HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Vuk dlaku mijenja, a ćud (crvenu) nikada

Milanović i Josipović se nisu pretjerano voljeli dok su obojica bili na visokim funkcijama, prvi premijer, a drugi predsjednik države, premda nisu ni ratovali jer nasuprot drčnom Milanoviću smireni je Josipović preferirao mirno sjedenje uz rijeku dok voda ne nanese leš njegova neprijatelja ma tko to bio.

Predsjednik ili Đilkoš? Je li Milanović postao politički [...]

U Europskoj uniji znaju s kim imaju posla pa ne reagiraju na „kućne mačke“. Prije je to bila „najneinteligentnija generacija političara u novijoj povijesti, „činovnici“, pa usporedba s SSSR-om i Jugoslavijom, pa „kućne mačke“, nakon čega bi trebalo uslijediti „stajske muhe“, no sve mu je uzalud, nitko ne reagira.

Peternel prozvao Možemo: ‘Promoviraju testove za [...]

Peternel najavio osnivanje nove stranke, otkrio kome je smetao DP: "Penava više nema kapacitet organizirati ni gulašijadu!"

Uz to, posebno je prozvao za licemjerje stranku Možemo koja se zalaže za promociju medicinske dijagnostike koja može dijagnosticirati nerođenu djecu sa sindromom Down i onda promoviraju pobačaj takve djece.

Masovne migracije kao ekonomski projekt

Masovne migracije u Europi najčešće se u javnom prostoru prikazuju kao humanitarna nužnost, moralna obveza, izraz kulturne otvorenosti ili nužnost zbog nedostatka radne snage. Takav diskurs, međutim, služi ponajprije kao ideološki paravan. Iza njega se zapravo krije hladna struktura ekonomskog sustava koji više nije sposoban opstati bez vanjskoga demografskog dotoka, piše Davor Dijanović za HKV.

Zaustavimo ideološke eksperimente i uvođenje radikalne rodne [...]

Roditelji imaju pravo znati što se događa u učionicama njihove djece. Nešto se ozbiljno događa u tišini. U nekoliko hrvatskih gradova uvode se „pilot-programi“ koji omogućuju radikalnim vanjskim udrugama i aktivistima ulazak u škole bez odgovarajućeg državnog nadzora i bez jasnog informiranja roditelja.

Obdukcijski nalaz Martine Štefančić: 'Četiri godine, [...]

NOĆ KADA JE U BOROVU SELU UBIJENA MARTINA (4): Obdukcijski nalaz djevojčice kida srce - Dnevno.hr

Martina je bila četverogodišnja djevojčica koju su u noći u ožujku 1992. u Borovu Selu ubila četiri naoružana Srbina. Zločinački pripadnici paravojnih srpskih postrojbi, Martinu su ubili zajedno s njezinom bakom, dok su joj strica teško ranili.

Mediji bi trebali bi biti gledalo društva, pitanje jesu li s [...]

Hrvatska medijska scena podijeljena je u dva dijela, jednu tzv mainstream i drugu neovisnu koju uglavnom čine portali. Jedan tiskani dnevnik i jedan tjednik. Urednička politika tzv mainstream medija uglavnom se ne razlikuje, ideološki je obojena i to prema neojugoslavenskoj ljevici i nekim kvazi centrističkim, liberalnim strankama.

Gotovo 30% ljudi u riziku od siromaštva, najteže u Panonskoj [...]

Stopa rizika od siromaštva u Hrvatskoj u 2025. godini iznosila je 19,5 posto, a prag rizika od siromaštva za kućanstvo s dvije odrasle osobe i dvoje djece mlađe od 14 godina bio je 18.972 eura na godinu, objavio je Državni zavod za statistiku (DZS).

Kekin protiv upoznavanja djece s HV-om, a pohodi Trnjanske [...]

Istovremeno, njezina stranka, uključujući i nju samu, putem novca građana grada Zagreba organizira Trnjanske kresove u čast zločinačkoj partizanskoj vojsci koja je zauzela Zagreb 8. svibnja 1945. i počinila masovne zločine i neviđenu pljačku privatne imovine. Je li doista problem što se naša djeca upoznaju s našom vojskom koja nas sve štiti ili je problem u simbolu vojnika na odorama i kapama?

Hebrang: Tom čovjeku treba reći samo jednu rečenicu

Andrija Hebrang, Defence Minister (May 14, 1998 – October 12, 1998) - MORH

Naši političari odgovaraju vrlo blago. Paze da ga ne uvrijede, da ga ne izazovu, da ne ispadne nekakav diplomatski skandal. Ma tom čovjeku treba reći samo jednu rečenicu: pa ti i tvoji ste nas klali prije 30 godina. Zato se oružavamo. Nikad nije Hrvat stupio nogom na tlo Srbije i ratovao. Ali Srbi su itekako ratovali na tlu Hrvatske.

Ruska agresija na Ukrajinu svijet je vratila u razdoblje ravnoteže straha velesila

Detalji
Objavljeno: Srijeda, 02 Studeni 2022 09:52
fShare
Pin It

Sjeverna Koreja: Nuklearni rat može izbiti svakog trena | Tuzlanski.ba

Devet država na svijetu raspolaže nuklearnim oružjem: SAD, Rusija, Kina, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo kao priznate nuklearne sile, a uz njih tu su još Indija, Pakistan, Izrael (koji nikada nije potvrdio posjedovanje arsenala) i Sjeverna Koreja. U određenom trenutku i Južnoafrička Republika razvila je nuklearno oružje, ali ga je kasnije uništila.

Smatra se da je i Iran vrlo blizu mogućnosti razvijanja ove vrste oružja.

Postoje i određeni međunarodni sporazumi o kontroli nuklearnog arsenala (doduše onaj o raketama kratkog i srednjeg dometa napušten je pred koju godinu), prije svega onoga strateške naravi. Opasnost proliferacije oružja za masovno uništenje ističe se kao jedan od ključnih ciljeva međunarodne sigurnosti. Pritom se kao posebno opasan scenarij nameće mogućnost da nedržavni akteri (recimo terorističke skupine) dođu u posjed nuklearnog oružja.

Hladni rat

Od početka rata u Ukrajini ponovno se stvara psihoza mogućega nuklearnog rata. Dijelom to je vezano uz postupke političara. Primjerice, nakon početka agresija na Ukrajinu Vladimir Putin naredio je stavljanje nuklearnih snaga na visok stupanj pripravnosti. Ili recentni primjer: "Washington će upotrijebiti cijeli niz američkih obrambenih kapaciteta za obranu naših saveznika, uključujući nuklearne, konvencionalne i raketne obrambene sposobnosti", rekla je zamjenica američkog državnog tajnika na sastanku s južnokorejskim i japanskim dužnosnicima prošloga tjedna. Političari, dakle, nedvojbeno sve ležernije šire nuklearnu retoriku, no sve je dijelom vezano i uz medije koji na širenju katastrofičarskih "click-bait" naslova i priča prikupljaju klikove. 

U vremenu hladnog rata, tijekom kubanske raketne krize (koja se odvijala pred pedeset godina) svijet se u jednome trenutku našao na rubu mogućega nuklearnog rata. Kriza je ipak završena sporazumom. Prevladao je razum. Kasnije se sve više širila svijest o tome kako je nuklearno oružje prije svega sredstvo odvraćanja pa može se reći i obrambena vrsta oružja. Nuklearni potencijali SAD-a i Rusije u vremenu hladnoga rata na neki su način, zbog "ravnoteže strah"“, predstavljali ograničavajući i racionalizirajući faktor za potencijalni vojni sukob dviju supersila.

Činjenica da bi između nuklearnih sila moglo doći do nuklearnog rata sprječavala ih je da uđu i u konvencionalni rat. Mogućnost uzajamnoga uništenja (u nuklearnom ratu nema pobjednika) učinila je ideju nuklearnoga rata nezamislivom, nakon čega su uslijedili pregovori oko kontrole nuklearnoga naoružanja i njegovoga ograničenja. Na žalost, ratovi su se često vodili preko drugih država (tzv. posrednički (proxy) ratovi).

I danas, u vremenu novoga hladnog rata, vrijedi staro pravilo hladnog rata: "Tko krene s napadom prvi, gine kao drugi". Rat strateškim nuklearnim oružjem zapravo nije moguć. Ili, da budemo precizniji, bio bi vrlo kratak jer bi značio uništenje svijeta kakvog poznajemo. Međutim, spekulira se oko upotrebe taktičke nuklearne bombe ograničene snage i dosega. 

Nuklearni scenariji danas

Koliko god da se u potencijalnom nuklearnom "armagedonu" scenarij upotrebe taktičke nuklearne bombe čini vjerojatnijim, treba jasno reći da se posljedice upotrebe ove vrste bombe teško mogu predvidjeti. Za početak, pitanje je bi li radari prilikom aktivacije takve bombe prepoznali da je riječ o taktičkoj, a ne o nuklearnoj bombi. Nadalje, tko kaže da posljedice radijacije ne bi zahvatile i zemlju koja je bombu upotrijebila?  Posljedice černobilske katastrofe bile su strašne, a što bi tek bilo kad bi se aktivirala nuklearna bomba koja ima za cilj širenje radijacije? Osim toga, upotreba taktičke nuklearne bombe probila bi još jednu sigurnosnu barijeru nakon koje bi i ovako fragilni međunarodnih poredak bio do kraja porušen. Tada bi sve bilo moguće i našli bi se na pragu novoga velikog rata. 

Vojna doktrina Ruske Federacije predviđa moguću upotrebe nuklearnog oružja u slučaju da bude doveden u pitanje ruski teritorijalni integritet te da, posljedično tome, Kremlj bude doveden u stanje poniženja. No i ruski vojni krugovi svjesni su kakav bi odgovor izazvalo korištenje taktičke nuklearne bombe. Osim toga, postoji konvencionalno oružje za masovno uništenje kao što je kemijsko i biološko oružje, ali i prljave bombe. Nema nikakve dvojbe da bi se ovo oružje sigurno uporabilo prije nuklearnog. Iako se ne radi o nuklearnom oružju, njegovi efekti su zastrašujući. Osim toga, prije nuklearnog scenarija postoji i mogućnost onoga što Rusija sada radi: masovni raketni napadi na Ukrajinu s ciljem uništavanja ključne infrastrukture. Na žalost, mogućnosti razaranja i destrukcije su brojni. Naravno, i ukrajinska vojska postaje sve bolje tehnički opremljena (zapadna pomoć) tako da će se i ruske snage itekako u budućnosti morati bojati ukrajinskog odgovora. Već se sada provode uspješne kontraofenzive, a ako se dobiju raketni sustavi većeg dometa odnos snaga će se dodatno mijenjati.

Živimo u opasnim vremenima, u vremenu povratka realizma u međunarodne odnose. Diplomacija sve manje igra ikakvu ulogu u odnosima strateških rivala, a prevladava argument sile. Vraćamo se na međunarodne obrasce koji su vrijedili do 1945. godine. Ipak, nadamo se da će kod čelnika država ostati toliko zdravog razuma i racionalnosti da se ne prijeđe granica nakon koje će teško biti povratka.  

Davor Dijanović/direktno.hr

Login Form