HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Orjunaškim reliktima u Hrvatskoj život zagorčava svaki koncert Marka Perkovića Thompsona, kako ovaj upravo održani u Šibeniku, tako i onaj najavljeni u Vukovaru. 

No samo jednoga zatvorenika posjetila sam u zatvoru. Našega branitelja Mirka Norca. Na put smo krenuli u društvu još jednoga prijatelja i logoraša Ivana Gabelice. Vozio je Stjepan Horvat također žrtva jugoudbe, trovan u Njemačkoj i čudom spašen, a uz nas je bila i supruga Ružica te moj suprug Ante.

"Hrvoje Klasić dijelio bi hrvatsku zemlju migrantima iz Afrike i s Bliskog istoka? Moja politika nije kao Klasićeva politika. Dovoditi ljude iz sjeverne Afrike i s Bliskog istoka na hrvatske otoke i dijeliti im hrvatsku zemlju. Zato sam ga i pitao: tko bi o tome odlučivao, prema kojim kriterijima i je li itko pitao hrvatske građane žele li takvu migracijsku politiku?"

Edutorij | Domovinski rat - prezentacija

Nakon što je prošlo još jedno obilježavanje VRO Oluja, ajmo se sad malo okrenuti i nekim drugim temama, koje nas godinama guše, a jedna bi mogla biti i - lažni branitelji. Naime,  brojka od preko pola milijuna registriranih hrvatskih branitelja u zemlji koja je 1991. jedva imala funkcionalnu vojsku, godinama predstavlja jedan od najvećih društvenih, ekonomskih i moralnih tereta suvremene Hrvatske.

Meet The Queer Artists & Activists Creating Change - BRICKS Magazine

LGBT udruga Domino, izravno povezana sa strankom Možemo, objavila je na svom Facebooku kako surađuje s Knjižnicama Grada Zagreba (KGZ) na projektu “vidljivosti” i popularizacije “queer” književnosti u Hrvatskoj. Projekt porezne obveznike košta 325.000 eura.

Dok u lipnju mjesec dana vise zastave duginih boja koje simboliziraju nastranosti, sodomiju i kulturu smrti, Tomašević je čekao večer 4. kolovoza kako bi izvjesio nacionalne zastave i to nakon pritiska javnosti i medija.

Veliki nacionalni praznik oslobođenja okupiranih dijelova Hrvatske početkom kolovoza 1995.  svečano je i organizirano proslavljen. Milijune hrvatskih srdaca ispunjavao je osjećaj ponosa i radosti, ali i bolnih sjećanja na poginule i druge u ratu stradale te na one poslije rata preminule, na ranjene i nepronađene ’nestale’.

Ivan Korade, zapovjednik 7. GBR, osloboditelja Knina – heroj u ratu, a u  miru... - Varaždinske Vijesti

Vojno-redarstvena operacija "Oluja" stvorila je temelje  hrvatske države, a ulazak pripadnika 7. gardijske brigade "Pume" u Knin 5. kolovoza 1995.  ostaje najupečatljiviji simbol te pobjede. Međutim, službena povijest i državni protokoli već godinama pate od selektivnog pamćenja.

Srpske Novosti izvijestile su o otužnom skupu u organizaciji Documente (“Protiv zaborava”), koji je još jednom pokazao u kakvom se krugu vrti tzv. ljevica u Hrvatskoj: oplakivanje Jugoslavije i komunizma, uz opravdavanje zločina nad Hrvatima te obezvrjeđivanje zakona i institucija Republike Hrvatske.

Dana 2. srpnja 2026. gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević donio je Zaključak o odobravanju i neodobravanju financijskih sredstava na temelju Javnog natječaja za financiranje programa i projekata udruga iz područja promicanja ljudskih prava iz Proračuna Grada Zagreba za 2026. godinu. Očekivano, dominiraju ekstremno lijeve udruge “antifašističkog” i LGBT usmjerenja.

Rijeka – europska prijestolnica torture

Pin It

Image result for šljivančanin

Divovska petokraka na neboderu je drugi zanimljivi simbol EPK, pogotovo u gradu koji slavi različitost, a pod njom je svojedobno etnički očišćen od većine stanovništva. Zadnje aktivno korištenja istog tog simbola u Hrvatskoj bilo je na glavama Mladića i Šljivančanina

Prikazani proračun manifestacije je 30 327 000 eura, od toga 10 milijuna dolazi iz državnog proračuna, 10 milijuna i 327 tisuća daje grad Rijeka, 3 milijuna županija, 3 milijuna su dobivena putem natječaja iz EU fondova, 3 milijuna od sponzora i milijun iz drugih izvora.

Svečanost otvaranja sezone u kojoj Rijeka, zajedno s irskim gradićem Galwayem, nosi titulu „europske prijestolnice kulture“ uzburkala je duhove iz ideoloških razloga. No nitko ne govori o meritumu.

Što je EPK i što nam ta titula i ono što stoji iza nje govori o poimanju kulture danas? Ukratko, kultura je sluškinja turizma, i promatra je se primarno kroz ekonomsku korist. Pa koliko onda to sve košta i tko plaća?

Prikazani proračun manifestacije je 30 327 000 eura, od toga 10 milijuna dolazi iz državnog proračuna, 10 milijuna i 327 tisuća daje grad Rijeka, 3 milijuna županija, 3 milijuna su dobivena putem natječaja iz EU fondova, 3 milijuna od sponzora i milijun iz drugih izvora.

Dakle, manje od deset posto daje EU, jednako toliko sponzori, a 80% dolazi od javnih sredstava. Kada se zemlji članici dodjeljuje čast da ima grad kulture, odluka tko će to biti se ne prepušta nekom neovisnom nacionalnom tijelu, za koje se može pretpostaviti da bi najbolje moglo razlučiti koji su strateški interesi i potencijali pojedinih gradova, nego je donose tzv. europski stručnjaci, koji se pritom, i jako dobro plaćaju, konkretno 500 eura po danu.

Europa ti dakle dadne da nosiš titulu, a ti ćeš platiti. Dobiješ milijun eura, ali će toliko od tebe i iskamčiti na radionice, konzultacije i sl. A ti financiraj ostalo. Obersnelovi kult-menadžeri su geslom „luka različitosti“ vješto uboli ono što se prodaje u trenutnoj Europi koja je u rasapu svog multikulturnog identiteta. Iako su sami vrlo daleko od toga.

Rijeka je grad u propadanju. Izgubila je preko deset tisuća stanovnika u zadnjih sedam godina, više od Osijeka, no o tome se za razliku od slavonske depre, iz nekog razloga ne govori. Riječkoj vlasti je EPK dobro došao kao „opijum za narod“.

Iz vlastitih ideoloških okova i ograničenja ne mogu pa je najbolja stvar koje su se dosjetili da se digne kredit i ulupa pedeset milijuna kuna građana Rijeke na obnovu paradnog broda jugoslavenskog komunističkog diktatora.

Divovska petokraka na neboderu je drugi zanimljivi simbol EPK, pogotovo u gradu koji slavi različitost, a pod njom je svojedobno etnički očišćen od većine stanovništva. Zadnje aktivno korištenja istog tog simbola u Hrvatskoj bilo je na glavama Mladića i Šljivančanina.

Lijevi komentatori su uzbuđeni što je na otvaranju otpjevalo Bella ciao, no bolje da su titoisti otpjevali Ciao bei riječkim Talijanima, većini stanovništva grada, koje su pobili i potjerali, zauzeli im domove i tvornice pa prazan grad naselili novim ljudima od kojih su stvorili jugoslavenski melting-pot. Lokalno hrvatsko stanovništvo je ranije puno propatilo pod fašističkim režimom.

Spletom okolnosti, Staljin i Tito su im omogućili da se osvete i namire nad Talijanima, no time su upali u ideološku i moralnu klopku u kojoj im potomci tavore i dan danas. Bella ciao znaju otpjevati i alternativniji popovi u talijanskim crkvama, pa nije nikakvo čudo čuti je u gradu u kojem je komunistička partija na vlasti neprekinuto 75 godina, čime je i službeno oboren rekord Moskve. A i dalje traje.

Pokojni Denis Kuljiš je napisao da bi u Rijeci, da se kandidira, i Lenjinova mumija dobila izbore. Osnovi ton otvaranja je bio otužno provincijalan, u smislu, hej, pogledajte, i mi mali komunistički tupani „slušamo ploče i sviramo rock“. Trži se alternativna konfekcija, a vrhunac približavanja Europi je muškarac u haljini kao voditelj(ica) u HNK.

Smaraju time što su rano imali pankere. OK, pratilo se prilično ažurno proizvode britanske industrije zabave od prije gotovo pola stoljeća, i što sad? Sto godina nakon povijesne avangarde oni bi šokirali, kao buntovni su, a u biti potpuno na liniji europske oligarhije kojoj su se i umilili lažima o „luci različitosti“.

Sitniš je podijeljen brojnim udrugama, od vrtića do Matice umirovljenika Rijeke, od „LP Rock udruga riječkih rokera 60-ih“ do „Umjetničke udruge Ćeif“. Sve to, uz rodbinu koja dođe pogledati svoje, tiskalo se na kiši da gleda Prlju, Obersnelova režimskog pankera iz gradskog stana, kako u kombinezonu radnika Viktora Lenca glumi da malo vari, djecu kako lupaju po kutijama i finski zbor vikača koji „vrište, zveckaju i viču“, sve rade osim što pjevaju.

Ideologizacijom su se unaprijed zaštitili od bilo kakve estetske kritike tog provincijalnog treša, estetike ružnog bez duha i režimske „provokativnosti“ na tragu vrijednosti briselske vlasti, jer onda kažu kako ih napadaju desničari.

Očekivalo bi se od progresivnih alternativaca, koji su kao protiv sustava, da se kritički osvrnu na samu ideju prijestolnice kulture i centralističku politiku EU, a ne da se upregnu u oligarhijsku kulturnu politiku, uz malo vlastitog jugokomunističkog toucha. Kakav će biti epilog? Graz je od EPK turistički profitirao, Košice su uspješno izvukle novac iz EU fondova, no Maribor, primjerice, i danas otplaćuje dugove dok je belgijski Mons do datuma otvorenja uspio ostvariti samo jedan od pet planiranih infrastrukturnih projekata.

Rijeci držim palčeve da iz tog cirkusa nešto i dobije, no sudeći po ovima koji vode projekt i „otkačenom“ otvaranju, teško je vjerovati da će, kad se slegne crvena prašina, Riječanima išta vrijedno ostati.

Nino Raspudić / Večernji list

Login Form