Je li Hrvatska postala utopija manjine?

Pin It

Jesmo li svjesni kako malo pomalo sve što je bilo Hrvatska ili hrvatsko polako ali sigurno nestaje iz naše svakodnevnice i stvarnog života? Da,reći ćemo,naravno da smo svjesni i zdušno se borimo da opstane sve ono što je bit Hrvatske opstojnosti. Borimo se da se Hrvat osjeća kao svoj na svome,da ima vlast koja misli i osjeća hrvatski,koja se bori za nacionalne interese i opstanak hrvatskog nacionalnog integriteta i suvereniteta.

Istina,borimo se pisanom riječi istim žarom kao što smo se borili prije dvadeset godina sa puškom u ruci...Ali,koliko nas ima? Koliko se to Hrvata bori za hrvatsku stvar? Jedan prijatelj jednom reče-nije ni 90-tih bila neka gužva....pa i nije bila neka gužva,a danas mi se čini da je još manja gužva,danas kad je neuporedivo lakše boriti se za Hrvatsku jer nije potrebno ginuti,dovoljno je samo misliti hrvatski.

Malo pomalo Hrvatska postaje utopistički san nekolicine zahvaljujući dijelom uspavanosti samih branitelja zadnjih desetak godina a dobrim dijelom zahvaljujući vještim igrama pokvarenih političara kojima Hrvatska nije nikad bila niti na kraj pameti osim,naravno,deklarativno ili onda kad je trebalo izaći na izbore i opstati u politici. Spavali smo godinama i danas doslovce čupamo Hrvatsku iz kljuna gladnih lešinara.

Došli smo iz rata,netko ranije netko kasnije,svi su nas tapšali po ramenima i pjevali ode radosti veličanstvenim pobjedama u domovinskom ratu ali nismo vidjeli figu u đepovima naših političkih vođa,nismo vidjeli značajne migove među njima. Mislili smo ako smo mi pošteno odradili svoj dio posla da će isto tako pošteno oni voditi državu koju smo im predali u ruke ali nismo znali da su oni svoj kurvanjski pokvareni pir započeli još dok smo mi ratovali. Bilo im je najvažnije odmaknuti branitelje od politike i kupiti one koje je potrebno kupiti a dok ostali shvate oni će svoj pokvareni,izdajnički naum ostvariti. Danas vidimo da su ostvarili gotovo sve.

Što je to Hrvatska danas? To je jadna,prezadužena,ponizna državica na jugoistoku Evrope,u krvavom ratu stvorena i opljačkana od srbočetnika i domaćih početnika,sustavno opljačkana od domaćih "poduzetnika" pomognutih pokvarenim političarima. Kad više nije bilo ništa za opljačkati,okrenuli su se stranim bankama koje su redom u vlasništvu država i raznih moćnih masonskih grupacija kojima Hrvatska nikad nije ni bila nešto draga ali su uvjek gajili dobre rodbinsko-interesne veze sa našim krvnicima Srbima. Takve bankare i takav kapital su nam doveli u Hrvatsku naši političari. A kakva je bila cijena takvog kapitala? Osim kamata koje su bile redovito napuhane do granice razuma,takvi bankari su tražili i zaštitu svog kapitala u vidu kupovine političkih vođa koji će im osigurati nastavak širenja svog utjecaja u sve pore hrvatskog društva kao što su mediji koji će stvoriti javno mišljenje u Hrvata onakvo kako njima odgovara a to im nije uopće bio problem jer su nam mediji puni "novinara" koji će za šaku čunga-lunga žvaka napisati i to da im je rođena mater u biti muško a hrvatići će sve to popušiti jer stoljećima nisu imali ništa svoje i uvjek su sami sebi bili izdajnici i najveći neprijatelji odnosno narod koji će se prodati za sitniš i koji,u globalu,ima najveću ulizivačku tradiciju na Balkanu. Kako drugačije nazvati nego veleizdajom prodaju svojih domoljuba,vojnika,generala stranim sudovima sa jedinim ciljem da ih se makne sa javne scene i time obezglavi ona populacija Hrvata koja misli i osjeća hrvatski-hrvatske branitelje.

A mi,hrvatski branitelji,jesmo li svjesni gdje je Hrvatska danas?

Ova vlast kao da nas vodi zavezanih očiju po rubu ponora a mi nevidimo dalje od nosa i od susjedovog dvorišta koji ima malo ljepši auto ili dvije kune veću penziju ili plaću. Nama je najveći neprijatelj naš poznati hrvatski jal i to tko je veći Hrvat i koja je stranka hrvatskija a ne vidimo šumu od drveta jer je riječ "hrvatski" postala samo obična riječ bez ikakvog bitnog značenja.

Kakvo je to hrvatsko more kojim se toliko hvalimo kad nam po rivi patroliraju milicajci iz Srbije koja nam je bila i ostala najveći krvnik.

Upalimo tv a ono na vijestima vele kako je švicarac opet skočio i slijedi reportaža iz Srbije o tome kako je građanima Srbije sve teže otplačivati kredite u švicarcima.

Kakva je to Hrvatska u kojoj ne smiješ ni reći da si Hrvat a da te ne prozovu fašistom a kamoli nositi neko hrvatsko povjesno znakovlje na kapi ili majici,dok se u isto vrijeme veliča crvena petokraka i partizani.

Jeli Hrvatska zaista postala samo obična imenica u knjizi gramatike ili Hrvatska ima neko nacionalno,povjesno i kulturno značenje saznat ćemo uskoro jer dolaze nam izbori gdje će se vidjeti koliko u Hrvatskoj ima Hrvata ili je to zaista postala samo utopija nekolicine idealista.

ČAPLJA