Zakuhalo je u Zagrebu, glavnom gradu ove naše male državice. Digli su se na svoje rahitične noge nelustrirani koji bi sad druge lustrirali. Počelo je s preimenovanjem ulica.
Naime, trenutno glavnim gradom naše zemlje upravlja politička partija koja se doslovce izruguje s građanima i institucijama iste te zemlje. Sudska presuda kojom je don Filip Lukas proglašen nevinim, odnosno lažno optuženim pojedincem, za tu sektu nije obvezujuća. Njihovo obrazloženje o životu i radu tog pojedinca potpuno je suprotno onome što kažu znanost i pravosuđe.
„Nakon notornog ulaska na privatni posjed Marka Perkovića Thompsona uz obrazloženje ‘javnog interesa’ ovoga puta zagrižena ljubiteljica istine odlučila je stati u obranu relativizatora pedofilije i hiperseksualizacije djece“, piše Rotim.
Slučaj terase na Žnjanu u vlasništvu Marka Perkovića Thompsona i dalje izaziva pozornost javnosti.
U razgovoru za Cro portal Thompsonovi odvjetnici Marko Višić i Iva Višić pojasnili su stvari. "Sve je jasno iz dokumentacije: Marko Perković Thompson isključivi je vlasnik predmetne terase na Žnjanu. Ne postoje nikakvi suvlasnici niti pravne dvojbe.
Istina o komunizmu mora biti prikazana otvoreno i poznata cijeloj javnosti, poručio je zastupnik u Europskom parlamentu Stephen Nikola Bartulica. Naglasio je da kraj Drugog svjetskog rata za Hrvatsku nije značio oslobođenje, nego početak novog totalitarizma i komunističke tiranije.
Tzv. Sveti Arhijerejski Sabor Srpske pravoslavne crkve donio je odluku o kanonizaciji Šibenčanina Nikodima Milaša te ga upisao u Sabor svetih kao „ispovjednika vjere i velikog učitelja Crkve Kristove“. Blagdan svetog Nikodima Milaša određuje se 4. listopada.
Kako je kazao, neovlašteno i protuzakonito daju i potpisuju medicinske dijagnoze te neovlašteno i protuzakonito propisuju medicinske postupke, konkretno hormonalne i kirurške terapije. Među njima se nalaze i Nataša Jokić-Begić te Iva Žegura.
No, stvar je u tome: sudionici ovih prosvjeda nisu zainteresirani za prosvjed protiv kraljeva i obranu demokracije. Uistinu, oni su više zainteresirani za rušenje Sjedinjenih Država, a posebno kršćanstva.
U Hrvatskoj nikada nije postojao imalo veći broj ulica/objekata ili javnih prostora koji bi bili nazvani po ljudima ili događajima iz vremena NDH, barem ne u smislu slavljenja pojedinaca ili zbivanja iz tog vremena. Kako u Zagrebu, tako i u cijeloj državi, takvih je naziva bilo toliko malo da je to teško izraziti čak i u promilima ili nekoj još trg manjoj statističkoj kategoriji.
