Što je na meniju? Pljeskavica, lignje, zagrebački…
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 21 Svibanj 2025 14:00
U 18:50 uletjela sam na biralište. U mom tradicionalno crvenom kvartu, tik uz staru jezgru Zagreba, u to je nedjeljno predvečerje na biralištu u oronuloj srednjoj školi bila prilična gužva. Srela sam i dvije mame iz razreda. Dobila sam listiće. Plavi, rozi, bijeli i neki ružni, svijetlo smeđi.
Ne volim smeđu. Na moment mi je taj bunt izgledao kao onaj školski kolaž papir, a izbor kao dilema u restoranu: Pljeskavica, lignje, zagrebački. Ili?
Sve je s tim izborima nekako u znaku škola. Biralište u jednoj, moja škola i škola moje djece prekoputa, nekadašnja Sedam sekretara SKOJ-a koju smo zvali sedam samuraja SKOJ-a.
Spomenute razredne mame i kolaž papir. Tete koje provjeravaju popis, stroge k’o onodobne učiteljice. I ja koja imam tremu.
Obično na izbore idem suvereno, svečano, dostojanstveno. Nikad ovako u zadnji čas. Ne grabim listiće.
Inače.
Ovog puta dolazim k’o da me Sava donijela.
Rozi, plavi, bijeli, svjetlo smeđi
Sjedam s tim šarenim papirima, kolažima. Rozi, plavi, bijeli, svjetlo smeđi.
Ne vadim škarice i ne izrezujem viziru Zagreba za naredne četiri godine. Znam da ona u konačnici neće biti onakva kakva treba biti vizura glavnog grada Hrvatske.
Pokušavam se snaći. Koji je za kaj?!
Petljanje po papirima još je bilo i donekle lako. Dok nisam počela čitati. A-ha, ovaj je za mjesni, ovaj za vijeće gradske četvrti, ovaj za Skupštinu i ta-daaaa, tu je i glavni, za gradonačelnika.
Sad sam se smrznula. Još je koja minuta do zatvaranja, mala čeka vani, a ja nemam pojma kaj napraviti.
Obično znam.
Greške u restoranu su skupe. Na izborima još skuplje
Inače sam konzerva i po pitanju izbora u restoranu. Nakon proučavanja menija, uvijek se odlučim za poznato i znano. I dobro. Ne riskiram probavajući gluposti koje mi se možda neće svidjeti.
Držim se starih dobrih navika.
Greške u restoranu su skupe. Na izborima još skuplje.
Ovaj meni iza paravana na biralištu potpuno me zbunio. Uopće se više ne sjećam koga sam i što zaokružila na tim rozim, plavim, bijelim i svjetlo smeđim listićima.
Znam da nisam Tomaševića. Toliko sam prisebna ipak bila.
Jelovnik me ovog puta skroz zbunio. Jednog sam za gradonačelnika, no nisam istog u vijeću gradske četvrti. Brljala sam i kod mjesnog odbora, nisu svi niti imali predstavnike. Ovi od nekakvog centra nadesno.
Za skupštinu opet nešto deseto.
…
Izborna noć znamo kako je prošla kod nas u Zagrebu.
…
Ponedjeljak je. Tražim za izjavu Golužu, Jonjića, Lovrića i Hasanbegovića.
Svi nešto pametno izjavljuju. Neki s dozom apatije, neki ne skrivaju gorčinu, neki zadovoljni s mrvicama.
Glavno pitanje hoće li podržati Selak Raspudić u drugom krugu.
Ja si pak mislim zakaj su mi priuštili toliki meni i nedoumicu večer prije na biralištu.
Baš su mogli pojednostavit stvar.
Halo! Previše vas je
Znam, Tito, Juga, Trnjanski, Hod za život, no brate mili…Zašto vas je toliko?! Svatko za gradonačelnika, svatko svoju listu za skupštinu. Ni to nije išlo dogovorom?!
Pa vijeća, mjesni…Halo! Previše vas je. Ako mi problem predstavlja odluka između lignji, zagrebačkog i pljeskavica, kako neće između svih vas?!
A niste baš toliko različiti kao što su različite lignje, zagrebački i pljeskavica… Kaj ne?
Meni je ovo na rozim, plavim, bijelim i svjetlo smeđim listićima više bilo kao izbor između pljeskavica sa sirom, onih s kajmakom, možda onih vulgaris ili pak šarf. Ljutih.
Taj izbor bi mi bio lakši.
U jednoj kući u kojoj žive ljudi istih svjetonazora, ali različitih generacija, zaokružili su čak četiri pretendenta za gradonačelničku fotelju. Pa mi sad recite tko je ovdje lud.
…
U drugom krugu će valjda biti jednostavnije.
Svi ovi ponuđeni na meniju, koji su dolazili u obzir, neće više biti na listiću. Pojedeni su.
Bit će ih samo dvoje.
I ako uletim u 18:58, stići ću.
