Nije se moglo baš i nešto pisati ovih dana, kada su nam bila puna srca i kada smo, nakon jako dugo vremena, konačno ponovno bili ponosni na to što smo Hrvati. Taj osjećaj svaki Hrvat nastoji zadržati što dulje u sebi, jer smo ga bili toliko željni, a već smo skoro i zaboravili kakav je.
Add a comment
Pukovnik HOS-a ing. Ivica vitez Frković
Početkom 1. svj. rata Ivica Frković je u Zagrebu unovačen u 53. Hodačku pukovniju i poslan u častničku školu u Rijeci. U proljeće 1915. vraća se u Zagreb s činom zastavnika gdje odmah biva uvršten u satniju koja odlazi na bojište na talijanskom frontu. Tu Ivica sudjeluje u prvim borbenim redovima; na Soči, Piavi, Brenti, i drugim bojišnicama, najprije kao zapovjednik satnije a kasnije bojne.
Add a comment
Ne odričemo! Onda patite i zakopajte se u pijesak, gubo udbaška!
Tako bi ukratko glasila poruka svima onima koji su zadnjih mjesec dana bili na aparatima, dok su HRVATI sanjali otvorenih očiju!
Add a comment
Uz najodanije i najsrčanije navijače koje je svijet ikada vidio, Hrvate iz domovine i dijaspore, naša je nogometna reprezentacija, svojom izvrsnom igrom i ponašanjem, osvojila srca i nekih drugih naroda. Tako su od samog početka svjetskog prvenstva u nogometu, gotovo jednakim žarom dobivali potporu od Albanaca iz Kosova i Albanije, koji se, sve ovo vrijeme, zajedno s nama raduju našoj sreći. To se jasno vidi u njihovim medijima i na društvenim mrežama.
Add a comment
Ma koga briga što mrzitelji Hrvatske i svega hrvatskog misle. Neki razlog za mržnju oni će uvijek pronaći! Eto, tako kažu i neki „naši“ građani da bi oni navijali za Hrvatsku kad dres ne bi bio kockast ili crn, kad navijači ne bi pjevali domoljubne (njima ustaške) pjesme, kad bi u reprezentaciji bilo manje igrača koji se ponose svojim Hrvatstvom, i da se baš ne zove Hrvatska reprezentacija!
Add a comment