HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Milanović je ovih dana ustvrdio kako je „većini nas 1991. bila nejasna godina, teška i komplicirana“. Teška i komplicirana svakako jest bila. Neizvjesna također. No nejasna?

Što je Inicijativa ‘Za Hrvatsku slobode’, koja je prijavila UiO pravobraniteljici?

 “Inicijativa Za Hrvatsku slobode” je pravobraniteljici za djecu Tatjani Katkić Stanić prijavila Hod za život zbog sudjelovanja učenika zagrebačke Osnovne škole Lotrščak.

IVAN ARALICA Archives - Školska knjiga - tu za vas

Posljednjih dana pročitah da se neki u Hrvatskoj žure pojaviti kao inkarnacija idealnoga kandidata za Nobelovu nagradu u književnosti. To me podsjetilo nekih davnih namjernika za jednu drugu nagradu – Nobela za mir. Ulagali su se politički napori na sve načine da Tito dobije ovu nagradu i time okruni svoje „miroljubivo nesvrstano“ djelovanje u životu.

„Samo ljubav“, „Ne biramo koga volimo“… tek su dvije patetične i duboko zavaravajuće poruke koje ćemo moći gledati u tzv. „povorkama ponosa“ u nekoliko gradova u Hrvatskoj, uključujući i grad Zagreb gdje stoluje zabranitelj Senf, veliki vođa koji je glavni grad svih Hrvata uključio u Rainbow Cities Network.

Ministarstvo branitelja kreće u potragu za žrtvama na još jednoj zagrebačkoj lokaciji

Ministarstvo hrvatskih branitelja od ponedjeljka započinje terenska istraživanja na lokalitetu Duboki jarak u gradskoj četvrti Sesvete. Riječ je o još jednom u nizu lokaliteta koji bi mogli rasvijetliti sudbinu osoba stradalih tijekom i nakon završetka Drugog svjetskog rata.

„Dok raspravljamo o novim porezima, možda je vrijeme da se konačno zapitamo jednu jednostavnu stvar – zašto nam od vlastite zarade ostaje manje nego što uzme država?“, poručila je Mandić u objavi na društvenim mrežama.

Saborska zastupnica Dalija Orešković, koja je objavila da me je kazneno prijavila zbog naslovnice Hrvatskoga tjednika, oduševljeno je posjetila krajem prošle godine izložbu posvećenu članu Srpske nauke i umetnosti (SANU) Dejanu Medakoviću, održanoj u središtu Zagreba u organizaciji četničkoga Pupovčeva SNV-a, a Medaković je jedan od autora famoznoga Memoranduma SANU

PREDSTAVLJENA KNJIGA DR. ANTE ČUVALA "BLEIBURŠKA TRAGEDIJA I BRITANSKA  OBMANA" - PANOPTICUM

Nova knjiga  koju je 29.travnja 2026. u Zagrebu predstavio dr. Ante Čuvalo.Dr. Ante Čuvalo, rođen je 1944. u Proboju kraj Ljubuškog. Nakon odsluženja JNA,  pobjegao je 1965. preko granice u Italiju , a potom u SAD gdje je studirao filozofiju i teologiju te doktorirao povijest na Ohio State Universityju s tezom o hrvatskome nacionalnom pokretu 1966. – 1972. godine.

KAMENITA VRATA:NAJPREPOZNATLJIVIJI SIMBOL GRADA ZAGREBA | CRODEX.NET

Vrlo sadržajan prošli tjedan, poklopila se trideset i peta obljetnica Hrvatske vojske i Tjedan hrvatskoga iseljeništva. S obje „teme“ imam bliske veze, iseljenici bijahu moj otac i njegov brat, prvi pravi iseljenički globtroter (Italija, Francuska, Venezuela, SAD), stric književnik (Indija, Amerika), mene ostavili da se bakćem s jugokomunizmom

Reakcije

Zatim je ustvrdio koje skupine i manjine u društvu nemaju svoje zastave: branitelji i osobe s invaliditetom, kao i najugroženija manjine – nerođena djeca. Umjesto toga, piše Pokupec, „centar je nakrcan zastavama ljudi koji su ponosni na to gdje stavljaju svoja spolovila“.

Rijeka – europska prijestolnica torture

Pin It

Image result for šljivančanin

Divovska petokraka na neboderu je drugi zanimljivi simbol EPK, pogotovo u gradu koji slavi različitost, a pod njom je svojedobno etnički očišćen od većine stanovništva. Zadnje aktivno korištenja istog tog simbola u Hrvatskoj bilo je na glavama Mladića i Šljivančanina

Prikazani proračun manifestacije je 30 327 000 eura, od toga 10 milijuna dolazi iz državnog proračuna, 10 milijuna i 327 tisuća daje grad Rijeka, 3 milijuna županija, 3 milijuna su dobivena putem natječaja iz EU fondova, 3 milijuna od sponzora i milijun iz drugih izvora.

Svečanost otvaranja sezone u kojoj Rijeka, zajedno s irskim gradićem Galwayem, nosi titulu „europske prijestolnice kulture“ uzburkala je duhove iz ideoloških razloga. No nitko ne govori o meritumu.

Što je EPK i što nam ta titula i ono što stoji iza nje govori o poimanju kulture danas? Ukratko, kultura je sluškinja turizma, i promatra je se primarno kroz ekonomsku korist. Pa koliko onda to sve košta i tko plaća?

Prikazani proračun manifestacije je 30 327 000 eura, od toga 10 milijuna dolazi iz državnog proračuna, 10 milijuna i 327 tisuća daje grad Rijeka, 3 milijuna županija, 3 milijuna su dobivena putem natječaja iz EU fondova, 3 milijuna od sponzora i milijun iz drugih izvora.

Dakle, manje od deset posto daje EU, jednako toliko sponzori, a 80% dolazi od javnih sredstava. Kada se zemlji članici dodjeljuje čast da ima grad kulture, odluka tko će to biti se ne prepušta nekom neovisnom nacionalnom tijelu, za koje se može pretpostaviti da bi najbolje moglo razlučiti koji su strateški interesi i potencijali pojedinih gradova, nego je donose tzv. europski stručnjaci, koji se pritom, i jako dobro plaćaju, konkretno 500 eura po danu.

Europa ti dakle dadne da nosiš titulu, a ti ćeš platiti. Dobiješ milijun eura, ali će toliko od tebe i iskamčiti na radionice, konzultacije i sl. A ti financiraj ostalo. Obersnelovi kult-menadžeri su geslom „luka različitosti“ vješto uboli ono što se prodaje u trenutnoj Europi koja je u rasapu svog multikulturnog identiteta. Iako su sami vrlo daleko od toga.

Rijeka je grad u propadanju. Izgubila je preko deset tisuća stanovnika u zadnjih sedam godina, više od Osijeka, no o tome se za razliku od slavonske depre, iz nekog razloga ne govori. Riječkoj vlasti je EPK dobro došao kao „opijum za narod“.

Iz vlastitih ideoloških okova i ograničenja ne mogu pa je najbolja stvar koje su se dosjetili da se digne kredit i ulupa pedeset milijuna kuna građana Rijeke na obnovu paradnog broda jugoslavenskog komunističkog diktatora.

Divovska petokraka na neboderu je drugi zanimljivi simbol EPK, pogotovo u gradu koji slavi različitost, a pod njom je svojedobno etnički očišćen od većine stanovništva. Zadnje aktivno korištenja istog tog simbola u Hrvatskoj bilo je na glavama Mladića i Šljivančanina.

Lijevi komentatori su uzbuđeni što je na otvaranju otpjevalo Bella ciao, no bolje da su titoisti otpjevali Ciao bei riječkim Talijanima, većini stanovništva grada, koje su pobili i potjerali, zauzeli im domove i tvornice pa prazan grad naselili novim ljudima od kojih su stvorili jugoslavenski melting-pot. Lokalno hrvatsko stanovništvo je ranije puno propatilo pod fašističkim režimom.

Spletom okolnosti, Staljin i Tito su im omogućili da se osvete i namire nad Talijanima, no time su upali u ideološku i moralnu klopku u kojoj im potomci tavore i dan danas. Bella ciao znaju otpjevati i alternativniji popovi u talijanskim crkvama, pa nije nikakvo čudo čuti je u gradu u kojem je komunistička partija na vlasti neprekinuto 75 godina, čime je i službeno oboren rekord Moskve. A i dalje traje.

Pokojni Denis Kuljiš je napisao da bi u Rijeci, da se kandidira, i Lenjinova mumija dobila izbore. Osnovi ton otvaranja je bio otužno provincijalan, u smislu, hej, pogledajte, i mi mali komunistički tupani „slušamo ploče i sviramo rock“. Trži se alternativna konfekcija, a vrhunac približavanja Europi je muškarac u haljini kao voditelj(ica) u HNK.

Smaraju time što su rano imali pankere. OK, pratilo se prilično ažurno proizvode britanske industrije zabave od prije gotovo pola stoljeća, i što sad? Sto godina nakon povijesne avangarde oni bi šokirali, kao buntovni su, a u biti potpuno na liniji europske oligarhije kojoj su se i umilili lažima o „luci različitosti“.

Sitniš je podijeljen brojnim udrugama, od vrtića do Matice umirovljenika Rijeke, od „LP Rock udruga riječkih rokera 60-ih“ do „Umjetničke udruge Ćeif“. Sve to, uz rodbinu koja dođe pogledati svoje, tiskalo se na kiši da gleda Prlju, Obersnelova režimskog pankera iz gradskog stana, kako u kombinezonu radnika Viktora Lenca glumi da malo vari, djecu kako lupaju po kutijama i finski zbor vikača koji „vrište, zveckaju i viču“, sve rade osim što pjevaju.

Ideologizacijom su se unaprijed zaštitili od bilo kakve estetske kritike tog provincijalnog treša, estetike ružnog bez duha i režimske „provokativnosti“ na tragu vrijednosti briselske vlasti, jer onda kažu kako ih napadaju desničari.

Očekivalo bi se od progresivnih alternativaca, koji su kao protiv sustava, da se kritički osvrnu na samu ideju prijestolnice kulture i centralističku politiku EU, a ne da se upregnu u oligarhijsku kulturnu politiku, uz malo vlastitog jugokomunističkog toucha. Kakav će biti epilog? Graz je od EPK turistički profitirao, Košice su uspješno izvukle novac iz EU fondova, no Maribor, primjerice, i danas otplaćuje dugove dok je belgijski Mons do datuma otvorenja uspio ostvariti samo jedan od pet planiranih infrastrukturnih projekata.

Rijeci držim palčeve da iz tog cirkusa nešto i dobije, no sudeći po ovima koji vode projekt i „otkačenom“ otvaranju, teško je vjerovati da će, kad se slegne crvena prašina, Riječanima išta vrijedno ostati.

Nino Raspudić / Večernji list

Login Form