HDZ ĆE UVIJEK BITI ZNA SE

Detalji

Objavljeno: Utorak, 13 Listopad 2015 00:52

fShare

Tweet

Kriza koja potresa HDZ postala je nacionalno pitanje prve vrste jer voljeli ga ili mrzili, nikome nije svejedno kakav će biti finale ove priče. Neki se vesele a neki strahuju nad mogućom propasti HDZ-a, no i jedni i drugi u velikoj su zabludi jer to se neće dogoditi, barem ne u skorije vrijeme. HDZ je prevelika i preozbiljna stranka da bi se raspala zbog smjene predsjednika ili ideološkog zaokreta.

Predsjednika su mijenjali već nekoliko puta i preživjeli su iako niti jedna smjena nije prošla bez dramatične uvertire i unutarnjih sukoba. Ideološki HDZ od svog osnutka nije bio čvrsto određen nego su ovisno o prilikama i potrebama varirali od centra do umjerene desnice.

Za vrijeme Karamarkovog prvog mandata HDZ je retorički skrenuo udesno , barem se tako činilo političkim romantičarima, no očito je to bilo samo u predizborne svrhe kao i kod Sanadera, jer nakon završenih izbora i u drugom mandatu predsjednika stranke Karamarko je vrlo jasno rekao; HDZ se vraća u centar, gotovo je s ideologijom važno je gospodarstvo. Istina i to možemo protumačiti kao svojevrsni predizborni trik jer je u to vrijeme vodio intenzivni pregovore s HNS-om i Bandićem oko preslagivanja vlade nakon što se suradnja s Mostom pokazala nemogućom.

Presložena vlada s Bandićem i HNS-om, u kojoj bi se zbog manjka saborskih ruku našli i Čačić i Pupovac, ideološki bi bila gora čak i od Sanaderove vlade, no nitko se iz vrha stranke nije previše bunio protiv toga. Pobuna je nastala tek kad su shvatili da moraju ponovo na izbore jer su sami sebe srušili s vlasti bez osigurane nove saborske većine. Nitko od njih naravno nije za ništa kriv, držanje ljestava ne računa se kao ni u Sanader-Kosor slučaju, pa se vjerna družina po principu „kralj je mrtav živio kralj“ u rekordnom roku okrenula novom gazdi odmah čim je najavio svoj dolazak, nisu čekali čak ni službenu ostavku starog.

Karamarko tako odlazi kao žrtva urote. Kao bombaš samoubojica koji je razvalio HDZ po zadatku Mesića i Manolića ili kao svjedok pokajnik kojemu je mafija na kraju došla glave, vrijeme će pokazati. No svakako će u povijesti ostati zapamćen kao predsjednik koji je HDZ okrenuo udesno jer povijest ne pamti sitnice poput odustajanja od lustracije, podrške Pusićki za glavnu tajnicu UN-a, izbor Ingrid Antičević za ustavnu sutkinju, glasanje u Saboru protiv vlastite vlade zajedno s SDP-om i deblokadu Srbije za ulazak u EU. Za spomenuto ceh će platiti HDZ na izborima, no ni približno onoliko koliko se očekuje jer HDZ je HDZ. ZNA SE.

Čvrstu poziciju na političkoj pozornici osigurava im brojno članstvo, od kojeg svega 30% čine iskreni domoljubi dok se ostalih 70% dijeli na 10% udbaša koji su u stranci po zadatku i 60% bivših komunista koji u bivšoj državi nisu bili komunisti iz uvjerenja nego "moralo se zbog stana, posla, karijere, škole .." Država se promijenila, način razmišljanja i djelovanja ostao isti, pa se crvena knjižica zamijenila plavom iskaznicom. Oni će slavit i hvalit svakog predsjednika ma tko on bio, jer samo im jaka stranka jamči očuvanje stečenog i stjecanje novog. Tih 60% zapravo omogućava da onih 10% radi što želi, a onih 30% šutjet će i nadat se boljem. Slična je situacija i sa simpatizerima odnosno glasačima koji nisu članovi.

Svi će oni ponovo glasati za HDZ. Neki će glasno gunđati, neki mrmljati u bradu ali će na kraju ipak biti ZNA SE jer alternative HDZ-u nema. Alternativu je HDZ davno neutralizirao gušeći i razbijajući HSP, a nakon njega i svaki drugi pokušaj političkog djelovanja izvan svoga nadzora. Moguće je da se neznatan dio članstva i odmetne u neke manje desne stranke, dio birača zasigurno će se odmetnuti ali sve je to zanemarivo jer čvrste nacionalne desnice u Hrvatskoj nema. Biti će pokušaja stvaranja tako nečeg kao što bude pred svake izbore, no desnica je toliko razbijena a istovremeno napucana ego tripom da je to jednostavno nemoguće u nekom ozbiljnijem obliku. Za očekivati je da ovaj puta i sam HDZ pokrene neko okupljanje onoga što su godinama razbijali ali šanse za to su mjerljive u promilima nakon što su godinama u članstvo i simpatizere ugrađivali svijest da su udbaši i komunjare svi koji nisu uz HDZ.

Upravo iz tih razloga propast HDZ-a neće dopustiti ni jugokomunistička elita na čelu s SDP-om. Iako to na prvu zvuči paradoksalno, samo jak HDZ štiti ih od njihove najgore noćne more - dolaska prave desnice na vlast.

Andrej Plenković nije slučajno odabran za Karamarkova nasljednika jer lijevim medijima potreban je netko poput njega, u najmanju ruku rečeno neutralan, kako bi mu pisali panagerike, a time zapravo vratili spašavali cijelu stranku od potonuća. Vidimo već sada Plenkovićev kraljevski tretman u medijima koji je otišao tako daleko da se čak i njegovo izlaganje programa za predsjednika stranke prenosi uživo na nacionalnoj televiziji, neovisno što protukandidata nema i što će biti izabran sve i da nema program.

Naravno da nikome od ljevičara ne pada na pamet promovirati HDZ u tolikoj mjeri da pobjedi na izborima ali najveća oporbena stranka svakako mora ostati inače ni SDP-ova vlada neće dugo potrajati. Tako ćemo do kraja izborne kampanje gledati ravnomjerno dozirane pohvale i kritike, a jednako tako dozirat će se tobožnji sukobi Plenkovića i Brkića, a s vremena na vrijeme servirat će nam i Hasanbegovića kojeg su nekim čudom prestali zvjerski progoniti.

U spašavanju HDZ-a nezanemariva je i uloga Katoličke crkve koja je savršeno svjesna opasnosti povratka povampirenog komunizma na vlast, a isto tako svjesna je stvarnog odnosa snaga na političkoj pozornici. Ne preostaje im drugo nego spašavati glasove HDZ-u barem one koji se još mogu, ostale će preusmjeriti na Most. Tako će Crkva spašavajući HDZ ujedno spasiti i Most, a u konačnici i samu sebe, perući usput savjest zbog dugogodišnjeg grijeha nečinjenja. To je vjerojatno jedan od razloga zbog kojih iz HDZ-a umjesto frontalnog napada sve više izlaze pomirljivi tonovi prema Mostu koje čujemo od Plenkovića, Brkića i Hasanbegovića.

Misli li netko da se ova tri imena pojavljuju slučajno?

I Crkva i ljevica i klijentelističko članstvo imaju dakle svoje razloge spašavati HDZ, koji iako dijametralno suprotni donose isti rezultat. HDZ ostaje HDZ bez obzira na sve.

Pridodamo li tome već spomenute ego tripove malih desnih stranaka koji padom HDZ-a vide priliku ali samo i jedino za sebe, HDZ na izbore može slobodno izići sa starom parolom iz sredine 90-tih - HDZ ZNA SE SVI OSTALI NE ZNAJU NI ZA SE.

Jasna Dautanac