HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Povijesna istina koju pišem naravno ne odgovara vladajućima, a time ni administratorima Fb koji su, iako bi Fb trebao biti autonoman,  u službi vladajućih. Pogotovo sada kada je EU Parlament usvojio novi Zakon o elektroničkim medijima #EMFA, koji je prihvatila i Vlada RH.

U ovom prijedlogu stoji da bi nakon potpisa primirja Ukrajina bila dužna u roku od 100 dana raspisati izbore. Pitanje je bi li Zelenski ostao na vlasti. On je stavljen pred zid, a Europljani nemaju potrebne poluge da mu mogu jamčiti siguran put naprijed bez Amerike. Ako im Amerika okrene leđa, čeka ih još gore stanje, upozorio je.

Sukladno briselskim direktivama, ministrica Obuljen u svom resoru osniva novu Agenciju za medije. Agencija još nije ni zaživjela, a cenzura na društvenim mrežama već se pojačava. U Hrvatskoj se, tiho i ispod radara, uvodi model kontrole informacija kakav odgovara samo vladajućima i njihovim medijskim poltronima

Dok se sliježu dojmovi oko otkazivanja izložbe posvećene Dejanu Medakoviću, javljaju se i prvi glasovi pojedinaca koji dociraju o strahoti hrvatske reakcije na taj "kulturni" događaj. Komentatorica jednog gospodarskog dnevnika navijački prosvjed protiv te izložbe stavlja u kontekst "ekstremnih" događaja započetih Thompsonovim koncertom

Tempting The Banksters: Zelensky Courts US Companies – OpEd – Eurasia Review

Od početka ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022.  do listopada 2025. zapadne zemlje predvođene Sjedinjenim Američkim Državama i državama Europske unije poslale su Kijevu dosad nezabilježene količine vojne pomoći. Prema podacima instituta Kiel Institute for the World Economy ukupna vrijednost potpore Ukrajini premašila je 300 milijardi eura

Branitelji, jeste li za ovo krv prolijevali 90-ih?

Ujedinjeni protiv fašizma, naziv je akcije, odnosno hodnje u nekoliko gradova protiv navodne fašizacije u Hrvatskoj, koju najavljuju  jugosrpski šovinisti u Hrvatskoj.

Ako Tomašević pobjedi u svibnju, može zahvaliti i Plenkoviću | 01Portal

Glasovanje HDZ-ovaca za Katkić Stanić ne bi bilo čudno da ne promovira javno vrijednosti suprotne nominalnim vrijednostima HDZ-a. Takva dvoličnost vladajućeg HDZ-a već je godinama, nažalost, više pravilo nego iznimka. Vidljiva je bila i kod izbora Pirnat Dragičević, a i sada.

Kijev i EU odbacuju ključne dijelove Trumpova mirovnog plana

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski najavio je u petak da će predložiti “alternative” američkom planu za okončanje sukoba s Rusijom poručivši da neće izdati nacionalne interese svoje zemlje.

Može biti slika sljedećeg: jedna ili više osoba i tekst

Kamerama Z1 televizije zabranjeno snimanje posljednjeg ispraćaja Zvonimira Trusića! Je li nalog izdao Tomislav Tomašević?

Po prvi puta od kada Z1 snima slične događaje na Mirogoju – zbog interesa javnosti i s posebnim pijetetom prema pokojnicima – kamerama je onemogućen pristup!

JNA, Srbija i hrvatski rat, jesen-zima 1991. | Vukovar | Al Jazeera

Iz knjige "Ili će se viti il nas ne će biti ( Na čijim je sve rukama krv hrvatskih junaka)"  Ivice Marijačića

Nadnevak 18. studenoga 1991. bio je u znaku nacionalne tragedije. Nakon tromjesečnoga neopisivog otpora branitelja Vukovar nije izdržao i cijeli je svijet gledao apokaliptične prizore grada sravnjenoga sa zemljom

Rijeka – europska prijestolnica torture

Pin It

Image result for šljivančanin

Divovska petokraka na neboderu je drugi zanimljivi simbol EPK, pogotovo u gradu koji slavi različitost, a pod njom je svojedobno etnički očišćen od većine stanovništva. Zadnje aktivno korištenja istog tog simbola u Hrvatskoj bilo je na glavama Mladića i Šljivančanina

Prikazani proračun manifestacije je 30 327 000 eura, od toga 10 milijuna dolazi iz državnog proračuna, 10 milijuna i 327 tisuća daje grad Rijeka, 3 milijuna županija, 3 milijuna su dobivena putem natječaja iz EU fondova, 3 milijuna od sponzora i milijun iz drugih izvora.

Svečanost otvaranja sezone u kojoj Rijeka, zajedno s irskim gradićem Galwayem, nosi titulu „europske prijestolnice kulture“ uzburkala je duhove iz ideoloških razloga. No nitko ne govori o meritumu.

Što je EPK i što nam ta titula i ono što stoji iza nje govori o poimanju kulture danas? Ukratko, kultura je sluškinja turizma, i promatra je se primarno kroz ekonomsku korist. Pa koliko onda to sve košta i tko plaća?

Prikazani proračun manifestacije je 30 327 000 eura, od toga 10 milijuna dolazi iz državnog proračuna, 10 milijuna i 327 tisuća daje grad Rijeka, 3 milijuna županija, 3 milijuna su dobivena putem natječaja iz EU fondova, 3 milijuna od sponzora i milijun iz drugih izvora.

Dakle, manje od deset posto daje EU, jednako toliko sponzori, a 80% dolazi od javnih sredstava. Kada se zemlji članici dodjeljuje čast da ima grad kulture, odluka tko će to biti se ne prepušta nekom neovisnom nacionalnom tijelu, za koje se može pretpostaviti da bi najbolje moglo razlučiti koji su strateški interesi i potencijali pojedinih gradova, nego je donose tzv. europski stručnjaci, koji se pritom, i jako dobro plaćaju, konkretno 500 eura po danu.

Europa ti dakle dadne da nosiš titulu, a ti ćeš platiti. Dobiješ milijun eura, ali će toliko od tebe i iskamčiti na radionice, konzultacije i sl. A ti financiraj ostalo. Obersnelovi kult-menadžeri su geslom „luka različitosti“ vješto uboli ono što se prodaje u trenutnoj Europi koja je u rasapu svog multikulturnog identiteta. Iako su sami vrlo daleko od toga.

Rijeka je grad u propadanju. Izgubila je preko deset tisuća stanovnika u zadnjih sedam godina, više od Osijeka, no o tome se za razliku od slavonske depre, iz nekog razloga ne govori. Riječkoj vlasti je EPK dobro došao kao „opijum za narod“.

Iz vlastitih ideoloških okova i ograničenja ne mogu pa je najbolja stvar koje su se dosjetili da se digne kredit i ulupa pedeset milijuna kuna građana Rijeke na obnovu paradnog broda jugoslavenskog komunističkog diktatora.

Divovska petokraka na neboderu je drugi zanimljivi simbol EPK, pogotovo u gradu koji slavi različitost, a pod njom je svojedobno etnički očišćen od većine stanovništva. Zadnje aktivno korištenja istog tog simbola u Hrvatskoj bilo je na glavama Mladića i Šljivančanina.

Lijevi komentatori su uzbuđeni što je na otvaranju otpjevalo Bella ciao, no bolje da su titoisti otpjevali Ciao bei riječkim Talijanima, većini stanovništva grada, koje su pobili i potjerali, zauzeli im domove i tvornice pa prazan grad naselili novim ljudima od kojih su stvorili jugoslavenski melting-pot. Lokalno hrvatsko stanovništvo je ranije puno propatilo pod fašističkim režimom.

Spletom okolnosti, Staljin i Tito su im omogućili da se osvete i namire nad Talijanima, no time su upali u ideološku i moralnu klopku u kojoj im potomci tavore i dan danas. Bella ciao znaju otpjevati i alternativniji popovi u talijanskim crkvama, pa nije nikakvo čudo čuti je u gradu u kojem je komunistička partija na vlasti neprekinuto 75 godina, čime je i službeno oboren rekord Moskve. A i dalje traje.

Pokojni Denis Kuljiš je napisao da bi u Rijeci, da se kandidira, i Lenjinova mumija dobila izbore. Osnovi ton otvaranja je bio otužno provincijalan, u smislu, hej, pogledajte, i mi mali komunistički tupani „slušamo ploče i sviramo rock“. Trži se alternativna konfekcija, a vrhunac približavanja Europi je muškarac u haljini kao voditelj(ica) u HNK.

Smaraju time što su rano imali pankere. OK, pratilo se prilično ažurno proizvode britanske industrije zabave od prije gotovo pola stoljeća, i što sad? Sto godina nakon povijesne avangarde oni bi šokirali, kao buntovni su, a u biti potpuno na liniji europske oligarhije kojoj su se i umilili lažima o „luci različitosti“.

Sitniš je podijeljen brojnim udrugama, od vrtića do Matice umirovljenika Rijeke, od „LP Rock udruga riječkih rokera 60-ih“ do „Umjetničke udruge Ćeif“. Sve to, uz rodbinu koja dođe pogledati svoje, tiskalo se na kiši da gleda Prlju, Obersnelova režimskog pankera iz gradskog stana, kako u kombinezonu radnika Viktora Lenca glumi da malo vari, djecu kako lupaju po kutijama i finski zbor vikača koji „vrište, zveckaju i viču“, sve rade osim što pjevaju.

Ideologizacijom su se unaprijed zaštitili od bilo kakve estetske kritike tog provincijalnog treša, estetike ružnog bez duha i režimske „provokativnosti“ na tragu vrijednosti briselske vlasti, jer onda kažu kako ih napadaju desničari.

Očekivalo bi se od progresivnih alternativaca, koji su kao protiv sustava, da se kritički osvrnu na samu ideju prijestolnice kulture i centralističku politiku EU, a ne da se upregnu u oligarhijsku kulturnu politiku, uz malo vlastitog jugokomunističkog toucha. Kakav će biti epilog? Graz je od EPK turistički profitirao, Košice su uspješno izvukle novac iz EU fondova, no Maribor, primjerice, i danas otplaćuje dugove dok je belgijski Mons do datuma otvorenja uspio ostvariti samo jedan od pet planiranih infrastrukturnih projekata.

Rijeci držim palčeve da iz tog cirkusa nešto i dobije, no sudeći po ovima koji vode projekt i „otkačenom“ otvaranju, teško je vjerovati da će, kad se slegne crvena prašina, Riječanima išta vrijedno ostati.

Nino Raspudić / Večernji list

Login Form