Kome se u Hrvatskoj uistinu stavlja meta na prsa?
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 16 Travanj 2026 19:05
Hrvatski (u punom smislu te riječi) psihijatar Herman Vukušić ovih je dana ponovno došao u središte “skandala” u LGBT krugovima. (Naziv ovih krugova je ‘za potrebe stiha’ skraćen, jer smatram da je uzaludno dodavati i “IQ” I “+” budući da se svim tim slovima ne nazire ni kraj, a još manje smisao njihovih objašnjenja.
Dakle, “LGBT” bez “IQ”, iako je, eto, igrom slova ispalo i dvosmisleno. Dežurni dušebrižnici, trk po novu etiketu!)
Zbog čega je dr. Vukušić “upao” u još jedan “skandal”, nije teško za zaključiti. Taknuo je u svemir u kojemu postoje ljudske “svete krave” – oni kojima se ime ne spominje, čiji se rad ne preispituje, čiji se postupci ne dovode u pitanje. U novom “skandalu”, dr. Vukušić čestitao je javno, na svom Facebook profilu, na tranziciji, nekoj psihologinji koja je ‘promijenila spol’ i poželio joj/mu dobrodošlicu. Da ne duljim, Matea je postala/-o Mateo. Čestitke za to mogu doći iz svih smjerova. No, ne i od dr. Vukušića.
“Lane u šumi” i “Trava na pašnjaku”
Ništa novo pod zvijezdama ovog neba koje se još uvijek nije srušilo na nas. Žena je “postala” muškarac, muškarci odlaze na ginekološke preglede tvrdeći da su žene. Neki ljudi se deklariraju kao “Lane u šumi” (iliti mladunče košute – o, kako bih voljela da izmišljam, ali ne izmišljam!), neki kao “Trava na pašnjaku”. Ako mislite da pretjerujem, onda znajte i ovo: na svijetu je do kolovoza 2022. godine postojalo 72 službena “roda”. Ne znam trenutni broj. Ali, tko uopće i zna? Neprestano raste.
Još mi nitko nije upisao mentalnu dijagnozu (no, život je dug, a svijet oko nas izgledan da i to postane stvarnost), ali nekom logikom nameće mi se nekoliko pitanja: je li “Lane” u svojim podacima pod “ime oca” upisalo jelena? I čime li se bavi “Trava na pašnjaku”? Ide li “Lane” veterinaru ili liječniku, u slučaju zdravstvenih tegoba? Tko je odgovoran ako se “Trava” pokosi? I smiju li je jesti životinje na ispaši?
Vrlo je vjerojatno da se lobi iz gore navedenih krugova, godinama trudi da neki kolega po struci dr. Hermana Vukušića i njemu i meni “prišije” neku dijagnozu. Zasad se i doktor i ja bakćemo s nekoliko etiketa. To su, one već pomalo isfurane, homofoba i transfoba. Teške klevete koje su u javnosti zaživjele kao istina. Dakako, “njihova” istina, potpomognuta mašinerijom ideološki podobnih medija i političke pozadine. (Je li u ovom slučaju riječ “pozadina” neprimjerena?!)
“Meta na prsa”
Kaže osoba koje se dotaknuo dr. Vukušić da se objavama, kakvu je naš psihijatar stavio na Facebooku, “stavlja meta na nečija prsa”.
“Nasilje ne mora biti eksplicitno pozvano da bi bilo potaknuto. Dovoljno je stvoriti atmosferu u kojoj je neka osoba dehumanizirana i označena kao meta”, poručuje osoba kojoj je dr. Vukušić na početku priče čestitao.
Zbilja zanimljivo. Kad je u pitanju LGBT skupina, onda je svaki njihov spomen koji dolazi od strane njima antipatičnih i mrskih ljudi – u ovom slučaju dr. Hermana Vukušića – zabranjen. Jer, ako ih spomenete, slijede prijave, prijetnje tužbama, tužbe, klevete… I sve to prolazi. Jer – na njihovim je prsima meta, kažu! Nasilje! Dehumanizacija!
A što je s metama na onima koje crtaju pripadnici LGBT udruga?
Kako je sve krenulo…
Dr. Vukušić postao je trn u oku LGBT udrugama i njihovim pobornicima nakon našeg prvog intervjua objavljenog 6. kolovoza 2022.
“Ti možeš promijeniti rod i osjećati se kao zelena trava, ali spol ne možeš promijeniti. Transrodna žena nije žena, kao ni muškarac koji se osjeća kao žena i naziva se ženom. Bez obzira što će Vam reći aktivisti, pa čak i bez obzira koliko nanizali titula iza sebe. Spol se ne određuje samo genitalijama, niti unutarnjim reproduktivnim organima, pa niti sekundarnim karakteristikama. Spol se određuje isključivo spolnim stanicama. Transrodna žena ne može producirati jajašca kao što ni transrodni muškarac ne može producirati sjemenu tekućinu. I tu je biologija zadnja, koliko god se oni trudili”, kazao je tom prilikom dr. Vukušić.
I već od idućega dana krenule su za njega svakodnevne noćne more. Na moju adresu pristizale su i dva mjeseca ranije, nakon kolumne pod nazivom “Draga, ne budi peder!”. Količina pritiska, poziva, mailova, poruka, uvreda, prijava, pa i prijetnji – teško su opisive prosječnom čovjeku.
Tko bi rekao da sve to dolazi od onih koji se zaklinju da su žrtve, da su mete na njihovim prsima, da “trpe manjinski stres” i šire “samo ljubav”!?
Klevete i mete
Medijska hajka koju su iskoristile LGBT udruge, uz svesrdnu (i javnu!) podršku nekih političkih opcija, kako bi ušutkale bilo kakvo propitkivanje, ili ne daj Bože kritiku, njihovog narativa koji je vremenom ušao i u odgojno-obrazovne institucije, i dalje traje. Nastavak nesumnjivo slijedi i nakon ove kolumne.
Činjenica je da je meta (bila) na mojim prsima, a iza mene, osim vrlo rijetkih osoba (i hvala im na tome), profesionalno i javno, nije stao nitko.
Gdje su bile feministice kad su mi stizale prijetnje i uvrede kao ženi? Sigurno su razmišljale jesu li osigurale higijenske uloške onima koji se samo osjećaju kao žene.
Gdje su bili borci za ljudska prava kad mi se višestruko prijetilo smrću? Ta, njihova vizija ljudskih prava su selektivna i rezervirana samo za odabrane, a nas ostale bi, po njima, očito i trebalo potamaniti.
Gdje je bilo društvo novinara kad sam ja bila meta? Pa, pridružilo su se “gađanju”, tražilo moja očitovanja i likovalo nad blaćenjem moga imena.
Gdje je bila svekolika javnost kad me je javno klevetala osoba koja danas sjedi u Hrvatskom saboru, lijepila moje fotografije i prozvala me osvjedočenom homofobkinjom? Vladala je gromoglasna šutnja.
Meta vrijedi samo jednostrano
A sad zamislite da je npr. netko iz desnih političkih redova napravio nešto slično. Ne bi ga se skidalo s naslovnica. Ne bi mu se dalo disati.
Ili da su na mome mjestu bili novinar ili novinarka oko čijih se života i u slučaju sarkazma diže prašina, dijele upozorenja i otkazi, pa i zazivaju verbalni delikti.
LGBT ekipa ima svoje predstavnike u brojnim institucijama, kao i zagovornike njihovih još neostvarenih, rijetkih želja. (Sigurno je među njima i moj lik u obliku ploče za pikado.)
No, dok su se oni bavili imidžom osoba s metama na prsima, njihove su politike unesrećile brojnu djecu, mlade i njihove obitelji. I to je naša realnost. I istina kojoj se pokušava zalijepiti flaster na usta.
Činjenica je da u javnosti vlada klima žrtava oni koje to uopće nisu, dok stvarne žrtve odlaze s ovoga svijeta u tišini koja vrišti. A one druge same po sebi crtaju mete kako bi održale narativ kojega su uspješno monetizirale.
Danas istinu, koju se uporno pokušava ušutkati, pišem ja. Piše je na svoj način i dr. Vukušić. Ali i nakon nas naći će se neke nove ruke. Jer, istina uvijek nađe put.
Helena Mostarkić Gobbo/narod.hr
