HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Poster Closeup portrait of a transgender couple – Väggbild | Europosters

"Transrodni" njemački policajac "Maja S." jučer je pred Pokrajinskim sudom u Traunsteinu priznao silovanje maloljetnice i druge teške optužbe, u sklopu sporazuma o priznanju krivnje. Maja S. također je priznao posjedovanje oko 2.000 pornografskih datoteka koje prikazuju brutalne napade i seksualno nasilje nad djecom, od kojih su neka bila stara svega tri godine,

Hrvatske ruže predvođene Nenom Ninčevićem upravo objavljuju potresnu pjesmu Nestali s pripadajućim spotom koji je napravio redatelj Jakov Sedlar. Isječak spota dostupan je, a cijeli ce se moći vidjeti 1.listopada.

Hajdaš Dončić već dijeli fotelje: Za nacionalnu sigurnost zadužio bi Ivanu Kekin

Tako će, rekao je, o temi otpada najviše komunicirati Miroslav Zmajlović, dok će se, primjerice, o pravosuđu, nacionalnoj sigurnosti i zdravstvu uključivati Ivana Kekin.

Hrvatski politički sustav već desetljećima djeluje kao potpuno zatvoren prostor u kojem zakoni tržišta, gospodarstva pa i osnovne logike jednostavno prestaju vrijediti. Prosječan se građanin svakodnevno guši u valovima poskupljenja, važući može li si priuštiti dostojanstven obrok. Saborska skupina u svom restoranu ruča po cijenama koje djeluju kao loša šala.

Braniteljske udruge uputile su oštro priopćenje i predstavku državnom vrhu, HAZU-u i medijima povodom kulminacije ideoloških provokacija i vandalizma u gradu Korčuli.

Borba za Hrvatsku nije završila devedesetih. S bojišta se preselila u svakodnevni život, gdje je često mnogo teže prepoznati što gubimo.  Dok su se nekada granice branile oružjem, danas se vodi tiha bitka za to hoće li ovaj narod ostati gospodar u vlastitoj domovini ili će postati samo bezlična masa potrošača u vlastitoj zemlji.

Premda europske nacije i europska politička elita očito žive u paralelnim svjetovima, sve odluke koje donese EK na neki se način, ipak, obiju o glavu europskim nacijama. Dobar je primjer za to rat u Ukrajini, gdje smo iz govora predsjednice EK mogli razlučiti kako se nalazimo u svojevrsnom stanju rata s Rusijom, premda nijedna europska država nije proglasila stanje ratne opasnosti. 

Hrvatska ima novu političku stranku. “Blago nama, sad će nam krenuti nabolje”, rekao bi ironično neki prosječni, već pomalo isfrustrirani homo politicus nastanjen u Republici Hrvatskoj. Nakon više desetaka stranaka, nešto manje zajednica i saveza, dobili smo – put.

Turudić najavio odluku u slučaju Agrokor, komentirao i aferu Hipodrom: "Ako  Tomaševiću nije jasno..."

Strah od Turudića pokretač je cijele predstave. Je li Milanović pokretač niza ovih predstava, kao i onda kad je pokušao spriječiti njegovo imenovanje uz poznate uvrede i pokušaj korištenja protuustavnog instrumentarija? Živi bili pa vidjeli. Turudić je rekao da neće biti milosti. Tko se toga toliko plaši?

Srbin koji je bio gurnut u more završio u zatvoru: Vrijeđao je Hrvatsku i veličao Mladića

Radi vrijeđanja Republike Hrvatske i njezinih građana te veličanja ratnog zločinca Ratka Mladića na društvenoj mreži, na 14 dana u zatvoru završio je državljanin Srbije (49)

Ruska agresija na Ukrajinu svijet je vratila u razdoblje ravnoteže straha velesila

Pin It

Sjeverna Koreja: Nuklearni rat može izbiti svakog trena | Tuzlanski.ba

Devet država na svijetu raspolaže nuklearnim oružjem: SAD, Rusija, Kina, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo kao priznate nuklearne sile, a uz njih tu su još Indija, Pakistan, Izrael (koji nikada nije potvrdio posjedovanje arsenala) i Sjeverna Koreja. U određenom trenutku i Južnoafrička Republika razvila je nuklearno oružje, ali ga je kasnije uništila.

Smatra se da je i Iran vrlo blizu mogućnosti razvijanja ove vrste oružja.

Postoje i određeni međunarodni sporazumi o kontroli nuklearnog arsenala (doduše onaj o raketama kratkog i srednjeg dometa napušten je pred koju godinu), prije svega onoga strateške naravi. Opasnost proliferacije oružja za masovno uništenje ističe se kao jedan od ključnih ciljeva međunarodne sigurnosti. Pritom se kao posebno opasan scenarij nameće mogućnost da nedržavni akteri (recimo terorističke skupine) dođu u posjed nuklearnog oružja.

Hladni rat

Od početka rata u Ukrajini ponovno se stvara psihoza mogućega nuklearnog rata. Dijelom to je vezano uz postupke političara. Primjerice, nakon početka agresija na Ukrajinu Vladimir Putin naredio je stavljanje nuklearnih snaga na visok stupanj pripravnosti. Ili recentni primjer: "Washington će upotrijebiti cijeli niz američkih obrambenih kapaciteta za obranu naših saveznika, uključujući nuklearne, konvencionalne i raketne obrambene sposobnosti", rekla je zamjenica američkog državnog tajnika na sastanku s južnokorejskim i japanskim dužnosnicima prošloga tjedna. Političari, dakle, nedvojbeno sve ležernije šire nuklearnu retoriku, no sve je dijelom vezano i uz medije koji na širenju katastrofičarskih "click-bait" naslova i priča prikupljaju klikove. 

U vremenu hladnog rata, tijekom kubanske raketne krize (koja se odvijala pred pedeset godina) svijet se u jednome trenutku našao na rubu mogućega nuklearnog rata. Kriza je ipak završena sporazumom. Prevladao je razum. Kasnije se sve više širila svijest o tome kako je nuklearno oružje prije svega sredstvo odvraćanja pa može se reći i obrambena vrsta oružja. Nuklearni potencijali SAD-a i Rusije u vremenu hladnoga rata na neki su način, zbog "ravnoteže strah"“, predstavljali ograničavajući i racionalizirajući faktor za potencijalni vojni sukob dviju supersila.

Činjenica da bi između nuklearnih sila moglo doći do nuklearnog rata sprječavala ih je da uđu i u konvencionalni rat. Mogućnost uzajamnoga uništenja (u nuklearnom ratu nema pobjednika) učinila je ideju nuklearnoga rata nezamislivom, nakon čega su uslijedili pregovori oko kontrole nuklearnoga naoružanja i njegovoga ograničenja. Na žalost, ratovi su se često vodili preko drugih država (tzv. posrednički (proxy) ratovi).

I danas, u vremenu novoga hladnog rata, vrijedi staro pravilo hladnog rata: "Tko krene s napadom prvi, gine kao drugi". Rat strateškim nuklearnim oružjem zapravo nije moguć. Ili, da budemo precizniji, bio bi vrlo kratak jer bi značio uništenje svijeta kakvog poznajemo. Međutim, spekulira se oko upotrebe taktičke nuklearne bombe ograničene snage i dosega. 

Nuklearni scenariji danas

Koliko god da se u potencijalnom nuklearnom "armagedonu" scenarij upotrebe taktičke nuklearne bombe čini vjerojatnijim, treba jasno reći da se posljedice upotrebe ove vrste bombe teško mogu predvidjeti. Za početak, pitanje je bi li radari prilikom aktivacije takve bombe prepoznali da je riječ o taktičkoj, a ne o nuklearnoj bombi. Nadalje, tko kaže da posljedice radijacije ne bi zahvatile i zemlju koja je bombu upotrijebila?  Posljedice černobilske katastrofe bile su strašne, a što bi tek bilo kad bi se aktivirala nuklearna bomba koja ima za cilj širenje radijacije? Osim toga, upotreba taktičke nuklearne bombe probila bi još jednu sigurnosnu barijeru nakon koje bi i ovako fragilni međunarodnih poredak bio do kraja porušen. Tada bi sve bilo moguće i našli bi se na pragu novoga velikog rata. 

Vojna doktrina Ruske Federacije predviđa moguću upotrebe nuklearnog oružja u slučaju da bude doveden u pitanje ruski teritorijalni integritet te da, posljedično tome, Kremlj bude doveden u stanje poniženja. No i ruski vojni krugovi svjesni su kakav bi odgovor izazvalo korištenje taktičke nuklearne bombe. Osim toga, postoji konvencionalno oružje za masovno uništenje kao što je kemijsko i biološko oružje, ali i prljave bombe. Nema nikakve dvojbe da bi se ovo oružje sigurno uporabilo prije nuklearnog. Iako se ne radi o nuklearnom oružju, njegovi efekti su zastrašujući. Osim toga, prije nuklearnog scenarija postoji i mogućnost onoga što Rusija sada radi: masovni raketni napadi na Ukrajinu s ciljem uništavanja ključne infrastrukture. Na žalost, mogućnosti razaranja i destrukcije su brojni. Naravno, i ukrajinska vojska postaje sve bolje tehnički opremljena (zapadna pomoć) tako da će se i ruske snage itekako u budućnosti morati bojati ukrajinskog odgovora. Već se sada provode uspješne kontraofenzive, a ako se dobiju raketni sustavi većeg dometa odnos snaga će se dodatno mijenjati.

Živimo u opasnim vremenima, u vremenu povratka realizma u međunarodne odnose. Diplomacija sve manje igra ikakvu ulogu u odnosima strateških rivala, a prevladava argument sile. Vraćamo se na međunarodne obrasce koji su vrijedili do 1945. godine. Ipak, nadamo se da će kod čelnika država ostati toliko zdravog razuma i racionalnosti da se ne prijeđe granica nakon koje će teško biti povratka.  

Davor Dijanović/direktno.hr

Login Form