HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

"Tomislav Tomašević je do kraja stao iza njega unatoč svim dokazima", podsjetila je te spomenula Gorana Đulića, člana stranke Možemo!, koji je optužen za navodno postupanje prema zviždačima u slučaju "Hipodrom". "Gradonačelnik Tomašević ga i dalje nije razriješio niti su uslijedile ikakve sankcije", istaknula je.

Naravno, jedan od utjecajnijih jugonostalgičara, s obzirom da je povjesničar, pisac, „Titov kroničar“ i profesor na fakultetu, pa samim time odgaja našu mladost povijesnim falsifikatima je Hrvoje Klasić, koji zapravo svojim serijalom „Titova Jugoslavija“ šalje odgovor Gordanu Maliću čime bez ikakve sumnje pere svoju savjest i spašava profesorsku i povjesničarsku karijeru.

Dok je jedna velika zagrebačka gradska afera – izvlačenje 1,8 milijuna eura na Hipodromu – završila priznanjima, nagodbama i osudama svih uključenih, druga upravo prerasta u novi ozbiljan problem za Možemovsku gradsku vlast.

Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, ima sustav prioriteta koji u njezinim očima funkcionira besprijekorno. Samo ne nužno za one koji su mislili da je tu radi njih. Jedan od najnovijih primjera koji je trebao opravdati postojanje njezinog uistinu upitnog ureda jest, ni manje ni više, nego – Muppet Show.

Njezina najnovija Facebook objava, u kojoj je brutalno napala HRT zbog emitiranja snimke Thompsonova koncerta na Hipodromu, školski je primjer čistog političkog jada, nemoći i onog dobro poznatog ljevičarskog elitizma koji s visoka pljuje po vlastitom narodu.

Neki otvoreno kritiziraju, neki otvoreno pljuju. Neki svoje netrpeljivosti zamataju u sjajni papir. Neki pronalaze argumente, drugi izmišljaju izgovore, treći smišljaju  laži, a dobar dio se odlučio za pristup  toplo/hladno, koji bi trebao biti dokaz njihove realnosti u ovim nerealnim vremenima i  jednako takvim  stanjima u društvu.

Marko Perković Thompson srušio sve rekorde s koncertom ali ovo mu nije  uspjelo | Story

"Posebice žalosti što se protive koncertu koji je humanitarnog karaktera. Svi posjetitelji koncerta dolaze u duhu domoljublja, a ne u duhu mržnje prema drugima. Marko Perković Thompson, dobrodošao krajem kolovoza u Vukovar", naveo je vukovarski gradonačelnik, a uz to je podijelio i stihove iz Thompsone pjesme 'Dobrodošli': "Nebom lete šišmiši i vrane/Al' je soko za njih previsoko".

Mlinarić podatke o nestalima ne bi uzimao kao uvjet ulaska Srbije u EU:  "Hoćemo priznanje agresije i ratnu odštetu"

Kao što se ministar pravosuđa otvoreno i hrabro založio za bolji rad sudova, očekujemo od ministra branitelja Tome Medveda da se uključi u ovaj slučaj i svojim autoritetom potpredsjednika Vlade pomogne ubrzati stvar dok nas biologija ne preduhitri'', kaže Mlinarić. Još je jednom upozorio da će njegovi suborci ostati bez zadovoljštine i pravde umre li Vasiljević prije pravomoćne presude

Vraćamo se tako u svršetak prošloga tjedna, kada su se poklopila dva događaja: avetinjski skup u Kumrovcu, s bezubim jugoomladincima uglavnom iz „regiona“, a nedaleko, u Varaždinskoj županiji u isto vrijeme pokop pronađenih zemnih ostataka  Hrvata, pobijenih po višnjoj zapovijesti toga slavljenog zločinca Tita, u sklopu mračne i sustavne krvave represije

Govoreći o Kostanjeviću, zastupnica je podsjetila da se radi o čovjeku na čijoj je nevinosti Tomašević inzistirao do samog kraja, "zbog čega je jedna gradska krađa postala politički slučaj bez presedana jer je lopov imao gradonačelnikovu zaštitu svim dokazima usprkos"

Ruska agresija na Ukrajinu svijet je vratila u razdoblje ravnoteže straha velesila

Pin It

Sjeverna Koreja: Nuklearni rat može izbiti svakog trena | Tuzlanski.ba

Devet država na svijetu raspolaže nuklearnim oružjem: SAD, Rusija, Kina, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo kao priznate nuklearne sile, a uz njih tu su još Indija, Pakistan, Izrael (koji nikada nije potvrdio posjedovanje arsenala) i Sjeverna Koreja. U određenom trenutku i Južnoafrička Republika razvila je nuklearno oružje, ali ga je kasnije uništila.

Smatra se da je i Iran vrlo blizu mogućnosti razvijanja ove vrste oružja.

Postoje i određeni međunarodni sporazumi o kontroli nuklearnog arsenala (doduše onaj o raketama kratkog i srednjeg dometa napušten je pred koju godinu), prije svega onoga strateške naravi. Opasnost proliferacije oružja za masovno uništenje ističe se kao jedan od ključnih ciljeva međunarodne sigurnosti. Pritom se kao posebno opasan scenarij nameće mogućnost da nedržavni akteri (recimo terorističke skupine) dođu u posjed nuklearnog oružja.

Hladni rat

Od početka rata u Ukrajini ponovno se stvara psihoza mogućega nuklearnog rata. Dijelom to je vezano uz postupke političara. Primjerice, nakon početka agresija na Ukrajinu Vladimir Putin naredio je stavljanje nuklearnih snaga na visok stupanj pripravnosti. Ili recentni primjer: "Washington će upotrijebiti cijeli niz američkih obrambenih kapaciteta za obranu naših saveznika, uključujući nuklearne, konvencionalne i raketne obrambene sposobnosti", rekla je zamjenica američkog državnog tajnika na sastanku s južnokorejskim i japanskim dužnosnicima prošloga tjedna. Političari, dakle, nedvojbeno sve ležernije šire nuklearnu retoriku, no sve je dijelom vezano i uz medije koji na širenju katastrofičarskih "click-bait" naslova i priča prikupljaju klikove. 

U vremenu hladnog rata, tijekom kubanske raketne krize (koja se odvijala pred pedeset godina) svijet se u jednome trenutku našao na rubu mogućega nuklearnog rata. Kriza je ipak završena sporazumom. Prevladao je razum. Kasnije se sve više širila svijest o tome kako je nuklearno oružje prije svega sredstvo odvraćanja pa može se reći i obrambena vrsta oružja. Nuklearni potencijali SAD-a i Rusije u vremenu hladnoga rata na neki su način, zbog "ravnoteže strah"“, predstavljali ograničavajući i racionalizirajući faktor za potencijalni vojni sukob dviju supersila.

Činjenica da bi između nuklearnih sila moglo doći do nuklearnog rata sprječavala ih je da uđu i u konvencionalni rat. Mogućnost uzajamnoga uništenja (u nuklearnom ratu nema pobjednika) učinila je ideju nuklearnoga rata nezamislivom, nakon čega su uslijedili pregovori oko kontrole nuklearnoga naoružanja i njegovoga ograničenja. Na žalost, ratovi su se često vodili preko drugih država (tzv. posrednički (proxy) ratovi).

I danas, u vremenu novoga hladnog rata, vrijedi staro pravilo hladnog rata: "Tko krene s napadom prvi, gine kao drugi". Rat strateškim nuklearnim oružjem zapravo nije moguć. Ili, da budemo precizniji, bio bi vrlo kratak jer bi značio uništenje svijeta kakvog poznajemo. Međutim, spekulira se oko upotrebe taktičke nuklearne bombe ograničene snage i dosega. 

Nuklearni scenariji danas

Koliko god da se u potencijalnom nuklearnom "armagedonu" scenarij upotrebe taktičke nuklearne bombe čini vjerojatnijim, treba jasno reći da se posljedice upotrebe ove vrste bombe teško mogu predvidjeti. Za početak, pitanje je bi li radari prilikom aktivacije takve bombe prepoznali da je riječ o taktičkoj, a ne o nuklearnoj bombi. Nadalje, tko kaže da posljedice radijacije ne bi zahvatile i zemlju koja je bombu upotrijebila?  Posljedice černobilske katastrofe bile su strašne, a što bi tek bilo kad bi se aktivirala nuklearna bomba koja ima za cilj širenje radijacije? Osim toga, upotreba taktičke nuklearne bombe probila bi još jednu sigurnosnu barijeru nakon koje bi i ovako fragilni međunarodnih poredak bio do kraja porušen. Tada bi sve bilo moguće i našli bi se na pragu novoga velikog rata. 

Vojna doktrina Ruske Federacije predviđa moguću upotrebe nuklearnog oružja u slučaju da bude doveden u pitanje ruski teritorijalni integritet te da, posljedično tome, Kremlj bude doveden u stanje poniženja. No i ruski vojni krugovi svjesni su kakav bi odgovor izazvalo korištenje taktičke nuklearne bombe. Osim toga, postoji konvencionalno oružje za masovno uništenje kao što je kemijsko i biološko oružje, ali i prljave bombe. Nema nikakve dvojbe da bi se ovo oružje sigurno uporabilo prije nuklearnog. Iako se ne radi o nuklearnom oružju, njegovi efekti su zastrašujući. Osim toga, prije nuklearnog scenarija postoji i mogućnost onoga što Rusija sada radi: masovni raketni napadi na Ukrajinu s ciljem uništavanja ključne infrastrukture. Na žalost, mogućnosti razaranja i destrukcije su brojni. Naravno, i ukrajinska vojska postaje sve bolje tehnički opremljena (zapadna pomoć) tako da će se i ruske snage itekako u budućnosti morati bojati ukrajinskog odgovora. Već se sada provode uspješne kontraofenzive, a ako se dobiju raketni sustavi većeg dometa odnos snaga će se dodatno mijenjati.

Živimo u opasnim vremenima, u vremenu povratka realizma u međunarodne odnose. Diplomacija sve manje igra ikakvu ulogu u odnosima strateških rivala, a prevladava argument sile. Vraćamo se na međunarodne obrasce koji su vrijedili do 1945. godine. Ipak, nadamo se da će kod čelnika država ostati toliko zdravog razuma i racionalnosti da se ne prijeđe granica nakon koje će teško biti povratka.  

Davor Dijanović/direktno.hr

Login Form