BIROKRACIJA-VLAST NAD ROBLJEM 5.dio
- Detalji
- Kategorija: Josip Žuvela
- Objavljeno: Četvrtak, 15 Prosinac 2016 19:05
Poštovani čitatelji glasila, pa i sami ljudi se uspoređuju tko ima više a tko manje. Zar ne!? Tako valjda oduvijek!? Pomalo se prijekorno gleda na one koji imaju više, nerijetko i omalovažava one koji imaju manje(djeca u školama) te u duhu ljudi ne ne bivaju zdravo sjedinjeni.
Moderna psihologija je toliko razrađena da se upravnici pri upravljanju podanicima, odnose sa manipulativnim frazama kakve kulturološko ozračje i poznaje. I naš odgoj je bio po materijalnoj matrici; „budi sretan da to imaš i šuti“ kako poznaje samo duh materijalnoga.
Naš narod je vičan samo radu i vrednovanju sakupljenoga od rada što u osnovnoj suštini i nije loše. No postaje loše ako je sva odrednica postojanosti čovjeka i mjerilo čovjeka, samo u tome. Tu nema životnoga obrazovanja, već promišljanja na racionalnoj razini. Sve lažne duhovnosti poput ezoterijskih praksi, lako uđu na mala vrata potomcima kojima duh traži nešto više od materijalne prakse. Zato opijum u svim oblicima i podoblicima dolazi sa malih na sve veća vrata!
Nažalost,sagledavajući primjer podaništva u Hrvata i inih balkanskih naroda, uvidimo sklonost pojedinaca ka usponu na hijerarhijskim ljestvicama da ne kane se nikada pomiriti sa eventualnom degradacijom, te prepoznavši sebe na tom putu, znaju likovati pred mlađim i pred inim podanicima. Drže se principa „mrkvi i batina“. Naime kao narod smo naviknuti na harambaše a u obiteljima je gajen autoritet odviše samo po moći,dok mudrosti se nije pridavao značaj. Tako smo nepismeni po mnogim aspektima života. U našem društvu nisi niti poželjan udavač ako manje imaš. Da udavač nema ništa, razumljivo bi bilo. I same mnoge današnje žene traže količinu imovine. To nam je valjda takvo nasljeđe. Naravno, ne samo nama kao narodu.
U birokratskom uređenju vrijedi refleksija toga narodnoga ogledala. Tako je lako upravljati i tim samim lokalnim vrhovnicima, sa raznih strana izvana. Naši vrhovnici i mnogi činovnici na važnim službenim položajima nisu prisutni sa dostignutim oplemenjenjem, sazrijevanjem i obukom, već suprotno. Mnogi su postavljeni i promaknuti „nespremni“ da bi se nad njima lakše sprovodilo pritiskanje.
Ti pritisci doslovce postavljaju toga subjekta na kategoriju upravljivosti kao proizvod na tvorničkoj traci pa se stoga vertikalno sprovodi zapovjedni lanac, umjesto postavljanja plemenitih autonomija po segmentima i slojevima upravljanja. Toga je danas sve lakše uočiti po upravama državnih službi i po radnim poduzećima. Više nego ikada prije! Iako je prije bilo jednako vodstva i direktivi, niže rangiranim je činovnicima i izvršiocima ta zadaća bila donekle povjerena budući da su izvršitelji zadaći bili povjerljiviji stručni ljudi. Danas je naglasak stavljen na izvršavanju bez samostojnosti u tome.
Plastičan primjer možemo vidjeti u sustavu „kapo“nadzora u nacističkim sustavima konc. logora! Naravno da su po zadanim mjestima selektirani psihološko testirani ljudi po svojim naglašenim slabostima i potencijalima.
Danas je čovjek ulovljen u klopci mnogih životnih datosti, odnosno životnih obvezi te je samim time nad njime klopka možda učinkovitija nego nekadašnja politička ugnjetavanja. U konačnici,sve je to isto.
Ovo nije usmjereno protiv djelatnika već plastično dočarava instrumentarij toga sistema upravljanja. Ide se ka oslabljivanjem nižih slojeva ljudskih resursa da se bez puno davanja uzima najviše snage, dok pri vrhu umjesto najveće karizme koja se od njih logikom traži, dobiva tzv. privilegij. U istinskome poretku sistema, pri vrhu bi trebali predsjedati najizvrsniji i najkarakterniji povlaštenici koji bi trebali „hrabriti“ niže rangirane po podrškama znanjem da bi društvo funkcioniralo. Reakcija odozdol načelno traži takve. Ali riba ne smrdi samo od glave, već i od repa zato što smo patrijarhalnog odgoja i skloni smo svi pomalo uvjetovati drugima. Naša je kultura vođena tim odrednicama. Ne ide se objektivno već subjektivno.
Posrednim to djelovanjem izmjenjuje karaktere ljudske svijesti, mijenja kulturu, mijenja sve sastavnice čovjekove informacijske i duhovne bitnosti.
Ovaj hrvatski narod umjesto da svome potomstvu prestane prenositi prispodobe kako je nekada starima bilo teže i kako je bilo teško kroz sva stoljeća, radije bi trebao potomstvu prenositi spoznaje te nezdrave logičnosti kako je do svega toga došlo i koje se posljedice naziru nakon toga!
U birokraciji kao i u narodu vlada nedorečenost za ustupak, valjda od straha ili nekoga kolektivno nesvjesnog inata. Mladi nemaju očito toliko niti izvana naglašen taj problem dok ih na neki način prešutnim gestama stariji dovedu u nedoumicu.
Kako birokracija postoji u demokraciji!? Jednostavno lako. Demokracija je demonokracija jer narod ne upravlja već se njime upravlja. Birokracija je sveprisutna a upravljanje voljom se na stranom jeziku prevodi kao govern-ment (kiber/upravljati-mens/volja,um). Dakle imamo se boriti protiv volje mračnih upravljača ovoga Svijeta. Moćnika Tame!
Demo(no)kracija jest dijabolički sistem,odnosno sistem djeljivosti! Iz teološke etimologije riječi diaboli, možemo tumačiti dia-odvući,izvući,dijeliti abili-moći, sposobiti,nastojati….dakle podijeliti sve mogućnosti,opcije i ljude. I sav sklad!
Birokracija i demo(no)kracija imaju također zajednički nazivnik! Na tronu vlada suveren iliti knez a ispod njega čelnici i povjerenici odabranih strana. Ispod toga su široke mase duša u pokornosti dok između tih duša se uspostavlja dijabolička šizma(podjela).
Svi ljudi a posebice moji hrvatski katolički vjernici, pored svih optimističkih prispodoba o nadi i pozitivnim mislima, imaju biti svjesni da postoji apsolutna Tama tj.apsolutna jeza što se za istu veže. Tko ima naglašene duhovne darove, to ima spoznati lakše i suptilnije. To je spoznaja postojanja Pakla. Za tu spoznaju veže se uvid u načine morenja čovjekova duha i svi opisani načini u ovome djelu imaju svoju nadasve autentičnost, koliko god mi se usudili na to negacijom reagirati! Pomisao na Tamu i njenu jezovitost, ima svoju jezgrovitost jer i sam taj pojam ima svoju slikovitost, koliko god se mi od te činjenice htjeli udaljavati.
Uravnilovke,odnosno poravnavanje mogućnosti većine običnih ljudi,jedna su od najčešćih značajki ovakve tvrdnje! Takvim načinom do bolje linearne kontrole!
U tome leži sva bit poslušnosti i pokornosti,uz jak subjektivizam oko stvarnosti sa ciljem držanja u podjelama(po različitosti stavova). Ime Zmaja koji nad time bdije zaista je pravo ime. Ta dobro je poznato da se najviši čelnici banaka,magnati tvrtki,mnogi odvjetnici,birokrati i ini upućuju kod raznih magova i okultista ili su inicirani u nekim obredima. Posjeduju inicijacije,amajlije i talismane a zna se kojem to duhu pripada. Da li je ova tvrdnja istinita ili nije!? Ovo je istinito jer došlo je vrijeme kada ovi to javno priznaju! Svjedočimo kako nas odnekud sva atmosfera i ovo vrijeme postepeno i neugodno guši i kako mnogi ljudi nakraj posežu za lijekovima,ali i bioenergijskim tretmanima!
Došao je najveći boj protiv kršćanstva i kršćanskih vrijednosti,kakvoga do sada Svijet nije vidio,dok sami kršćani toga nisu dovoljno niti svjesni. O Zlome se ne govori, naprotiv i u samim vjerskim krugovima savjetuju da nije dobro spominjati puno o Zlu. Uče se pozitivnim mislima,nadi i optimizmu,pa im se potomci odluče za New Age ili pseudokršćanske sljedbe koje su za to pripremljene još u XIX.stoljeću. Inferno vinces! Pakao pobjeđuje!
Sjetimo se minulih povijesnih birokratizama na ovim prostorima te varljivosti prema koristima zajednice pa na kraju i samih ratova između etapa. Vrlo lako imaju biti uočljivi primjeri „zakonskoga totemizma“ u bivšoj i sadašnjoj državi. Totemizam iza kojega se nazire nekakva tamna sjena a zna se koja je to sjena, i koji duh stoji iza tih sjena.
Izlazeće Sunce(masoni),nama je stalna lažna nada a to Sunce zalazi na Zapadu. Kako masonski štovatelji lažnog boga Sunca pa tako slično i suvremeni New Ageri već na ovoj strani moraju vidjeti da to Sunce zalazi i fizički i duhovno na Zapadu, točnije današnjoj Europi gdje se u duhu i srcima ljudi sve više upriličuje noć, odnosno duhovna Tama.
A i aktualni sami vrh Katoličke Crkve očito ne vodi dovoljno računa o suštini problema toga tipa, nego glavinja u mediokritetskim nastupima svake vrste što je protivno katoličkom nauku! U Hrvata, doima se da je Crkva samo nekada postojala te se autor(vjernik katolik) ovoga djela pribojava koliko će vjernici imati uopće uspjeha širiti nauk na potomke kada je sam nesklad toliko očit i neprimjeren a posebice u ova današnja vremena. Crkva treba odoljevati ovome iskušenju!
Nećemo navesti kako Bog ne čuva Hrvatsku i hrvatski narod, ali dužnost nam je prenositi znanje o stvarnosti onakvom kakva ona jest, dok problem naše krivotvorene povijesti možemo donekle i postaviti u rezevni plan. Krijemo istinu od viđenoga danas oko suštine života, okrećemo glavu,svojski se usmjeravamo ka predstavljenim iluzornim datostima da ne bismo bili smatrani čudacima. Ali sve ovo ubire svoj danak! Štete su nesagledive,a potomci sve neupućeniji i podložniji više nego ikada do sada, jer ovo povijest ne pamti.
Tegobno je bilo razdoblje turskoga danka u krvi(devshirme) i odvođenja djevojaka u turske hareme, no to je ipak bilo nasilno provođeno. Danas je došlo razdoblje „dobrovoljnog pristanka“. Odlasci u mirovne misije (kao danak u krvi) i ulazak u prostituciju(starlete i siromašne djevojke klonula duha). A sve se to događa zbog malo ili nimalo znanja! To neznanje je PROKLETSTVO !!!
Birokracija Zla, datira od jako davnih dana i jedna je od najmoćnijih učinkovitih oružja spram ljudske volje odnosno ljudske svijesti. Upravljači nisu samostalni u upravljanju jer nemaju tolikih duhovnih resursa sami po sebi,pa služe Zlu i Zlim entitetima na posredan ili na neposredan način. To se lako dade prepoznati jer neki čelnici viših instanci znaju imati prilično neugodan i zastrašujući mračan pogled koji seže u neku mističnu dubinu kao u mračne ponore. Da je ova tvrdnja točna, tome znaju posvjedočiti i sami ljudi koji tvrde da u Boga ne vjeruju kao ni u zagrobni život. Svejedno u povjerenju, nerijetki znaju potvrditi da vide opisano.
Ti zastrašujući pogledi znaju psihološki tjerati na pokornost,a pogotovo ljude koji su slaba duha i koji nemaju duhovnu zaštitu. Tu leži jedan od razloga zašto žele ljudima odagnati odluke za krštenje i svetu Potvrdu(krizmu). Da ne bi imali zaštitu Duha Svetoga od ovih manipulativnih pojava! U mnogim tvrtkama pomno biraju zaposlenike oslabljenoga duha, emocionalne nestabilnosti i melankoličnoga karaktera….
Nastavlja se….
AUTOR: Josip Žuvela