Zaključno, udruge dobro financirane iz državnog i lokalnih proračuna te stranih izvora, bliski Možemo i (ekstremno) lijevim ideologijama, žale se na manjak financiranja te preuveličavaju svoju ulogu u društvu, de facto se predstavljajući kao temelj demokracije u Hrvatskoj, pritom omalovažavajući Domovinski rat i branitelje koji su u vizuri članova tih udruga često slika „mračnih devedesetih“.
Na području kulture i tzv. „LGBT prava“ Tomašević se hvali velikim ulaganjima i pomacima, pogotovo financiranjem „nezavisne kulture“ i „ljudskopravaških“ udruga koje se iz godine u godinu povećava. „Iz područja promicanja ljudskih prava provodile su se mjere iz akcijskih planova vezanih uz ravnopravnost spolova, ravnopravnost LGBTIQ+ osoba, uključivanje Roma te integraciju stranaca.
“Nažalost, naš predsjednik tako ne misli. Zapanjujuća je ta povezanost i opsjednutost ljevice radikalnim islamskim režimima, no to vuče korijene iz povijesti Jugoslavije i SSSR-a. Ti sustavi su bili vrlo blisko povezani s radikalnim islamskim režimima”, zaključio je.
Iste osobe se istodobno i opetovano vrte u sva tri medijska oblika. To ponajbolje pokazuju imena koja su do sada gostovala u toj HRT-ovoj emisiji: Ante Tomić, Viktor Ivančić, Ivan Đikić, Boris Dežulović, Hrvoje Klasić, Marko Vučetić, Damir Grubiša, Ivana Bodrožić i dr.
Tako se ponovno javljaju i oni koji se ne bi smjeli više javljati – jugo-nostalgičari, četnici, stare komunjare te koriste one resurse koje su upravo oni, dok su bili na vlasti, žestoko proganjali. Prvenstveno slobodu govora. Ali tu vrijedi pravilo "kako za koga". Samo u "Hrvatistanu", kako ga naziva Dikan, može se dogoditi da N1 televizija "ležerno" objavi četnički pamflet Dežulovića "Jebo vas Vukovar".
Travanjski izbori definitivno nisu samo ‘mađarska stvar’. Unatoč tome što čini samo 1,2 posto europskog BDP-a ta država godinama je ‘staroj dami’ prava noćna mora. Viktor Orbán već šesnaest godina suvereno vlada državom, provocira i sustavno blokira razne europske inicijative poput konsenzusa o Ukrajini, odupire se ruskim sankcijama, neusklađen je s politikom migracija kao i proširenjem unije.
Mnogi u Hrvatskoj primjećuju kako medijska klima u Srbiji sve više podsjeća na razdoblje prije agresije na Hrvatsku. Srbija se naoružava, kineskim balističkim raketama daje nazive hrvatskih gradova, na svakom koraku im se priviđaju ustaše i NDH, a u tome im zdušnu podršku, koordinirano ili ne, daju i brojni protagonisti na hrvatskoj lijevoj političkoj sceni, u nevladinom sektoru i medijima.
“Nedvojbeno je da se radi o mjestu na kojem su protiv svoje volje u većem broju dovedeni Hrvati iz Vukovara i okolice, te u kojem je dio njih fizički i psihički zlostavljan. O tome je pisao srbijanski tisak.”
Neka svatko prizna svoj krimen, ali neka ne izmišlja drugome. Da se to ne bi dogodilo, tajna tih skrivenih grobišta je zacementirana. Gdje se otkopavalo? U Sloveniji, gdje je na tim križnim putovima pobijeno mnogo Hrvata. Oni su otkopavali, ne previše sustavno, ali gdje god su naišli na kosti, proširili su istraživanje i danas imaju najveći broj hrvatskih posmrtnih ostataka. Hrvatska država ih ne želi preuzeti.
Otuda se prirodno postavlja pitanje ne postiže li Trump ovim ratom ono što nije uspio tarifama i diplomacijom – zadati smrtni udarac globalizmu, i uspostaviti svjetsko tržište u kome bi Amerika bila glavni arbitar? Drugim riječima, preseliti Lloyd iz Cityja u D.C.
