HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

“Može li masovni ubojica biti dobar čovjek, mogu li oni koji ga slave biti dobri ljudi, zapitao se jedan autor.Upravo sam pročitao tu autorovu dvojbu.To je bit!” Ovo je uvodna rečenica teksta Ivice Granića, političkog analitičara i kroničara vremena.

Na račun Srpskog narodnog vijeća i ove će godine sjesti preko 24 milijuna eura. Iako se u javnosti često govori o novcu koji im dodjeljuje Savjet za nacionalne manjine, većinu prihoda SNV dobiva preko Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. I ove godine radi se o velikoj cifri.

Nakon samita na Kipru oglasili se Ursula fon der Lajen i Zelenski - doneli  važne odluke! | pink.rs

U teoriji međunarodnih odnosa postoje različita mišljenja o ulozi diplomata/državnika pojedinca u međunarodnim odnosima, što je na neki način samo nastavak širih rasprava koje se odavno vode u krilu društvenih djelatnosti.

Josip Broz Tito bio je tip pod čijim su režimom život okončale na stotine tisuća ljudi. Štoviše, stravične brojke koje procjenjuju žrtve jugoslavenskog režima kreću se od pola milijuna do milijun osoba. Na period 45 godina mraka podsjećaju nas gotovo svakodnevno novopronađene kosti.

Bleiburg: "Mit o žrtvi"

Zamjenik predsjednika Počasnog bleiburškog voda (PBV) Milan Kovač izjavio je u srijedu da je pravomoćnom presudom austrijskog suda zemljište na Bleiburškom polju upisano kao vlasništvo PBV-a, istaknuvši i kako čine sve kako bi se ukinula zabrana komemoracije na tom mjestu.

Kao prvu i glavnu Titovu ostavštinu je naveo neotkrivene grobove žrtava koje je pobio bez suda. "Takvih lokaliteta njegovih ostavština ima zabilježeno u policijskim zapisnicima 940 samo u Hrvatskoj. U Sloveniji ih ima preko 700, a što je dalje u Makedoniji i ostalim dijelovima Križnog puta se točno još do danas niti ne zna.

“Trnjanski kresovi” su manifestacija koja slavi antifašističku povijest Zagreba, no kako se iz dana u dan otvaraju nova grobišta, a pogotovo ono zadnje u Gornjoj Dubravi i teških optužbi iznesenih na račun saborske zastupnice Možemo Sandre Benčić čija stranka upravlja Gradom Zagrebom, sama atmosfera u Zagrebu je naelektrizirana i dovoljna je iskra da se razbukta sukob.

napad barcelona - Najnovije i najčitanije vijesti - Index.hr

Barcelona je u 24 sata zabilježila četiri napada nožem, pri čemu su dvije žrtve preminule tijekom napada. Viralne snimke nekih incidenata proširile su se društvenim mrežama i potaknule raspravu o sigurnosti i masovnoj imigraciji zbog uloge stranaca u najmanje dva slučaja.

Grad Zagreb službene stranice

Umjesto kruha i igara, narodu darovan grah, uz štrukle za poduzetnije ranoranioce. Sindikalisti imali svojih pet minuta, a bivši sindikalist sada im u ime vladajućih poručio da nije sve tako crno. Barem smo po nečemu prvi u Europi, možemo biti ponosni na našu inflaciju, eto kako je debela i lijepa, visoka i stamena.

Slobodna Dalmacija - Ivica Šola: Prof. Havel i akademik Finkielkraut, ili:  Kako se to može biti Hrvat i Židov istovremeno. Mrziteljima unatoč

U spomenutom tekstu Finkielkraut, veliki Trumpov kritičar, pohvalio je Trumpa jer je Europi rekao istinu u oči, da je postala nesposobna braniti svoje vrijednosti.Ta istina očito smeta onima koji ne žele suočavanje s realnošću.

Rijeka – europska prijestolnica torture

Pin It

Image result for šljivančanin

Divovska petokraka na neboderu je drugi zanimljivi simbol EPK, pogotovo u gradu koji slavi različitost, a pod njom je svojedobno etnički očišćen od većine stanovništva. Zadnje aktivno korištenja istog tog simbola u Hrvatskoj bilo je na glavama Mladića i Šljivančanina

Prikazani proračun manifestacije je 30 327 000 eura, od toga 10 milijuna dolazi iz državnog proračuna, 10 milijuna i 327 tisuća daje grad Rijeka, 3 milijuna županija, 3 milijuna su dobivena putem natječaja iz EU fondova, 3 milijuna od sponzora i milijun iz drugih izvora.

Svečanost otvaranja sezone u kojoj Rijeka, zajedno s irskim gradićem Galwayem, nosi titulu „europske prijestolnice kulture“ uzburkala je duhove iz ideoloških razloga. No nitko ne govori o meritumu.

Što je EPK i što nam ta titula i ono što stoji iza nje govori o poimanju kulture danas? Ukratko, kultura je sluškinja turizma, i promatra je se primarno kroz ekonomsku korist. Pa koliko onda to sve košta i tko plaća?

Prikazani proračun manifestacije je 30 327 000 eura, od toga 10 milijuna dolazi iz državnog proračuna, 10 milijuna i 327 tisuća daje grad Rijeka, 3 milijuna županija, 3 milijuna su dobivena putem natječaja iz EU fondova, 3 milijuna od sponzora i milijun iz drugih izvora.

Dakle, manje od deset posto daje EU, jednako toliko sponzori, a 80% dolazi od javnih sredstava. Kada se zemlji članici dodjeljuje čast da ima grad kulture, odluka tko će to biti se ne prepušta nekom neovisnom nacionalnom tijelu, za koje se može pretpostaviti da bi najbolje moglo razlučiti koji su strateški interesi i potencijali pojedinih gradova, nego je donose tzv. europski stručnjaci, koji se pritom, i jako dobro plaćaju, konkretno 500 eura po danu.

Europa ti dakle dadne da nosiš titulu, a ti ćeš platiti. Dobiješ milijun eura, ali će toliko od tebe i iskamčiti na radionice, konzultacije i sl. A ti financiraj ostalo. Obersnelovi kult-menadžeri su geslom „luka različitosti“ vješto uboli ono što se prodaje u trenutnoj Europi koja je u rasapu svog multikulturnog identiteta. Iako su sami vrlo daleko od toga.

Rijeka je grad u propadanju. Izgubila je preko deset tisuća stanovnika u zadnjih sedam godina, više od Osijeka, no o tome se za razliku od slavonske depre, iz nekog razloga ne govori. Riječkoj vlasti je EPK dobro došao kao „opijum za narod“.

Iz vlastitih ideoloških okova i ograničenja ne mogu pa je najbolja stvar koje su se dosjetili da se digne kredit i ulupa pedeset milijuna kuna građana Rijeke na obnovu paradnog broda jugoslavenskog komunističkog diktatora.

Divovska petokraka na neboderu je drugi zanimljivi simbol EPK, pogotovo u gradu koji slavi različitost, a pod njom je svojedobno etnički očišćen od većine stanovništva. Zadnje aktivno korištenja istog tog simbola u Hrvatskoj bilo je na glavama Mladića i Šljivančanina.

Lijevi komentatori su uzbuđeni što je na otvaranju otpjevalo Bella ciao, no bolje da su titoisti otpjevali Ciao bei riječkim Talijanima, većini stanovništva grada, koje su pobili i potjerali, zauzeli im domove i tvornice pa prazan grad naselili novim ljudima od kojih su stvorili jugoslavenski melting-pot. Lokalno hrvatsko stanovništvo je ranije puno propatilo pod fašističkim režimom.

Spletom okolnosti, Staljin i Tito su im omogućili da se osvete i namire nad Talijanima, no time su upali u ideološku i moralnu klopku u kojoj im potomci tavore i dan danas. Bella ciao znaju otpjevati i alternativniji popovi u talijanskim crkvama, pa nije nikakvo čudo čuti je u gradu u kojem je komunistička partija na vlasti neprekinuto 75 godina, čime je i službeno oboren rekord Moskve. A i dalje traje.

Pokojni Denis Kuljiš je napisao da bi u Rijeci, da se kandidira, i Lenjinova mumija dobila izbore. Osnovi ton otvaranja je bio otužno provincijalan, u smislu, hej, pogledajte, i mi mali komunistički tupani „slušamo ploče i sviramo rock“. Trži se alternativna konfekcija, a vrhunac približavanja Europi je muškarac u haljini kao voditelj(ica) u HNK.

Smaraju time što su rano imali pankere. OK, pratilo se prilično ažurno proizvode britanske industrije zabave od prije gotovo pola stoljeća, i što sad? Sto godina nakon povijesne avangarde oni bi šokirali, kao buntovni su, a u biti potpuno na liniji europske oligarhije kojoj su se i umilili lažima o „luci različitosti“.

Sitniš je podijeljen brojnim udrugama, od vrtića do Matice umirovljenika Rijeke, od „LP Rock udruga riječkih rokera 60-ih“ do „Umjetničke udruge Ćeif“. Sve to, uz rodbinu koja dođe pogledati svoje, tiskalo se na kiši da gleda Prlju, Obersnelova režimskog pankera iz gradskog stana, kako u kombinezonu radnika Viktora Lenca glumi da malo vari, djecu kako lupaju po kutijama i finski zbor vikača koji „vrište, zveckaju i viču“, sve rade osim što pjevaju.

Ideologizacijom su se unaprijed zaštitili od bilo kakve estetske kritike tog provincijalnog treša, estetike ružnog bez duha i režimske „provokativnosti“ na tragu vrijednosti briselske vlasti, jer onda kažu kako ih napadaju desničari.

Očekivalo bi se od progresivnih alternativaca, koji su kao protiv sustava, da se kritički osvrnu na samu ideju prijestolnice kulture i centralističku politiku EU, a ne da se upregnu u oligarhijsku kulturnu politiku, uz malo vlastitog jugokomunističkog toucha. Kakav će biti epilog? Graz je od EPK turistički profitirao, Košice su uspješno izvukle novac iz EU fondova, no Maribor, primjerice, i danas otplaćuje dugove dok je belgijski Mons do datuma otvorenja uspio ostvariti samo jedan od pet planiranih infrastrukturnih projekata.

Rijeci držim palčeve da iz tog cirkusa nešto i dobije, no sudeći po ovima koji vode projekt i „otkačenom“ otvaranju, teško je vjerovati da će, kad se slegne crvena prašina, Riječanima išta vrijedno ostati.

Nino Raspudić / Večernji list

Login Form