Dawn Dawns: Dan državnosti u sjeni novih okolnosti

Pin It

Dakle, vlast nam vraća željeni  datum 30-ti svibnja, ali je tijekom godina  iz njega isisan sav sadržaj. Državnost nam  je devastirana, gotovo u potpunosti. Teritorij zemlje je još tu, ali je vlast u službi nekih drugih, nehrvatskih  interesa, bilo da se radi o osobnim interesima pojedinaca ili interesima  nakaradnog čudovišta  EUnije, dok se nacionalni identitet  sve više zatire i postupno gubi.

Prijašnjih godina, čitava dva desetljeća, čeznutljivo smo vraćali  sjećanja  na 30-ti  svibnja i naš prvi Dan državnosti. Bio je to dan ponosa i slave, pa takav odmah  ostade u hrvatskim srcima.  

Dolaskom na vlast  2000-te godine, Račanova Partija ukida ovaj datum i stavlja ga na 25.lipnja, kad su oni, revoltirani stvaranjem hrvatske države, demonstrativno napustili Hrvatski sabor.

Taj novi, nametnuti datum, nikada nije zaživio u hrvatskom narodu, pa, iako je prošlo dva desetljeća, 30-ti svibnja  nije izblijedio u hrvatskom sjećanju.

I odjednom, gle čuda! Plenković nam „milosrdno“  vrati proslavu na naš omiljeni datum. No, tijekom vremena, za svoje  razorne vladavine, izbacio je gotovo sav sadržaj i simbole državnog suvereniteta.

Najprije je u Jasenovcu  nastradala spomen ploča poginulim junacima HOS-a , jer se partneru Pupovcu, u ovoj trgovačkoj vlasti ona  nije svidjela. Ta ploča s imenima poginulih, grubo je zguljena sa zida na kome je bila  postavljena i premještena, da bi nedavno, od trenutnog predsjednika države čuli sramotne riječi, kako je treba „baciti negdje“!?!

Naravno,  mrzitelji svega hrvatskog nisu stali na tome, nego  nastaviše  proganjati i njihove borbene oznake, te  pozdrav, s kojim su oslobađali zemlju od jugočetničkog agresora. I sve to da bi se udovoljilo partnerima u Plenkovićevoj vlasti, a izigravši po tko zna koji put ,volju hrvatskog puka.

Tako se, od 2000-te godine, sustavno  vrši razaranje hrvatskog identiteta.  Kontinuirano se ponižavaju i uništavaju sve hrvatske vrednote. Posebno je očito  nastojanje poniziti  pripadnike pobjedničke hrvatske vojske, jer im gubitnici nikako ne mogu oprostiti pobjedu u ratu, koji su im bili nametnuli.

Taj bijes je toliko velik da se i trenutni, ili bolje rečeno, slučajni, predsjednik države Hrvatske i zapovjednik oružanih snaga, svega dva dana prije Dana državnosti, na svečanosti povodom Dana HV-a i Oružanih snaga, krajnje neprimjereno obratio prisutnima s riječima:“Gospođe i gospođo čestitam, govorancija neće biti, jer je izborno vrijeme pa se lako kaže kriva riječ. To je to. Do slijedećeg viđenja, na kojem će vam, na promociji, vjerojatno čestitati neki drugi predsjednik ili predsjednica.“ Koliko godbili naviknuti na sve i svašta od ovog lika, on nas svaki put iznova iznenadi.

U takvom okruženju i takvim okolnostima, stiže nam ovaj blagdan, kojim obilježavamo tridesetu godišnjicu  konstituiranja prvoga demokratski izabranog višestranačkog Sabora 30.svibnja 1990.

Dakle, vlast nam vraća željeni  datum 30-ti svibnja, ali je tijekom godina  iz njega isisan sav sadržaj. Državnost nam  je devastirana, gotovo u potpunosti. Teritorij zemlje je još tu, ali je vlast u službi nekih drugih, nehrvatskih  interesa, bilo da se radi o osobnim interesima pojedinaca ili interesima  nakaradnog čudovišta  EUnije, dok se nacionalni identitet  sve više zatire i postupno gubi.

Ostala nam je još samo hrvatska valuta  kuna, tek  kao simbol  financijskog suvereniteta, ali i nju će nam uzeti, kako je ova destruktivna Plenkovićeva  Vlada odavno najavila i uskoro  je zamijeniti za euro, ne pitajući nas želimo li mi to ili ne. Jer, naravno, on „može što hoće“.

Kad sve to uzmemo u obzir, jasno je da smo,kao i bezbroj puta ranije, opet prevareni. Vlada poslušnog EU činovnika, vraća nam željeni datum za proslavu Dana državnosti, potpuno ispražnjen od svog sadržaja. Zapravo dobivamo ogoljeli kostur, unutar kojeg više nema gotovo ništa.

Dok je  ponižavanje i mržnja  prema  onima, koji su najzaslužniji za domovinu, narasla do nevjerojatnih razmjera, politika  nastavlja nuditi nove/stare iluzije, ovaj put potpomognuti globalnom svjetskom panikom oko nekakve nove gripe i proglašenom  pandemijom,od koje  ili točnije, uz koju je nešto ljudi u poznim godinama i s više kroničnih bolesti, skončalo život.Kao da ljudi nisu i ranije umirali od starosti i bolesti.  I smrt je dio života.

Da ne ostane samo na tome, jer zlo nikad ne dolazi samo, Zagrebu se dogodio i jak potres, uslijed kojeg  su prigradska naselja doživjela teška oštećenja, a devastirana je i sama gradska jezgra. Tako ostadoše porušeni mnogi domovi, a nastradaše čak i tornjevi Zagrebačke katedrale, simbola hrvatske prijestolnice.

Zbog svega,  umjesto prvotne radosti  u povodu ovog blagdana, ove godine nam ostaje tek  gorak okus i slabašna nada u kakav takav boljitak u našoj prilično neizglednoj budućnosti. 

Na nama je da ovaj naš omiljeni blagdan iznova uzdignemo i postavimo visoko, baš kako smo ga te 1990. godine, sretno i upravo ushićeno proslavili. 

Uspjet ćemo samo ako se najprije vratimo  temeljnim  vrednotama, koje su bile obranjene u Domovinskom ratu. Bezuvjetno  moramo  vratiti  poštovanje i ponos  hrvatskom  čovjeku,  posebice našim braniteljima,  moramo osnažiti našeobiteljii  vratiti se svojim kršćanskim korijenima, jer su to temelji na kojima počiva hrvatski identitet.

Bez tih nastojanja, uskoro ćemo se naći izgubljeni u bezličnoj masi, u  kakvu nas oni koji se smatraju vladarima svijeta,nastoje pretvoriti, jer Veliki Brat je već tu.

Orwellova  „1984.“ izašla je sa stranica njegove knjige i upravo nam se događa.

Dawn Dawns