HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

„Odgojiti čovjeka u umu, ali ne i u moralu, znači odgojiti prijetnju društvu.” Riječi su to bivšeg američkog predsjednika Theodorea Roosevelta koje danas, u svjetlu tragičnih događaja u hrvatskom zdravstvu, odzvanjaju snažnije nego ikad.

PETROVAČKA DOLA | Večernji.hr

Kako izgleda potraga za nestalima kada ni desetljeća nakon rata nema odgovora na pitanje gdje su njihovi najmiliji? U prvoj epizodi podcasta KOD 91, ravnateljica Uprave za nestale i zatočene dr. sc. Ana Filko otkriva kako izgleda proces traganja – od prvih informacija i terenskih istraživanja do ekshumacija i DNK identifikacija. 

Mario Radić 'pliva' u novcu, ali neto plaća zaposlenih 300 eura manja

Bio sam u borbenom sektoru, dragovoljac sam Domovinskog rata kao što su to bili moj otac i stric koji su poginuli, zajedno s tri rođaka, a oca i dva rođaka još uvijek tražim po jamama u Vukovaru. Ovo je jedan degutantan potez,'' rekao je Radić, pokazujući potvrde o svom ratnom putu.

Jaka ruka, ruka pomoćnica, svemoćna ruka… Kakvu ruku ti imaš? - Book.hr

Hrvatsko biračko tijelo polarizirano je između ljevice i desnice, dok je centar na političkoj sceni sporedan. Upravo birači desnice mogli bi odlučiti tko će formirati buduću vlast i u kojem će smjeru ići Hrvatska.

Potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved pozvao je Srbiju da otvori arhive i dostavi informacije o nestalim osobama iz Domovinskog rata. Uoči 35. obljetnice pada Vukovara, u razgovoru za Media servis istaknuo je da Hrvatska raspolaže podacima o osobama i postrojbama koje su nakon sloma obrane grada sudjelovale u uklanjanju posmrtnih ostataka žrtava.

Ali… Danas bježi od istupa u javnosti kao vrag od tamjana. Sigurno ju nemrete izguglati na tu temu. Što više, na zadnjoj sjednici Gradske skupštine niti jednom jedinom rječju nije sudjelovala u raspravi o 'slučaju Jankomir'. Bivša PUČKA PRAVOBRANITELJICA RH!!!!!! Pa je li to moguće????! Koga mi to biramo na tako važne i časne društvene dužnosti???

Dio medija i redovite ankete unaprijed proglašavaju pobjedu koalicije SDP-a i Možemo, no iza takvog narativa krije se borba za financijska sredstva i oglasne budžete javnih tvrtki, dok se zanemaruje stvarno raspoloženje birača na terenu i okupljanje na desnici.

Zajedno, Vida i Novosti dobivaju oko 2,5 milijuna eura godišnje, dok je SNV prošle godine primio rekordnih gotovo 25 milijuna eura. Otkako je Andrej Plenković premijer, prihodi SNV-u porasli su za 1382 posto.

sveučilištu

Na javnom sveučilištu u Bruxellesu održala se „Komunistička škola“, a instituciju kroz programe Erasmus+ i Horizon Europe financira Europska unija, upozorio je Stjepo Bartulica na društvenim mrežama.

Kad je naš novinar Petar Vlahov na 4. program HRT doveo Nikolaja Tolstoja, ostarjeloga autora knjiga o udruženim zločinima Engleza i Tita na Bleiburgu, nastao je u hrvatskoj javnosti tajac. Rijetki su to odobravali u javnim glasilima, a samo neki su kao Narod.hr i Direktno.hr donijeli prikaze razgovora.

Ruska agresija na Ukrajinu svijet je vratila u razdoblje ravnoteže straha velesila

Pin It

Sjeverna Koreja: Nuklearni rat može izbiti svakog trena | Tuzlanski.ba

Devet država na svijetu raspolaže nuklearnim oružjem: SAD, Rusija, Kina, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo kao priznate nuklearne sile, a uz njih tu su još Indija, Pakistan, Izrael (koji nikada nije potvrdio posjedovanje arsenala) i Sjeverna Koreja. U određenom trenutku i Južnoafrička Republika razvila je nuklearno oružje, ali ga je kasnije uništila.

Smatra se da je i Iran vrlo blizu mogućnosti razvijanja ove vrste oružja.

Postoje i određeni međunarodni sporazumi o kontroli nuklearnog arsenala (doduše onaj o raketama kratkog i srednjeg dometa napušten je pred koju godinu), prije svega onoga strateške naravi. Opasnost proliferacije oružja za masovno uništenje ističe se kao jedan od ključnih ciljeva međunarodne sigurnosti. Pritom se kao posebno opasan scenarij nameće mogućnost da nedržavni akteri (recimo terorističke skupine) dođu u posjed nuklearnog oružja.

Hladni rat

Od početka rata u Ukrajini ponovno se stvara psihoza mogućega nuklearnog rata. Dijelom to je vezano uz postupke političara. Primjerice, nakon početka agresija na Ukrajinu Vladimir Putin naredio je stavljanje nuklearnih snaga na visok stupanj pripravnosti. Ili recentni primjer: "Washington će upotrijebiti cijeli niz američkih obrambenih kapaciteta za obranu naših saveznika, uključujući nuklearne, konvencionalne i raketne obrambene sposobnosti", rekla je zamjenica američkog državnog tajnika na sastanku s južnokorejskim i japanskim dužnosnicima prošloga tjedna. Političari, dakle, nedvojbeno sve ležernije šire nuklearnu retoriku, no sve je dijelom vezano i uz medije koji na širenju katastrofičarskih "click-bait" naslova i priča prikupljaju klikove. 

U vremenu hladnog rata, tijekom kubanske raketne krize (koja se odvijala pred pedeset godina) svijet se u jednome trenutku našao na rubu mogućega nuklearnog rata. Kriza je ipak završena sporazumom. Prevladao je razum. Kasnije se sve više širila svijest o tome kako je nuklearno oružje prije svega sredstvo odvraćanja pa može se reći i obrambena vrsta oružja. Nuklearni potencijali SAD-a i Rusije u vremenu hladnoga rata na neki su način, zbog "ravnoteže strah"“, predstavljali ograničavajući i racionalizirajući faktor za potencijalni vojni sukob dviju supersila.

Činjenica da bi između nuklearnih sila moglo doći do nuklearnog rata sprječavala ih je da uđu i u konvencionalni rat. Mogućnost uzajamnoga uništenja (u nuklearnom ratu nema pobjednika) učinila je ideju nuklearnoga rata nezamislivom, nakon čega su uslijedili pregovori oko kontrole nuklearnoga naoružanja i njegovoga ograničenja. Na žalost, ratovi su se često vodili preko drugih država (tzv. posrednički (proxy) ratovi).

I danas, u vremenu novoga hladnog rata, vrijedi staro pravilo hladnog rata: "Tko krene s napadom prvi, gine kao drugi". Rat strateškim nuklearnim oružjem zapravo nije moguć. Ili, da budemo precizniji, bio bi vrlo kratak jer bi značio uništenje svijeta kakvog poznajemo. Međutim, spekulira se oko upotrebe taktičke nuklearne bombe ograničene snage i dosega. 

Nuklearni scenariji danas

Koliko god da se u potencijalnom nuklearnom "armagedonu" scenarij upotrebe taktičke nuklearne bombe čini vjerojatnijim, treba jasno reći da se posljedice upotrebe ove vrste bombe teško mogu predvidjeti. Za početak, pitanje je bi li radari prilikom aktivacije takve bombe prepoznali da je riječ o taktičkoj, a ne o nuklearnoj bombi. Nadalje, tko kaže da posljedice radijacije ne bi zahvatile i zemlju koja je bombu upotrijebila?  Posljedice černobilske katastrofe bile su strašne, a što bi tek bilo kad bi se aktivirala nuklearna bomba koja ima za cilj širenje radijacije? Osim toga, upotreba taktičke nuklearne bombe probila bi još jednu sigurnosnu barijeru nakon koje bi i ovako fragilni međunarodnih poredak bio do kraja porušen. Tada bi sve bilo moguće i našli bi se na pragu novoga velikog rata. 

Vojna doktrina Ruske Federacije predviđa moguću upotrebe nuklearnog oružja u slučaju da bude doveden u pitanje ruski teritorijalni integritet te da, posljedično tome, Kremlj bude doveden u stanje poniženja. No i ruski vojni krugovi svjesni su kakav bi odgovor izazvalo korištenje taktičke nuklearne bombe. Osim toga, postoji konvencionalno oružje za masovno uništenje kao što je kemijsko i biološko oružje, ali i prljave bombe. Nema nikakve dvojbe da bi se ovo oružje sigurno uporabilo prije nuklearnog. Iako se ne radi o nuklearnom oružju, njegovi efekti su zastrašujući. Osim toga, prije nuklearnog scenarija postoji i mogućnost onoga što Rusija sada radi: masovni raketni napadi na Ukrajinu s ciljem uništavanja ključne infrastrukture. Na žalost, mogućnosti razaranja i destrukcije su brojni. Naravno, i ukrajinska vojska postaje sve bolje tehnički opremljena (zapadna pomoć) tako da će se i ruske snage itekako u budućnosti morati bojati ukrajinskog odgovora. Već se sada provode uspješne kontraofenzive, a ako se dobiju raketni sustavi većeg dometa odnos snaga će se dodatno mijenjati.

Živimo u opasnim vremenima, u vremenu povratka realizma u međunarodne odnose. Diplomacija sve manje igra ikakvu ulogu u odnosima strateških rivala, a prevladava argument sile. Vraćamo se na međunarodne obrasce koji su vrijedili do 1945. godine. Ipak, nadamo se da će kod čelnika država ostati toliko zdravog razuma i racionalnosti da se ne prijeđe granica nakon koje će teško biti povratka.  

Davor Dijanović/direktno.hr

Login Form