Kako god bilo Ukrajina je za Europu (ali više ne za SAD) postala „sveta krava“. Ona koju Europa ne muze, ali ona koja zato itekako muze financijska sredstva iz članica EU-a odnosno NATO saveza. Trump je vrlo brzo po preuzimanju vlasti lukavo SAD izvukao iz te uloge, prebacujući čitav teret financiranja i naoružavanja Ukrajine na europski novac
U analizi objavljenoj u njemačkom tjedniku Der Spiegel iznosi se zabrinjavajuća procjena: ovisnost Europe o Sjedinjenim Američkim Državama dosegla je razinu koju se s pravom može nazvati gotovo potpunom. Ta se ovisnost ne odnosi samo na vojnu sigurnost, nego zahvaća gotovo sva ključna područja suvremenog društva, od obrane i obavještajnih kapaciteta, preko tehnologije i digitalne infrastrukture,
Prosvjedi protiv Imigracijske službe SAD-a (ICE), koji su izbili nakon smrtonosnih incidenata u Minnesoti, nisu spontani odraz građanskog nezadovoljstva. Naprotiv, organizirani su i financirani od strane mreže isključivo radikalno ljevičarskih i socijalističkih organizacija.
U hrvatskom javnom prostoru već se godinama odvija paradoksalan proces: dok zemlja objektivno bilježi jednu od najstabilnijih i najuspješnijih faza svoje novije povijesti, politički i medijski diskurs sve je zasićeniji pričama o navodnom “povratku fašizma”, “oživljavanju ustaštva” i “radikalizaciji društva”.
Uz objavu je priložen i video govora koji je Thompson održao na nastupu u Rijeci. "Ovo je prelijepo. Srce me zaboli kad vidim kako pojedini političari i još neki pokušavaju podijeliti, razbiti to zajedništvo. Ali, znaju i oni i znamo i mi da temelj ove nove hrvatske države su Domovinski rat i sve one vrednote o kojima smo i večeras pjevali. To je naša snaga, to je u našem zajedništvu",
U Hrvatskoj se danas vodi rasprava o tome smije li se jednom glazbeniku – Marku Perkoviću Thompsonu – ograničiti pravo na rad. Nekima je on drag, nekima nije. Jednima je simbol, drugima provokacija i zloćudno tkivo koje treba secirati. Za ovu priču on je samo povod, a ne tema.
"Ključni prizor koji potvrđuje profašističko ustrojstvo današnje Hrvatske nije bio nastup neonacista na dočeku rukometaša, nego trenutak kada pripadnici policije, po direktivi Vlade, rastjeruju komunalne redare i sprječavaju ih da rade svoj posao. Policija koja štiti bezakonje – to je rentabilni fašizam", napisao je Ivančić između ostalog u tekstu pod naslovom Rukometna Endehazija.
I onda, nakon takve presice, čovjek se mora zapitati – kako je toliko superioran Plenković prije 8 mjeseci izgubio izbore od toliko inferiornog Tomaševića? Zar glava koja je tako dobro secirala poteze Možemosa na presici nije mogla smisliti strategiju koja bi Zagreb poštedjela još 4 godine Tomaševićeve korupcije i devastacije?
Dok je hrvatska javnost bila zaokupljena velikim uspjehom rukometne reprezentacija koja je ne samo osvajanjem brončane medalje na Europskom prvenstvu u Švedskoj i Danskoj, nego i potvrdom da prošlogodišnja srebrena medalja na Svjetskom prvenstvu nije bila slučajna i da se radi o novoj uspješnoj rukometnoj generaciji, jedan događaj od suverenističkog značaja pao je u drugi plan.
