Premijeru Plenkoviću su očito nesimpatični i srednja Europa i Višegradska skupina, i LNG i SAD i Inicijativa triju mora i novi suverenistički konzervativizam, već su mu puno draži i bliži federalistički i neoliberalni europski koncepti osovine Merkel-Macron i energetsko-političko partnerstvo Merkel-Putin. To našeg premijera vodi prema Bruxellesu, njegove koalicijske partnere prema zamamnim bankovnim računima, a Hrvatsku prema Beogradu
Usprkos uvjeravanjima putem iskrivljenih/lažnih statistika, masovnih medija i političara da je sve u najboljem mogućem redu i da vlast djeluje na najbolji mogući način, javnost osjeća da nešto ipak nije u redu, jer su uvjeravanja i činjenice često u raskoraku. Kako onda znati što je istina, a što nije ? Što je važno, a što beznačajno ?
Taman kad čovjek pomisli da je nešto naučio i da nešto zna, u datom trenutku spozna da nije u pravu. Ne postoji osoba kojoj je sve jasno i koja sve razumije. Nema teorije. Osim ako ne živiš u svome malom zatvorenom svijetu u kojemu nema mjesta za nove spoznaje. Netko će to priznati a netko će tvrdoglavo braniti svoj stav, makar znao da je u krivu. Narcisoidnost, sujeta…., nije bitno.
Ulažu se silni napori da se onemogući provedba dvaju referenduma za koje je prikupljen dovoljan broj potpisa građana, čak i po cijenu suspenzije demokracije i Ustava. HDZ je tako malo-pomalo upao u opasnu rupu trulih kompromisa, i to ne radi očuvanja vlasti, nego pozicija. Jer vlasti ionako nema unatoč izbornim rezultatima. Ideološke manjine i interesni lobiji bez izbornog legitimiteta u stranci i izvan nje vladaju HDZ-om, a preko njega i u njegovo ime državom
Dopisnici pak više hrvatskih medija iz Bruxellesa imaju slično iskustvo u profesionalnoj komunikaciji s Andrejom Plenkovićem. Čim bi u člancima ili izvješćima prvi put iznijeli stajalište koje je bilo imalo kritički intonirano prema njegovu radu prekidao bi komunikaciju s njima, unatoč tome što oni nisu napravili ništa drugo doli profesionalno i odgovorno obavljali svoj posao!
U svibnju 1945. partizani su počinili zločin nad njemačkim vojnicima u Puli
O ovom sam zločinu pisao u članku »Ratni su zločini ratni zločini«, objavljenom u rubrici Tribina u Vjesniku 6. travnja 2011. godine, da se otkriju pravi krivci, a ne da se kriminalizira sve antifašiste i partizane u Istri.
Koncerte ne zabranjuju branitelji nego Ivan Jakovčić i Boris Miletić: bitku za slobodu pjevanja treba početi u Puli, a ne u Karlovcu
Srbijanski pjevač Momčilo Bajagić Bajaga održao je koncert u pulskoj Areni, ali ne i u Karlovcu gdje su branitelji tražili da mu se zabrani nastup zbog njegova pjevanja u Kninu 1995. godine, u vrijeme okupacije toga našeg grada.
Istarski apsolutist Jakovčić je čovjek koji tom županijom vlada dulje nego što je Kim Il Sung vladao Sjevernom Korejom. On je uoči nastupa Momčila Bajagića – Bajage u pulskoj Areni, na pitanje novinara o tome zašto policija nije podnijela krivičnu prijavu protiv Thompsona nakon koncerta u Glini, rekao: “Skandalozno, to je pokazatelj da pravna država ne funkcionira
Stvar je pojačana i time što narodi na prostoru bivše države nemaju mnogo pozitivnih povijesnih iskustava pa se za većinu, kao protuteža nakaznosti sadašnjeg sustava, pojavljuje vrijeme Jugoslavije. Izbora nema previše pa na površinu izbija Drug JBT i SFRJ, kao socijalistička dembelija u kojoj je gotovo svaka lijenčina dobila svoj nezasluženi dio društvenog kolača
