Željan Jurlin: Zločinačka organizacija

Pin It

Jeste li se zapitali zašto politička oporba s rijetkim izuzetcima uglavnom ne reagira na ovu anomaliju i ne zahtijevaju od USKOK-a obnašanje posla sukladno zakonu, odnosno traženje privremenih mjera kojima bi, do pravomoćnosti presude, spriječili zločinačku organizaciju u daljnjem bavljenju kriminalom, a zbog čega je hdz na kraju, kao pravna osoba, i osuđena.

Činjenica da osobe, kandidati na izborima, moraju kao preduvjet predočiti potvrdu o nekažnjavanju, a kada je to tako, onda pitanje vrijedi li to isto i za stranke koje kandidiraju svoje liste? Ako ne, zašto ne vrijedi? Ako pak gledamo "pravnu stečevinu" EU i presedane u drugim državama, onda imamo jako dobar primjer Italije 1992. g. i čistku "Mani pulite". Dakle, slično kao u nas, iako se radi o puno manjem kriminalu od ovog u RH. Tamo su recimo ugašene dvije povijesne stranke, DC (demokršćani) i PSI (socijalisti). Stranke De Gasperia i Andreottia i Bettina Craxia, a ne Plenkovića i hdz-a što znači da presuda = poštivanje zakona. I to u jednoj izrazito „mafijaškoj sredini“ gdje je vladavina prava vrlo upitna. U Italiji su te dvije, temeljne stranke, sličnom presudom ne samo stavljene izvan snage, nego im je zabranjena bilo kakva daljnja politička aktivnost. Istražni sudac Antonio di Pietro je dakle, totalno pomeo talijansku političku scenu, a ex premijer i lider socijalista, Bettino Craxi je pobjegao u Tunis. U Grčkoj pak stranke čiji su čelnici osuđeni za kriminalno djelovanje ne mogu više sudjelovati na parlamentarnim izborima, a zakon se primjenjuje čak i onda kad osuđene osobe napuste čelništvo svoje stranke i predaju vodstvo osobi koja nema kaznenih presuda.  

Sada sve ovo usporedite s Hrvatskom, kojom po pravomoćnoj poresudi upravlja zločinačka organizacija. Udbo kriminalni kartel na čelu duboke države u kojoj je zbog mita i korupcije u samo zadnjih šest godina smjenjeno čak 19 ministara, a protiv četvoro je pokrenut i kazneni postupak.

Dakle, umjesto da se zločinačkoj organizaciji ukine svaka mogućnosti daljnjeg javno-političkog djelovanja, a institucije dužno dekriminaliziraju i raspišu novi izbori, kod nas se radi potpuno suprotno. Pljačka postaje pravilo, uhodani standard i prihvaćena norma življenja. Sustav u kojem sudjeluju gotovo svi oni koji to mogu, znaju ili pak dobiju valjanu priliku jer ne kaže se bez razloga da samo prilika čini lopova. Sjeća li se svekolika hrvatska javnost one krilatice kako svaka država ima svoje kriminalce, samo hrvatski kriminalci imaju svoju državu. Ako je recimo netko zaboravio onda vas podsjetit.  

KRATKA KRONOLOGIJA PLJAČKE

Činjenica da je pretvorba i privatizacija samo jedan segment pljačke Hrvatske. Hrvatska se opljačkala i u Domovinskom ratu kroz šverc oružja, droge, nafte, rasprodajom i pljačkom deviza iz banaka,a  najviše u poraću. Dapače, bilo je planirano da se obrani pljačka opljačkanoga i da se napravi nova pljačka što i nije ono najgore jer se materijano može povratiti. Nažalost, plan je bio da se uništi Hrvatsku i hrvatsko gospodarstvo, a to nije smo pljačka, nego zavjera i vele/izdaja! Ista je razbojnička družina pokrenula rat, vodila rat, i sada je na vlasti i u Srbiji, i u BiH i u Hrvatskoj. Svi su imali svoje tajne službe, svaka republika svoju. Preko njih su dogovorili cijelu ovu priču. Predsjedništvo SFRJ je imalo 6 tajnih službi, vojska je imala tri službe, vanjski poslovi su imali tri tajne službe. Oni su cijeli sistem pljačke dogovorili i proveli. Ulog je bila pljačka i tranzicija (presvlačenje) iz Jugoslavije u Euroslaviju.

Sama se pljačka odigrala u tri faze; privatizacijska, stečajna i nekretninska. Poznata je poslovica  da se nikad ne smije sve držati u jednoj košari, a židovi su zbog toga smislili čak i formulu; trećina u zlatu, trećina u novcu, trećina u zemlji. Međutim, novac su nam uzeli, zlato također, aide i zemlja. Sve je zapravo započelo sa Zakonom o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine iz travnja  1990.g. Njime se širom otvorio put pljački i privatizaciji Hrvatske, a potom je sve još dodatno prošireno i cementirano u prosincu 2012. g. kada su kriminalci donijeli „zakon o amnestiji" za sve lopove koje su do 1. siječnja 2005. stekle imovinu na nepoznati i kriminalan način. Taj se zakon zapravo zvao  Zakon o izmjenama i dopunama zakona o porezu na dohodak koji u Članku 14. kaže: U postupku ispitivanja izvora imovine ispitivat će se izvor cjelokupne imovine fizičke osobe stečene od 1. siječnja 2005.g. ili prevedeno na obični jezik sva imovina koju su bankari, tajkuni i kriminalci stekli na bilo koji način do 1. siječnja 2005. g. ostaje u njihovom trajnom vlasništvu i država NEĆE ispitivati način stjecanja te imovine.

Potom u travnju  1991.g. ide Zakono pretvorbi. Izglasan prije referenduma o hrvatskoj samostalnosti (19. svibnja 1991.) jer to je bila zakonska podloga za pljačku tisućljeća. Rasprodaja i pljačka Hrvatske mogla je legalno započeti.  Dapače, u izvješću državne revizorice ostalo je do danas zapisano kako je manje od 2% državnih poduzeća legalno privatizirano, a podsjetit i to da je osnivač hdz-a i Predsjednik Vlade RH Josip Manolić na sjednici Kluba zastupnika hdz-a svima “zaprijetio” kako moraju glasovati za Zakon o pretvorbi.

Nakon toga ide pljačka banaka kao majka svih pljački. Naime, institucionalna pljačka banaka započela je zapravo još 73. - 76. g., a pripreme za njihovu ratnu pljačku u pretvorbi i privatizaciji 82.- 89. g. Činjenica da su potom sve hrvatske banke sanirane sa 87,4 milijarde i prodane za 5,4 milijarde kuna, a razlika nikad nije vraćena u državni proračun. Tu onda imamo Lex-ove, DUDI, INA-u, FIMA mediu i brojne druge primjere organiziranog državnog kriminala kojim se smišljeno rasprodavalo, pljačkalo i uništavalo hrvatsko gospodarstvo od 90. pa na dalje. Alisvakako treba izdvojiti primjer predstečajnih nagodbi kao nastavak institucionalne pljačke započete kriminalnom pretvorbom i privatizacijom. Naime, tada je 50 milijardi kuna izbrisanih predstečajnim nagodbama završilo u džepovima brojnih kriminalaca.

I nakon što bi svaki pošteni čovjek iz, ovdje samo dijelom, nabrojanog mogao izvesti logičan zaključak da smo mi kao nacija zapravo iznimno bogata država ili pak pomisliti da bi košara nakon tolike pljačke sada mogla biti prazna, prevari se. Jer u ovoj se državi nažalost pljačka i prodaje doslovno sve. Kako ono Bogom dato; zemlja, zrak, more, tako i opće i javno dobro, odnosno svi mogući prirodni ili javno društveno nasljeđeni resursi. 

A kako je pljačkanje i čuvanje opljačkanog u hrvatskoj državi postalo konstanta, tako već i sada u pripremi imamo zakonsku podloga za novu pljačku u kojoj bi zločinačka organizacija podjelila plijen koji do sada još uvijek nije uspjela podjeliti. Što bi se reklo stvaranje preduvjeta za nove uvjete.  Naime, na e-svjetovanju od 1.rujna 2023. do 1. listopada 2023. ide novi prijedlog Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu RH gdje država navodno priznaje da ne može upravljati svojim nekretninama pa ih prepušta jedinicama lokalne samouprave. Dakle, lex šerifima i stranačko partijskim organizacijama gdje bi župani ili gradonačelnici bili ovlašteni za donošenje odluke o raspolaganju nekretninama, dok bi o nekretninama vrjednijima od 1,5 milijuna eura odluku o raspolaganju donosila Vlada RH.

Zaključak! Dekriminalizacija države i hrvatskog društva nije moguća bez lustracije; političke, funkcijske i prije svega ekonomske koja svakako zahtjeva osudu svih političara i tajkuna koji su sudjelovali u pljački i udruženom zločinačkom pothvatu namjernog uništavanja imovine hrvatske države te organiziranog djelovanja u pljačkanju državljana RH.

Željan Jurlin