Zvonimir R. Došen: Stari i novi vampiri u ‘otadžbini’ sv. Save

Pin It

Rieč vampir potječe sa Balkana gdje su mitovi o vampirima bili česti i odakle su se u 18. stoljeću proširili na Zapad.  Prvobitni oblik riječi bio je ‘upir”. Neki smatraju da je vampirizam prvi počeo rumunjski plemić Vlad Tepeš, zvani Drakula, nu to nije točno. 

U engleskom jeziku riječ  ‘vampire” počinje se upotrebljavati tek od 4.svibnja 1732. kada je London Journal objavio članak o navodnoj vampirskoj epidemiji u Srbiji. Naime, tada jedno izvješće petorice austrijskih častnika (od kojih su trojica bili liječnici), pod nazivom “Visum et repertum”, što znači  - viđeno i odkriveno, detaljno i precizno opisuje pojavu vampirizma u Srbiji u selu Medveđa blizu Beograda.    

U izviješću liečnici pišu o nekom Pavlu Arnontu, koji je nakon nesretne smrti u tom mjestu terorizirao mještane i njihovu stoku, te o tome kako su odkopali njegov leš koji je bio pun svježe krvi. U istom izviješću pišu i o krvožednoj babi Milici, koja je jela meso od ovaca zaraženih vampirizmom, a onda ubila 50-ak ljudi. Mještani svjedoče kako su babu Milicu u grob pokopali suhu i mršavu  - kakva je bila cijelog života - a kad su otvorili grob, leš babe Milice je bio iznenađujuće punašan i bucmast.   Koju godinu prije slučaja Medveđa u selu Kisilova carski provizor izvještava o slučaju nekog umrlog Petra Plagojevića koji je terorizirao selo, a onda su mještani u nazočnosti popa izkopali njegov leš i probili ga kolcem, na što je leš izpustio strašan krik.     

Zavirimo li još dublje u srbijansku povijest naići ćemo na ukaz  cara Stefana-Dušana  iz 1342. godine kojim se svećenicima zabranjuje sudjelovanje u izkopavanju i spaljivanju leševa za koje se sumnjalo da imaju čarobne moći, što znači da vjerovanje u postojanje vampira u Srbiji datira duboko u prošlost.   Srbijanska  su vjerovanja puna legendi i mitova vezanih uz ta i slična bića, kao vile, suplaške, vukodlaci itd.  Najbliži termin u  BiH koji je sličan vampirima su noćne more.  

One sišu životnu energiju, čine čovjeka slabim, ne daju mu spavati i t.d.   Izvješća o vampirima iz Medveđe opisuju baš takve pojave, i oni, ako se odmakne od glasina i nagađanja i uzme ono što se najstrože tvrdi u svakom od njih, liče na poltergeista, duha koji uznemirava ljude.  Poltergeist je njemačka riječ, a znači - nemirni duh, koji uznemirava ljude lupanjem, razbijanjem posuđa itd. Strah od vampira je 20-ih i 30-ih godina 18. stoljeća toliko narastao da je najprije u Srbiji, a uskoro i iztočnoj te srednjoj Europi, postalo popularno egzumirati mrtvace i probadati ih kolcima.

Bečki je Dvor za tu svrhu osnovao tzv. vampirsku komisiju, a Marija Terezija je donijela tzv. Vampirski edikt, koji je zabranio daljnje oskvrnjivanje  leševa.  Izvješća o vampirima iz Srbije nisu zamrla ni do dan-danas.  Stanovnici Stopanja u blizini Leskovca počeli su se 2009. godine žaliti da njihovo selo obsjedaju neka nadnaravna bića zbog kojih već noćima ne mogu oka sklopiti. Neobjašnjivo lupanje vrata, prozora, razbijanje staklenih boca i tegli, te grebanje po zidovima prisilili su mještane da posumnjaju da su njihovo selo obsjeli vampiri.  Nakon posjete dvojice popova vampiri su se malo smirili, ali su i dalje noću bili aktivni. Bauljaju po ulicama, udaraju u kapije i kontejnere za smeće. Nu s obzirom na to koliko se u tome kraju pije dosta jake šljivovice mora se upitati je li vampiri možda imaju previše promila alkohola u krvi koju ljudima piju pa se za to zabijaju u kontejnere i ograde.

Postoji međutim jedna još zanimljivija moderna vijest o vampirima u Srbiji, a vezana je za Slobodana Miloševića.  Naime, njegova kći Marija unajmila je čuvare da zaštite tijelo njenog otca od lovaca na vampire!   Prije nekoliko godina izvjesni Miroslav Milošević (nije u rodu s velikim voždom), koji je poznat pod nadimkom “Foto Mile”, uvjeren da je Slobodan Milošević novi vampir koji noćima terorizira Pozarevčane, pa je nakanio - po klasičnom receptu za obračune s vampirima - u njegov grob zabiti glogov kolac, kako bi ga konačno dokrajčio.   Foto Mile je obavijestio policiju o svojim namjerama, ali oni su ga izsmijali i savjetovali mu da pazi da ga Slobo iz groba ne zgrabi za gušu. Nu Foto Mile je ipak s glogovim kolcem i lestvama na ramenu prošetao kroz Požarevac i preko zida susjednog dvorišta dospio do Slobine kuće, izpred koje ovaj leži pokopan u “privatni grob”. Mile je je u zemlju zabio kolac, ali izgleda da je kolac ovaj put promašio Slobu. Kako bi ga zaštitila od ponovnog pokušaja “ubistva” voždova je kćerka unajmila čuvare koji po noći čuvaju njegov grob.

Tko je tu veći luđak, Foto Mile zato što vjeruje da je Milošević vampir i što ga je pokušao “ubiti” glogovim kolcem ili obožavatelji  “Miloševićevog lika i dela”,  teško je odgonetnuti.  Mora se priznati da Miloševićev teror i životna priča imaju neke elemente vampirizma i dosta sličnosti s grofom Drakulom.  Kao što su mještani Transilvanije voljeli Drakulu kao “pravednog i mudrog vladara” iako je on navodno na kolac nabio, kako u Rumunjskoj tumače, oko sto tisuća ljudi, tako je i “velikom i mudrom voždu” Miloševiću na sprovod došlo oko sto tisuća Srba zaboravivši da ih je on doveo u ekonomsku, političku i duhovnu propast.

Miloševićev vampirski velikosrbski duh, kojeg je nasliedio od Ilije Garašanina i Vuka Karadžića, danas terorizira Srbiju i uspješno se prenosi na mlađe srbske generacije.

Nu Milošević je bio samo jedan od niza suvremenih eksponenata velikosrbskog ideološkog vampirizma koji se od 1844. godine kao otrovna nit virusne zaraze sukcesivno provlači kroz mozgove velikosrbske inteligencije i niza običnih, banalnih tipova  zadojenih velikosrbskom idejom koju im je u baštinu ostavio Ilija Garašanin. Ta zaraza nije ograničena samo na Srbiju, ona je davno prešla rijeku Drinu, vjekovnu zapadnu granicu Srbije.               

Najgorljiviji protagonisti i najsvirepiji egzekutori te krvlju zadojene ideje bili su baš oni koji su se stoljećima rađali i odgajali s ovu stranu Drine, a Srbiju nisu nikad ni vidjeli.  Bez obzira na to je li se radilo o borbi radi  “krsta sa tri prsta” , “za kralja i otačbinu” ili za “bratstvo i jedinstvo” - pod zastavom  s “četir slova prava”, s lubanjom i kostima, ili s crvenom zvijezdom, oni su se uvijek borili za Garašaninovu Veliku Srbiju. 

Garašaninova je bolesna velikosrbska ideja iznikla u za Srbe sretnim okolnostima i ostala bi samo to da nije imala i da dan danas nema podporu dobro poznatih stranih antihrvatskih sila.  Pogledajmo samo na prividnu debilnost (u stvari otvorenu , blatantnu pristranost) haškoga suda. Poslije vrlo kratkog, nominalnog pritvora,  Arkanovu pomajku Biljanu Plavšić pušta se na slobodu jer je “dragovoljno priznala” bezbroj zločina (masovnih silovanja, pljačkanja, paleža, mučenja, ubojstava i niz drugih) koji su pod zastavom s “četir slova prava” vršeni s njezinim vampirskim blagoslovom..

Veselina Šljivančanina koji je pod zastavom s crvenom zvijezdom u tandemu s divljim vampiskim čoporima pod zastavom s lubanjom i kostima naredio egzekuciju 260 ranjenih zarobljenika na Ovčari, poslije vrlo kratkog vriemena oslobađa “radi nedostatka dokaza”.

Pijuni tih zapadnih pokrovitelja velikosrbske ideje, znajući da je radi krvne bolesti (naravno) Miloševićevo zdravlje u lošem stanju, njegovim su suđenjem namjerno i podlo odugovlačili sve do njegove smrti tako kako ga ne bi morali proglasiti krivim.

Poslije smrti Sloba je najprije poput mumije ili relikvije dinosaura bio postavljen u muzej u Požarevcu.  Na to su se ubrzo su se pobunili Požarevčani jer su se pobojali da će im vampir iz muzeja lako pobjeći i početi ih zlostavljati i tamaniti kao baba Milica ili Petar Plagojević, pa su ga izvukli iz muzeja i zakopali u dvorištu njegove kuće - isto onako kako se zakopava kućne mezimce. Okupljenih 100 tisuća njegovih sljedbenika koji su se do jučer grohotom smijali Vukovaru, Škabrnji i Srebrenici, ronilo je suze za svojim voždom. Zakopan je u dvorištu svoje kuće sigurno za to jer su i požarevački popovi uvjereni da je Sloba uistinu pravi vampir, pa su zabranili da ga se kao “normalnog Srbina” pokopa u gradskom groblju.

E, baš ni’ko nema što Srbin imade!

Za Dom Spremni !

Zvonimir R. Došen