, uprtite svoju jugonasljedbu i kud koji mili moji. A nama ne trujte zrak svojim nebulozama. I ne puštajte maglu… Jer, ova vaša rabota, ne će nam nikada zamagliti…istinu o vama i vašoj prošlosti.

„Deklaracija je dobro došla! Vidjet će se tko je tko a tko je NITKO!“, kažu forumaši.

U ZNAKU BRATSTVA I JEDINSTVA

Nažalost, nije ni ovo počelo od jučer. Radi se o nastavku kampanje koju je prije nekoliko godina  pokrenula Snježana Kordić, navodno uvažena jezikoslovka, s međunarodnim ugledom, koja, s vremena na vrijeme, gostuje i u Hrvatskoj.  Ali, nakon svakog njenog boravka u Lijepoj Našoj, voda nam ostaje zamućena … i za kušanje  i za piće.

Kaže tako mudra Kordićka, čistim srpskim, hrvatskim,bosanskim i crnogorskim jezikom: ”Najvažnija etapa rada na Deklaraciji odigrala se u Zagrebu, na sastanku proširenog odbora eksperata“. 

A  tamo, sve ekspert do eksperta.  Od veleumne Rudanice do još veleumnijeg nam i dragog, Drage Pilsela.

S ONU STRANU RAZUMA

I bi deklaracija. A odjek  fantastičan……. Sarajevo u ekstazi. Dvorana dupke puna. Atmosfera svečana. Sve u znaku bratstva i jedinstva. 

A uz svaki govor i uz svako predstavljanje,  buran… MUK. 

I jedva nešto više od desetak slušatelja. Valjda, vozači i rodbina nazočnih predavača.

    Sarajevo je stvarno spremno za zajedništvo, za zajednički jezik i bratski mu izričaj. 

–A takav bi odjek, po mom mišljenju, trebao biti svugdje. Kako u Sarajevu, tako u Zagrebu i Podgorici.  

–Pa, naravno! Tako bi trebalo biti. Dovoljno je, moja  Monika,  vidjeti potpisnike ili pročitati sve njihove mudre izjave pa da ti se  sve smuči. 

Eno se oglasila i pridružila svome jatu i  vrla Rudanica, kojoj se, izgleda mi, i ovaj put pokvarila ruda, pa je otpustila kočnice i namjerno skrenula u istočne vode. 

Što je prirodno, prirodno je… Kaj, ne!? Ali, nisu prirodne njene izjave. 

Kaže naša vrla Rudanica kako jedva čeka vidjeti Hrvatsku u plamenu.

–Pa, je li ti sada sve malo jasnije? Vidiš li sada kamo bi nas vodila „umna i svestrana, uz to i potencijalna piromanka, naša vedra Vedrana? Ta nam, s puno vedrine i optimizma, nudi zajedničku budućnost i zajednički nam jezik. I vedro poručuje“O, kako je bilo krasno i prekrasno kad su se Hrvatskom valjale horde četnika. Neki su bili stari sedam, neki sedamdeset i sedam ali smo, MI HRVATI, MI HRVATI, znali kome treba sprašiti hrvatski metak u četničko čelo“.

 - Pa tko se, onda, reci ti meni, dovoljno mudar i pametan, usudi ne pomisliti, ne poželjeti i ne biti, u nečem takvom i zajedničkom…“na ovim prostorima“???

nastavlja se...

Vera Primorac

• Prethodno
• Sljedeće