Zvonimir R. Došen: Svi srbski “sveci i mučenici” i jugokomunističke “veličine”

Pin It

Love at first sight

Pismo hrvatskih biskupa “njegovoj svetosti” Porfiriju Periću

Svoje nedavno pismo čupavom srbijanskom patrijarhu filočetniku Porfiriju Periću u svezi s njegovim planom kojim poslie fikcionalnoga “sveca Vukašina iz Klepaca” i “Dare iz Jasenovca” želi i kozaračku djecu koju su vlasti Nezavisne Države Hrvatske i častne sestre i Jastrebarskom i drugim mjestima za vrieme 2. svj. rata spašavale od smrti, hranile, liečile i udomljavale proglasi “srpskim svecima mučenicima”, hrvatski biskupi na čelu s našim ‘narodnim’ kardinalom Josipom Bozanićem počimaju s “Vaša svetosti”.

Kada pročita ovako vulgarnu profanaciju rieči koja nekoga ili nešto obilježava svetim svatko tko se smatra kršćaninom mora se upitati jesam li ja cieli svoj život krivo shvaćao smisao te rieči? Za moj pojam svetosti se može zvati samo nešto što je sveto i nekoga tko je svetac.A da netko postane svetcem prema kanonskim propisima Katoličke crkve - i zdravom razumu, mora najprije na ovom svietu činiti dobro i biti podpuno predan Bogu, a poslie smrti učiniti neko dokazima potvrđeno čudo.

Koliko je meni poznato nitko, pa nijedan od dvanaest Kristovih apostola, nije za vrieme zemaljskoga života proglašen svetcem.  Ali, uz mnoge druge, jedan od paradoksa u rimokatoličkoj vjeri je što svaki papa odmah poslie sivoga dima i izjave “habemus papa” postane ‘sveti otac’. 

Kako bi i u tome nadmašili “katoličke heretike” pravoslavcima  za poglavara njihove Crkve, carigradskog ili ekumenskog patrijarha kažu da je “sav svet”.

U jednoj svojoj harangi protiv katolicizma i pape pop Momčilo Đujić svojim četnicima u Americi pita: “Kako onaj ‘ko pije, ždere i… ono drugo… može biti svet?”  Valjda je time htio reći da patrijarh ne radi ono što radi papa i svi drugi normalni ljudi, pa mu je i stražnjica sveta.

Sav svet je, naravno, bio i patrijarh Mihaelis Keroularios koji se 1054. zaratio s papom Lavom IX. i prouzročio razcjep (šizmu) do tada jedne apostolske kršćanske Crkve. Keroulaios čak nije bio ni svećenik, ali bio je vjeran caru Konstantinu IX. pa je postavljen za patrijaha.  

Da, znam, reći će se da je oslovljavanje crkvenih dostojanstvenika, pape kardinala, biskupa i običnih svećenika: svetosti, eminencijo, ekselencijo, velečastni etc., davno ustaljeni protokol. Da to je protokol koji su crkveni velmože još u davnavremena kada su bili “kingmakeri” (kada bez papina odobrenja nitko u kršćanskom svietu nije mogao postati kraljem),rezervirali za sebe. Tako su u katoličkoj Crkvi “svetim otcima” postali i pape poput Honorija I. (625.- 638.), koji je poslie smrti proglašen heretikom jer je, navodno, propoviedao monotelitizam (da Isus Krist nije biio ljudsko i božansko biće, nego samo ljudsko). Sve mi se čini da i ovaj naš današnji papa Bergoglio priča sličnu priču nu on je svejedno “sveti otac” koji, kao i svi ostali pape, ne može u ničemu pogriešiti. 

U pravoslavnoj (bizantinskoj) Crkvi bilo je obrnuto, nisu patrijarsi postavljali kraljeve nego su kraljevi postavljali njih.Taj bizantinski vjersko-državni ili državno-vjerski sustav u državama s nacionalnim (autokefalnim) Crkvama je na snazi i danas, naročito u Srbiji gdje su patrijarsi kao politički odabranici vladajuće kaste glavni eksponenti velikosrbstva ili svesrbstva po kojem su svi pravoslavci Srbi. 

Što se ovoga pisma tiče, kao prvo, sumnjam da se  Bozanić konačno osviestio, jer to je isti onaj Bozanić koji je prije nekoliko godina u svome govoru na komemoraciji židovskog holokausta u Zagrebu pompozno uzvikivao da nitko tko je bio za Nezavisnu Državu Hrvatsku (u koje je sigurno morao uračunati i kardinala Stepinaca) ne može biti kršćanin. Isti onaj Bozanić koji se s tim kantorom četničkih pjesama grlio i ljubio dok je kao mitropolit Srpske pravoslavne crkve bio čelnik “Srpskog sveta”  u Hrvatskoj. Nu kad vidim čiji je podpis odmah iz njegovog jasno mi je da je naš Bozo na to pismo “njegovoj četničkoj svetosti” stavio svoj podpis pod pritiskom čestitih hrvatskih biskupa. Da je umjesto Stepinca zagrebački nadbiskup 1945. bio naš Bozo danas bi se Crkva u Hrvatskoj zvala Jugoslovenska Narodna Crkva.

Uzprkos svemu tome, taj isti Bozanić kojim slučajem postane papa i on bi automatski postao “sveti otac”.

Izmišljanje novih srbskih svetaca i mučenika počeo je Porfirijev predhodnik Irinej Gavrilović za vrieme pripremanja “dokaza” zašto Bergoglio ne smije bl. Alojzija Stepinca proglasiti svetcem.

“Sveti otac” i “svetost” su se u svemu složili i sve je išlo lepo po planu. A onda se “odjedared” pojavio princ Sataniel sa svojom pandemijom COVID-19  i bacio monkey wrench u mašineriju za proizvodnju “srpskije svetaca i mučenika”.

Najprije je u svoj džened ( na srbskom, Nebeska Srbija ), odpremio pomahnitalog velikosrbskog ajatolu u Crnoj Gori Emfilohija Radovića, a nekoliko dana kasnije i Bergoglijevog amiga “velikog patrujarha” Irineja Gavrilovića. S njima je otišao i dobar broj i zadrtih svetosavaca koji su se zarazili kad su, po njihovom starom morbidnom običaju, ljubili njihove kadavere.

Mnogi vjeruju da su bolesti, naročito zarazne kao ovaj COVID19,proizvodi Sotone pomoću kojih on lakše dolazi po duše onih koji su se svojim djelima na ovome svietu opredielili za njegovo carstvo, jer baš takovi najdulje žive, kao napr. “antifašisti” Josip Manolić i Budo Lončar. Ali, kako izgleda, za ovu dvojicu komunističkih dinosaurusa još u paklu nema dosta vruće mjesto pa će morati još malo pričekati.

“Antifašizam” i COVID-19

Među onima koji su u Hrvatskoj umrli od ove opake bolesti bili su i mnogi poznati hrvatski ljudi, kao dr.    Miroslav Tuđman, Kićo Slabinac, Benjamin Tolić i mnogi drugi, ali filojugoslavenski mediji u Hrvatskoj nisu se na vijest o njihovoj smrti ni osvrnuli. Istina, neki od njih su onako uzput, reda radi, vijest o njihovoj smrti objavili s par rieči negdje na kraju programa ili na zadnjim stranicama njihova tiska.

Ali ovih dana u tim medijima razplamsala se kuka, vriska, jauci, leleci i napadi na ustaše, koji su krivi za smrt nekoga jugokretena majmunskoga izgleda feralovca-indeksovca Vladimira Matijanića, koji je eto “odjedared” iznenada crkao od zaraze korona virusom a, kao bezsmrtni Jugosloven,nikako nije smio podleći toj fašističkoj pandemiji. Pa koga će za to najprije okriviti nego “ustaškog lekara” dra. Hrvoja Tomasovića! Poslie njega na odgovornost za smrt tako “velike ličnosti” pozivaju i one na vlasti, iako pušu u isti rog kao i oni, pa uz ostalo traže da šef COVID-a u Hrvatskoj Vili Beroš odmah podnese ostavku.

Zla strana svih Satanielovih epidemija i pandemija je što on u svakom tom svom pohodu pomori najviše nevinih ljudi.Ali, eto, on očito ima i pozitivnu stranu jer je nehotice ovaj naš svakim zlom zatrovani sviet makar malo očistio od velikosrbskog i jugoslavenskog ološa.

Upravo kad su malo predahnuli od naricanja za svojim drugom koji se, kako reče njegov drug jugoslavenskikreten Boris Dežulović (koji je davno zaslužio peglanje glogovim kolcem), “borio za malog čovjeka” (valjda misli na one koji su kao i on postali od majmuna), prisiljeni su nastaviti kukanje i lelekanje za jednom svojom drugom “veličinom” deminutivnim kretenom Mislavom Bagom, kojemu je izgleda dodijao život u ustaškoj državi pa ga je odlučio skratiti skaknjem s četvrtog kata . To je isti onaj jugonovinar koji je u Saboru ( ne kažem Hrvatskom Saboru jer ta komedija za morone nema u sebi ništa hrvatskog ) iskopčavao mikrofone generalu Glasnoviću.

Iz očaja na sve ovo što se u Hrvatskoj za koju su se borili i krvarili događa poslie onako spektakularne pobjede nad nadmoćnim agresorom samoubojstvo je počinilo preko 3.500 hrvatskih branitelja. Nitko od te neojugoslavenske bagre, koja je, zahvaljujući “antifašizmu” i “zavnohu” koje su njihovi tateki vješto upisali u ustav preko noći zauzela sve državne medije, nije se ni osvrnuo na ovu tragediju, a svi njihovi ekrani, novine i portali sada su zavijeni u crveno i preplavljeni žalopojkama radi smrti dvojice  mizernih degeneriranih jugofilskih kreatura.  

Walk with Tito

Obožavateljica jugokomunističkog megakrvnika prkosno se kočoperi po “oslobođenom” Zagrebu 

Dok se, navodno pod pokroviteljstvom ministarstva hrvatskih branitelja, u Gračanima i iz raznih drugih masovnih grobnica u Zagrebu i okolici, šutke, bez ikakvog pokrića “hrvatskih” ili bilo čijih drugih medija, ekshumiraju kosti tisuća žrtava jugokomunističkog terora jedna unuka njihovih ubojica javno i na najbestijalniji način vrieđa ove nevine žrtve. Ona je je za promociju lika jugokomunističkog krvnika, koji je nad hrvatskim narodom počinio najstrašniji zločin genocida izmislila jedan novi,krajnje neukusan, odvratani bestijalan način.

Kao “front” za obmanu stranih neupućenih turista ova rođena Zagrebčanka, potomka u hrvatsku metropolu doklaćenog jugokomunističkog ološa, otvorila je “putničku agenciju” pod imenom Walk with Tito (Hod s Titom). I kada neki od glupih nepismenih turista padne u njezinu stupicu neojugoslavenska nekromanka ga povede na “šetnju” s demonskim duhom jugokomunističkog krvnika koja počima kod Meštrovićeva paviljona, nekadašnje zagrebačke džamije pred kojom su komunistički krvnici 1945. objesili zagrebačkog muftiju Ismeta ef. Muftića. Ili na “Trgu žrtava fašizma” (Trg Kulina bana),  gdje su po podrumima zgrada poslie završetka 2. svj. rata Titini krvnici na divljački način mučili i ubijali stotine nevinih hrvatskih vojnika koje su podmukli Britanci razoružali i predali u njihove krvave ruke. 

Ta njezina groteksna apoteoza komunističkog krvnika nije samo neka vrsta od komunističkih predaka naslieđene nekrofilije, nego dobro smišljeno i nadasve zlonamjerno vrieđanje komunističkih žrtava i hrvatskog naroda. To je odvratno izživljavanje nad tragedijom hrvatskoga naroda, zločin koji zaslužuje najoštriju kaznu. I, ako “hrvatsko” pravosuđe i političko vodstvo u toj našoj nadri-državi neće ništa poduzeti, a sigurno je da neće, onda ne preostaje ništa drugo nego da narod stvar uzme u svoje ruke i učini ono što bi napr. Židovi učinili s nekom morbidnom spodobom koja  bi se  usudila u Jeruzalemu otvoriti putničku agenciju pod imenom “Walk with Hitler”.

Ali uzalud se nadati da će se nešto takvoga dogoditi u Hrvatskoj u kojoj su pobjedničke brigade branitelja poslie spektakularne pobjede nad neprijateljem u Obrambenom ratu bile prisiljene stati na pola puta.

Hrvatska je vojska 1995. na bojnom polju porazila ujedinjene snage Jugoslavenske armije, srbijanskih dragovoljaca i pobunjenih domaćih četnika.Ali, zahvaljujući “općoj pomirbi” - s vražjom pastorčadi - nije se smjela obračunati s pritajenim ostatcima jugokomunističke bagre, koja će opet izmilili iz svojih jazbina i na dobro pripremljen, tih i miran, “demokratski” način, preuzeti vlast u državi koju iz dna svoje otrovne duše mrze. 

Agresor obtužuje branitelje za ratne zločine

Svatko tko nije podpuno glup zna da srbijanski bezobrazluk nema granica. Ali tko bi normalan mogao zamisliti da će, kad Vukašinom iz Klepaca, Darom iz Jasenovca i drugim ”ustaškim žrtvama” nisu uspjeli postići željeni cilj, 27 godina poslie završetka rata, izmisliti nešto što  nikome u poviesti ratovanja nije palo na pamet, poslie nihovih četiri godine dugih bezobzirnih bombardiranja i granatiranja u kojima je poginulo više od 400 hrvatske djece obtužiti trojicu hrvatskih pilota za ratni zločin bombardiranja njihovih četničkih formacija u kojemu je navodno poginulo i nekoliko civila. Pročitao sam stotine knjiga o ratovima, posebno o 2. svj. ratu, ali nigdje ne nađoh da je su Niemci poslie rata podigli obtužnicu protiv britanskih ili američkih, a kamoli protiv francuskih ili poljskih pilota. Sada su toj obtužnici dodali i neke generale, jer su krivi po “zapoviednoj odgovornosti” (krilatici izmišljenoj od Haaškog tribunala). 

Na te absurde “hrvatske” vlasti šute kao da se to njih uobće ne tiče. Tek sada kad su u obtužene uvrstili neke iz “Zbora”, i to baš one koji su uvijek bili negdje daleko iza bojišnice, neke bivše političke veličine, kao Vesna Škare Ožbolt, izjavljuje kako bi Hrvatska na ove srbijanske provokacije trebala odgovoriti povlačenjem ambasadora i blokiranjem ulazka Srbije u Europsku Uniju.  Mamma mia!!!

Zar smo mi toliko lud narod?  Zar su ti političari u Hrvatskoj tek sada skužili da Hrvatska nije sa Srbijom smjela uzpostaviti diplomatske ili bilo kakve druge odnose, da je svaki njezin pokušaj pridruživanja E.U. morala najagresivnije blokirati sve dok ne ne rieši pitanje o nestalim hrvatskim žrtvama, izplati ratne odštete, povrati ukradene arhive i mnoga druga pitanja.  

Ali, glupo bi bilo očekivati da se to dogodi u državi kojom vladaju  “antifašisti”. Državi u kojoj se izrode, izdajnike i razne druge odnarođene kreature slavi kao velikane.

Za Dom Spremni!

Zvonimir R. Došen