Tvorci umiruće Hrvatske
- Detalji
- Kategorija: Činjenica
- Objavljeno: Utorak, 03 Prosinac 2013 18:03
Davno je Ante Starčević ustvrdio da kod ovog naroda nalazi preveć znakova koji slute na propast, jer ne razlikuje dobro od zla, pošteno od nepoštena, nego čezne samo za onim što je taj čas korisno. I nemojmo se, u tom slučaju, tužiti na svoju sudbinu, jer ne vlada svijetom sudbina, nego se tužimo na sebe same.
Antihrvatska utakmica ili psihološki rat
Indoktrinirani totalitaristi na svaki pa i najmanji oblik iskazivanja demokratske volje sve češće reagiraju društvenom stigmatizacijom i represijom. Kako svaki demokratski izraz u svakom nedemokratskom društvu predstavlja opasnost promjena, tako se i naš narod ima neprekidno dijelit i zabavljat. Odvrača mu se pozornost od bitnoga. Tvorci umiruće Hrvatske sve češće to čine s pozicije sile i moći ali i uz pomoć trikova. S političkim iluzionistima i opsjenarima to zapravo ne bi bilo ništa novo ni neobično kada sudionici igrokaza ne bi padali uvijek na isti trik. Tako zapravo sva količina gluposti i idiotizma u Lijepoj našoj danas postaje jedan veliki teško objašnjiv misterij. Zagonetka čija bi tajna u budućnosti zasigurno mogla biti rješenje opstojnosti pa i prosperiteta ovog napačenog i izvaranog hrvatskog naroda.
Današnji nam agitpropovci kao kulisu svog igrokaza u prvi plan postavljaju jedan takmičarski, takozvani navijački sindrom bez pobjednika, gdje poražen u svakom slučaju biva jedino hrvatski narod. Jer samo tako manjini politikanata, dok pune svoje pohlepne stranačko/partijske džepove, uspjeva održati politički monopol nad večinom. Ustrojbena politika elitističkog hedonizma ili s druge strane nepotizma za kojega se kaže da ga na radnom mjestu doživi devet od deset Hrvata.
Upravo je sljedom takvih PODIJELA nastala i danas opljačkana institucionalno kriminalna Hrvatska koja se i dalje neumoljivo rastače i porobljava. Lijepa naša u kojoj se rad(nik) obezvrijeđuje, a narod grubo pljačka i guli do kosti. Gdje mito i korupcija postaje pravilo, a sve veča nezaposlenost, siromaštvo i beznađe, konstanta bez alternative. Nije li upravo alternativa ono što čovjeka dijeli od potpunog poraza ili gotovo očaja?
Istina i laž današnje Hrvatske su s toga poput žrtve i zločinca. Suživot bez pravde na štetu istine, dok se pravednost crveni od sramote i nemoći. Budućnost bez alternative. I sve dok to narod ne shvati nema nam pomaka.
PROPAGANDA I AGITACIJA je kažu boljševici temelj svakog uspjeha
U nedostatku nacionalnog i gospodarskog programa ili opčenito državne strategije ,svjedoci smo kako sve češće upravo pijeteti i svečani protokoli postaju sredstvom za čišćenje vlastite savjesti ali i pranje povijesnih činjenica. Dok se živima sve više manipulira, žrtve se krajnje obezvrijeđuju. Jedni to nazivaju utakmicom, drugima je to svojevrstan psihološki rat. Međutim, svejedno jer u tome uvijek i jedino onaj koji gubi ili redovito stradava je hrvatski narod. Pobjednike se tako pretvara u gubitnike, dane ponosa i slave u antifašizam, a obranu i vrijednosti Domovinskog rata u terorizam. Da se svetinje kao i demokracija sve više zatire potvrđuju sve žešći prorežimski napadi na Referendum(e). Na žalost isto tako imamo i primjer medijske cenzure i zlouporabe od strane nekih inicijatora.
Tvorci takve, danas umiruće Hrvatske, kao društveno ozračje stvorili su jedan tako izopačen i izokrenut sustav vrijednosti kojega zaista ima rijetko gdje. Jedno nadasve bolesno, kužno ozračje koje odgovara samo onima što se svakodnevno valjaju u svom vlastitom izmetu. Ne i onom, vjerujem večem dijelu neokaljanog čestitog dijela hrvatskog naroda; socijalno ugroženom, obespravljenom, opljačkanom, prevarenom i izdanom. Najgore što popratna medijska klika mnoge od tih zlotvora lišenih svakog domoljublja, naročito društvene odgovornosti, u dijelu svoje medijske propagande, sve češće predstavlja čak i nekakvom desnicom. U Hrvatskoj danas nema lijevice ni desnice. Samo lice i naličje jednog još uvijek totalitarnog režima.
Što i kakva je to desnica koja uz pomoć LAŽI zajednički s istim ciljem ostvaruje projekt umiruće hrvatske. Je li se onda uopće čuditi uspjeloj manipulaciji jednog petokolonaša koji uz sdp kokošare ili hdz ovce u hrvatskom Saboru odaju pijetet zločincima. Gdje su nam danas narodni predstavnici poput nekad pravaškog zastupnika Josip Grižanića koji je usred sabornice udario bana Hedervaryja nogom u stražnjicu.
I dok nas dio tih čuvara višestranačkog jednoumlja tako agresivno prisiljava na podjele, drugi nam svaku moguću alternativu spriječavaju svojim lažima i neprestanim manipulacijama. Tako nam se izdajnici i veleizdajnici licemjerno pozivaju na državotvorne vrijednosti. Pohlepnici i nemoralni probisvjeti kojima gotovo ništa nije sveto u svojim lažnjačkim, uglavnom materijalno nezasitnim i bezbožnim životima pozivaju se na krščanstvo i obitelj. Pripadnici oligarhijsko elitističkih skupina koje nam sustavno zatiru sve demokratske procese predstavljaju se nositeljima demokratskih, isto kao i kriminalne organizacije gospodarskih promjena. Neki se tako čak i nude za tzv. veliki Domoljubni blok, istovremeno se okupljajući oko kriminalne organizacije, nelustriranih komunista i udbaša koji novcem opljačkanog naroda kupuju stranačke organizacije i sve ono što se danas kupiti može.
Za nadati se da ipak ne mogu kupiti i domoljubnu demokratsku Hrvatsku, poštene i slobodoumne ljude bez obzira na njihov svjetonazor ili demokratsko opredjeljenje. Jer narod se izgleda budi, a promjene osječaju. Domovinskoj Hrvatskoj za budućnost je neophodna alternativa. Politika neokaljanih domoljuba, a ne lažnih likova. Zajedništvo i prosperitet lišeno udbo partijskih trikova.
Njima je to poznato, zato ulažu toliko napora u sveopću hipnozu. No, sretna je okolnost što je za održavanje laži na životu potrebno puno riječi, i to stalno i neprekidno, dok se istina, s otrežnjavajućim učincima, može reći u samo par rečenica. Njoj ne treba puno. Zato jer je ona jednostavno - ISTINA. (K.Mišak)
ČINJENICA
