HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Tvrdi da otkad radi ovaj posao može na tjednoj bazi demantirati najvećim dijelom uvijek iste novinare u uvijek istim medijima. "I to je ono što već pomalo i frustrira. Naravno, svatko ima pravo na slobodu mišljenja, ali je nevjerojatno da ljudi recimo snimaju dokumentarne filmove koji nemaju veze s dokumentima", upozorio je Nazor.

Aleksandar Vučić u okupiranoj Glini 1995

Od nedjelje navečer kao da se svi natječu u količini napisanih redaka i minutaže na ekranima posvećene novoizabranom nositelju studentske liste Iliji Srdanoviću i njegovoj ekipi. A on je, prema neslužbenim informacijama koje trenutno kruže u javnosti, u ranim dvadesetim godinama svog života sudjelovao u agresiji na Hrvatsku.

Hebrang zbog Primorca podnosi ostavku na članstvo u HDZ-u - Poslovni dnevnik

Nova garnitura gleda potpuno jednako na Vukovar i na Domovinski rat kao i Vučić, gleda jednako na Kosovo kao i Vučić. Dakle, tu neće biti nikakvog napretka jer to je politika koja je njima već s majčinim mlijekom unesena, poduprta njihovom pravoslavnom crkvom i tu nema apsolutno nikakvog odmaka od Vučićeve politike

Doseljavanjem  Hrvata (Slavena) u Istru, na prijelazu iz 6. u 7. stoljeće, iz temelja je promijenilo društvenu i kulturnu mapu poluotoka. Hrvati su unijeli posve nove običaje, jezik, pismenost i način života, koji su se proželi s naslijeđenom romanskom (antičkom i bizantskom) kulturom.

Od iluzija o „izgubljenom bratu” i porfirijanskih obmana do Sandre Benčić i Severine: kako dio domaće scene svaku izbornu utrku preko istočne granice pretvara u politički erotski san.

Ljubljanski međunarodni filmski festival (LIFFe), koji će se održati od 11. do 22. studenoga u Ljubljani, Mariboru, Celju i Novom Mestu, odbio je prikazati film ‘Zlatni rez ’42 – Djeca Kozare’ redatelja Lordana Zafranovića.

Benčić

Ekstremno lijeva stranka Možemo, koja svoje vrijednosti pronalazi u jugoslavenskom i komunističkom antifašizmu Titovih partizana, oduševljena je Studentskom listom u Srbiji koja je osvojila nedjeljne izbore. Stoga je Sandra Benčić izabrala biti ta koja će snimiti novi video uradak stranke iskazujući potporu novoj srbijanskoj vlasti

Radić u ime Vukovarske koalicije pozvao novu vlast u Srbiji da pokaže znak dobre volje: ”Očekujemo arhive JNA, SDB-a i KOS-a kako bismo doznali gdje su naši nestali!”

Vučić vrijeđao legendu i nazvao je tupavom, a sada je poslala poruku koja  danas odjekuje Srbijom - Večernji.hr

Nekoliko kriza u prošlom tjednu i mnogo krizantema, te poneka anatema i pregršt tema. Inače ne volim rime, ne hhznam što mi je, valjda poradi pomicanja kazaljka, što je tako glupo da djeluje i na mene. Znači, kazaljke na uri pomaknuli su nam jedan sat unatrag, a spomenute teme vratile nas unatrag desetljećima, pa i stoljećima.

Pitanje kako osoba poput Hrvoja Klasića, s obzirom na njezine dokazane profesionalne promašaje, oštre osude struke i radikalne istupe, uopće može obnašati dužnost redovitog profesora na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, pogađa samu srž duboke moralne, znanstvene i nacionalne krize u hrvatskom visokom školstvu.

Rijeka – europska prijestolnica torture

Pin It

Image result for šljivančanin

Divovska petokraka na neboderu je drugi zanimljivi simbol EPK, pogotovo u gradu koji slavi različitost, a pod njom je svojedobno etnički očišćen od većine stanovništva. Zadnje aktivno korištenja istog tog simbola u Hrvatskoj bilo je na glavama Mladića i Šljivančanina

Prikazani proračun manifestacije je 30 327 000 eura, od toga 10 milijuna dolazi iz državnog proračuna, 10 milijuna i 327 tisuća daje grad Rijeka, 3 milijuna županija, 3 milijuna su dobivena putem natječaja iz EU fondova, 3 milijuna od sponzora i milijun iz drugih izvora.

Svečanost otvaranja sezone u kojoj Rijeka, zajedno s irskim gradićem Galwayem, nosi titulu „europske prijestolnice kulture“ uzburkala je duhove iz ideoloških razloga. No nitko ne govori o meritumu.

Što je EPK i što nam ta titula i ono što stoji iza nje govori o poimanju kulture danas? Ukratko, kultura je sluškinja turizma, i promatra je se primarno kroz ekonomsku korist. Pa koliko onda to sve košta i tko plaća?

Prikazani proračun manifestacije je 30 327 000 eura, od toga 10 milijuna dolazi iz državnog proračuna, 10 milijuna i 327 tisuća daje grad Rijeka, 3 milijuna županija, 3 milijuna su dobivena putem natječaja iz EU fondova, 3 milijuna od sponzora i milijun iz drugih izvora.

Dakle, manje od deset posto daje EU, jednako toliko sponzori, a 80% dolazi od javnih sredstava. Kada se zemlji članici dodjeljuje čast da ima grad kulture, odluka tko će to biti se ne prepušta nekom neovisnom nacionalnom tijelu, za koje se može pretpostaviti da bi najbolje moglo razlučiti koji su strateški interesi i potencijali pojedinih gradova, nego je donose tzv. europski stručnjaci, koji se pritom, i jako dobro plaćaju, konkretno 500 eura po danu.

Europa ti dakle dadne da nosiš titulu, a ti ćeš platiti. Dobiješ milijun eura, ali će toliko od tebe i iskamčiti na radionice, konzultacije i sl. A ti financiraj ostalo. Obersnelovi kult-menadžeri su geslom „luka različitosti“ vješto uboli ono što se prodaje u trenutnoj Europi koja je u rasapu svog multikulturnog identiteta. Iako su sami vrlo daleko od toga.

Rijeka je grad u propadanju. Izgubila je preko deset tisuća stanovnika u zadnjih sedam godina, više od Osijeka, no o tome se za razliku od slavonske depre, iz nekog razloga ne govori. Riječkoj vlasti je EPK dobro došao kao „opijum za narod“.

Iz vlastitih ideoloških okova i ograničenja ne mogu pa je najbolja stvar koje su se dosjetili da se digne kredit i ulupa pedeset milijuna kuna građana Rijeke na obnovu paradnog broda jugoslavenskog komunističkog diktatora.

Divovska petokraka na neboderu je drugi zanimljivi simbol EPK, pogotovo u gradu koji slavi različitost, a pod njom je svojedobno etnički očišćen od većine stanovništva. Zadnje aktivno korištenja istog tog simbola u Hrvatskoj bilo je na glavama Mladića i Šljivančanina.

Lijevi komentatori su uzbuđeni što je na otvaranju otpjevalo Bella ciao, no bolje da su titoisti otpjevali Ciao bei riječkim Talijanima, većini stanovništva grada, koje su pobili i potjerali, zauzeli im domove i tvornice pa prazan grad naselili novim ljudima od kojih su stvorili jugoslavenski melting-pot. Lokalno hrvatsko stanovništvo je ranije puno propatilo pod fašističkim režimom.

Spletom okolnosti, Staljin i Tito su im omogućili da se osvete i namire nad Talijanima, no time su upali u ideološku i moralnu klopku u kojoj im potomci tavore i dan danas. Bella ciao znaju otpjevati i alternativniji popovi u talijanskim crkvama, pa nije nikakvo čudo čuti je u gradu u kojem je komunistička partija na vlasti neprekinuto 75 godina, čime je i službeno oboren rekord Moskve. A i dalje traje.

Pokojni Denis Kuljiš je napisao da bi u Rijeci, da se kandidira, i Lenjinova mumija dobila izbore. Osnovi ton otvaranja je bio otužno provincijalan, u smislu, hej, pogledajte, i mi mali komunistički tupani „slušamo ploče i sviramo rock“. Trži se alternativna konfekcija, a vrhunac približavanja Europi je muškarac u haljini kao voditelj(ica) u HNK.

Smaraju time što su rano imali pankere. OK, pratilo se prilično ažurno proizvode britanske industrije zabave od prije gotovo pola stoljeća, i što sad? Sto godina nakon povijesne avangarde oni bi šokirali, kao buntovni su, a u biti potpuno na liniji europske oligarhije kojoj su se i umilili lažima o „luci različitosti“.

Sitniš je podijeljen brojnim udrugama, od vrtića do Matice umirovljenika Rijeke, od „LP Rock udruga riječkih rokera 60-ih“ do „Umjetničke udruge Ćeif“. Sve to, uz rodbinu koja dođe pogledati svoje, tiskalo se na kiši da gleda Prlju, Obersnelova režimskog pankera iz gradskog stana, kako u kombinezonu radnika Viktora Lenca glumi da malo vari, djecu kako lupaju po kutijama i finski zbor vikača koji „vrište, zveckaju i viču“, sve rade osim što pjevaju.

Ideologizacijom su se unaprijed zaštitili od bilo kakve estetske kritike tog provincijalnog treša, estetike ružnog bez duha i režimske „provokativnosti“ na tragu vrijednosti briselske vlasti, jer onda kažu kako ih napadaju desničari.

Očekivalo bi se od progresivnih alternativaca, koji su kao protiv sustava, da se kritički osvrnu na samu ideju prijestolnice kulture i centralističku politiku EU, a ne da se upregnu u oligarhijsku kulturnu politiku, uz malo vlastitog jugokomunističkog toucha. Kakav će biti epilog? Graz je od EPK turistički profitirao, Košice su uspješno izvukle novac iz EU fondova, no Maribor, primjerice, i danas otplaćuje dugove dok je belgijski Mons do datuma otvorenja uspio ostvariti samo jedan od pet planiranih infrastrukturnih projekata.

Rijeci držim palčeve da iz tog cirkusa nešto i dobije, no sudeći po ovima koji vode projekt i „otkačenom“ otvaranju, teško je vjerovati da će, kad se slegne crvena prašina, Riječanima išta vrijedno ostati.

Nino Raspudić / Večernji list

Login Form