Ako je Hrvatska ičim bogata onda su to Jude, a Jude nisu samo političari, Jude su svi oni koji bi bili u centru zbivanja, koji bi punili naslovnice i izazivali medijsku pozornost. Imamo ocvale sponzoruše koje javno na Instagramu objavljuju cijene svojih usluga, očito im je zarada toliko mizerna da si ne mogu priuštiti ni bočicu vode u ugostiteljskom lokalu

Na cestama iz BiH prema Dalmaciji – kolone automobila. Među registracijama veliki broj onih iz Srbije. Beograd, Valjevo, Kragujevac, Novi Sad, Subotica… Niti oni čitaju svoj Informer, niti mi naš Jutarnji u kojem Jurica Pavičić najavljuje ratove. Kakav rat, bolan?

Početkom srpnja ove godine, povjesničar Amir Obhođaš održao je predavanje u hotelu Dubrovnik u Zagrebu na međunarodnoj konferenciji ”Oslobođenje ili porobljavanje?” koja je bila posvećena posljedicama Drugog svjetskog rata u srednjoj, istočnoj i jugoistočnoj Europi. Na tom predavanju govorio je o nedavno istraženim masovnim grobnicama na području Republike Hrvatske

Kao jedna od pripadnica postkomunističke zlatne mladeži poput Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića koji nisu ni na kakav način bili sudionici borbe hrvatskoga naroda za hrvatsku samostalnost i državnost pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter oglasila se podužim priopćenjem u povodu posljednjih događaja koji su navijestili novo stanje duha hrvatskoga naroda odnosno puka.

Nakon očekivane masovne sprdnje s njihovim jalovim ispadima na račun Dalićevog podrijetla, nagađalo se u čemu leži tragedija ovih medijskih starleta. Frustracija, fascinacija, ljubomora, možda i ono najjadnije – sitna zaljubljenost u čovjeka izvan njihovog svijeta i u svakom pogledu za njih nedostižnog.

Pucanj u Lederera 1991. godine bio je pucanj u istinu. Isto možemo reći i danas, kada smo doznali za sramotne odluke hrvatskih pravosudnih tijela koja su ubojicu, koji se hvalio kako je ubio ustaškog novinara, oslobodila svake odgovornosti. 

Spomenuti su i zločini nad srpskim civilima pa se tako navodi da je na oslobođenom području "počinjeno više ubojstava srpskih civila te da je uglavnom bila riječ o starijim osobama koje nisu željele napustiti svoje domove i nisu bili nikakva prijetnja". Spominju se i pljačke i uništavanje imovine izbjeglih Srba.

Radnička fronta, poznata po svojim radikalnim i destruktivnim stavovima, otvoreno se protivi institucijama koje su nam omogućile slobodnu, neovisnu i demokratsku hrvatsku državu. Njihova ideologija nije borba za slobodu, već za razaranje svega što je hrvatski narod kroz povijest gradio i čuvao.

Oni su Jugoslaveni i glumljeni Europejci. Sve je dobro osim biti hrvatski domoljub. Jer u tom slučaju ste genocidni ustaša.

I ako sam tom političkom i nemoralnom šljamu postao simbol onog što oni preziru, mogu biti samo ponosan.

Priznanje Palestine u ovakvom obliku bilo bi i međunarodni presedan. Ako globalna zajednica prihvati da se državnost može dobiti bez definiranih granica i uz aktivno djelovanje terorističkih struktura, šalje se poruka da je nasilje politički isplativo. Takva poruka ne ostaje na Bliskom istoku – ona se vraća kući kroz svaki neriješeni teritorijalni spor, od Kavkaza do Balkana.