Birokracija - vlast nad robljem 9.dio

Pin It

Image result for devil's eyePoštovani čitatelji glasila, prizori iz „snoviđenja 2013“ ukazuju na pokloništvo „raje“ pred Zlim. Sve što izgleda zastrašujuće ali sa druge strane „očaravajuće“…daje poticaj raji da iz skrivenog straha pojačavaju poštovanje, pa samim time dobivamo neki opis strahopoštovanoga  divljenja. Zli je „raji“ gospodar te „raja“ očekuje da joj se upravo taj njen gospodar smiluje.

Da bi postojala „raja“,odnosno duhovno obamrla skupina koju kolokvijalno nazivamo masom…za stvaranje i postojanje iste, moramo se „uzdati“ u slojevite mehanizme koje određuje ova stvarnost, duhovnost i psihologija društva. Tek na kraju navedenoga, dodajmo životnu obrazovanost pojedinca.

U posljednje vrijeme toliko je očito da su stvari tako postavljene i usustavljene,da možete imati višestruka obrazovna statusa..no ukoliko niste privrženi nekoj strukturi ili povezani obiteljski i šire, zaboravite na napredak već tražite i zadovoljite se onime što vam se nudi. Sa mnogih gledišta možemo reći da je to u nas poodavno prisutno, no suvremeno je doba „zafiksiralo“ tu crno-bijelu antologijsku fotografiju.

Da li autor ovih redova svojim istupima huli Boga!? Možda!? No svakako su ovi tekstovi poučni i sadržajni bez obzira na božju volju i kasniji njegov sud. Izvolimo prvo pročitati sadržaje ovih tekstova,pa ćemo lako vječno čitati redke božje presude poradi ovoga autorova usuda. Malo se o ovakvim stvarima piše. To jest nekakav tabu nad tabuima, prisutan tek u nekim kuloarima. Mnogi „pravi tabui“ su znatno češća tema dijaloga ljudi, negoli ova tema. Stoga vrijeme je za ovu temu!

Bog je svemoguć i milostiv, ali Zli je taj koji  „raji“ gospodar i točka!

U Hrvatskoj ima mnogo krasnih ljudi, ali interpretirajući rezultate idemo medijskom konstatacijom kako li to zapravo „diše“ i „umijeva“ velika većina puka. Rezultat je takav da imamo monotoniju,imamo bezličje,imamo nonsens, imamo urednu vanjštinu i stilizirani izričaj dok nam je nutrina nepoznanica,da ne bismo rekli nešto što ne bi valjalo izreći. Hvalisati se gotovo svi volimo,no za hvaliti se čime baš i nemamo.

Inteligentan narod jesmo, što je neosporivo…no inteligentnost koju ne prenosimo jedni drugima već samo jedni pred drugima…očigled je da time masti brk netko treći i viši. Inteligentnost nas Hrvata je sasvim svrsishodna za opstanak birokratske vlasti nad nama robljem gdje ta vlast uživa koherentnost sa svojim podanicima po principu master-slave(gospodar-sužanj).

Što nam stranci donesu, „to je naše“,pa očigledno uvoz kontaminiranoga mesa ima svoju duhovno-kulturalnu uzročnu posljedičnost koja se po opisanom aspektu,može tumačiti da naša duhovna,komunikološka,situacijska i ina okolnost na to jednostavno „vuče“ odnosno sve negativne pojave kao da privlači.

Advent u Zagrebu dokazuje koliko možemo uresiti svoje ulice i trgove i bolje od začetnika te vrste  ukrašavanja,koji potječu sa Zapada i sa Sjevera. Zaista znamo biti bolji da prikrijemo inferiornost po vanjštini,dok nas mori stari podanički i pokleknički duh.

Kao narod nemamo neku osobitu i objektivniju skupinu sunarodnjaka koji bi po omasovljenju imao nešto pozitivniji epitet, kako bismo kolokvijalno to nazvali „kritičnom masom“. Tu riječ „masa“,trebalo bi izbaciti iz konteksta postojanja. Mi ne smijemo biti „masa“ već narod. Narod mora imati bilo zdravog srca i osrčja,no neki nam se otkucaji ne važu ispravnim taktom.

Mi smo narod potrošačke kulture a vrlo malo stvaralačke kulture. Stvaralačke kulture imamo tek na razinama za raditi i zaraditi, no manjka nam epitet stvaralačke duhovnosti koji ima stvoriti puninu i milinu prisutnosti tijelom, umom i duhom na ovim prostorima.

Odgoj od mentaliteta siromaštva opsjeo nam je duh! Mentalitet siromaštva(bijede) ima dvije matrice kao što ljudsko tijelo ima dvije ruke,lijevu i desnu. Jedan dio toga arhetipnoga našega mentaliteta bijede naglašava otvorenost izričaja po sjaju i imanju višega,dok nam drugi dio toga mentaliteta koči svojstva usuda ka nekom smislenijem angažmanu oko napretka. Samo ova tema oko mentaliteta siromaštva, diskutabilna je za jedno cijelo poglavlje.

Moreni stojećima od dušmana i nametnutih vladara, svjedočimo kako nam je sve ono reprezentativno i lijepo uvezeno od strane dominantnih carstava i tvorevina. Imamo prekrasan glavni grad koji je najljepši glavni grad na ovim prostorima od Alpa do balkanskoga juga. Koji je razlog tome!? Možda povjesničari ovu tezu nedovoljno prate ili ju isključuju iz razmatranja. 

No svakako imamo providjeti neke korjenitije uzroke tih spomenutih posljedičnosti.

Nije li razlog toga „pomirenje“ sa fatalizmom koji je nastao u pokoravanju našega kmetstva i plemstva te davanje „duha“ odnosno monumentalnoga dijela kolača i našem prostoru,nakon konačnog uvjerenja da smo dovoljno svedeni na sluge da se više isplati „ukrasiti“ naš prostor prije negoli mi počinjemo svjesno raspravljati o našoj podčinjenoj zbilji. Ovako nas je izgledno zla maćeha prisvojila te mudro mjerila batinu sa dva kraja te hranila nas sa „papicama“ od mrkvi.

Jesmo li ikada istraživali značajke,otkuda smo mi to vrhunskiji od vrhunskih natjecatelja Svijeta, kada bivamo pozvani na takva natjecanja!? Eskluzivnost u sportu, nitko nam ne može osporiti.

Jesmo li ikada istraživali značajke, otkuda smo mi ponekad, pa i vrlo često istaknutiji i stručnjaci i znanstvenici u Svijetu!?

Jesmo li ikada istraživali značajke, otkuda smo mi vrlo često najbolji povjerenici I predstavnici stranih tvrtki I kako vrlo brzo stranim kompanijama osiguramo profit i poslovnu stabilnost Ovdje, dok po „domaći“ sve brže propadamo!?

Jesmo li ikada istraživali značajke,otkuda smo mi istaknutiji u organizacijama nešto važnijih međunarodnih sajmova i priredbi kada nam do takvih prilika dođe!?

Primjera ima dakako još i napretek, no odgovora ima malo jer pitanja o svemu tome malo ili nikako ne postavljamo. Nemamo dovoljno vrlih povjesničara zainteresiranih za ovu temu. Ili se ne usude,ili zaista tvrde da ova tema nikome nije zanimljiva.

Kao autor,usuđujem se potvrditi i tu konstataciju. Svi ju naoko poznajemo kao onu „da je more duboko“. No ne zanima nas ništa o „čarima“ tih „morskih dubina“ te morskoga „dna“ koji utječe na stvarnu nijansu boje mora na vidljivom otvorenom.(alegorije)

To je razlogom što ne volimo misliti, već čekamo priliku prvog natjecanja da po pravilima nekoga „izvana“ usustavimo metode i preteknemo sve ostale rivale. Doista smo uvjereni kako mi Hrvati idemo sa srcem i da zbog toga bivamo često među prvima, no jesmo li se kadri usuditi da konačan razlog tome može biti nešto drugačije i tmurnije prirode!?

Kako objasniti nonsens i tmurnost naše svakodnevnice onda kada nema osobitih „događanja“!?

Objasniti se to slobodno može ovim primjerom. Povijest nas je držala na zapećku i pod čizmama. Očito je vrla istina da smo ostali na margini svih važnijih procesa u civilizacijskome okruženju, osim sudjelovanja u ratovima na ovim područjima pa i diljem Europe. Mnoge smo stvari priželjkivali,te zadnji ih dobili. Vidimo primjer Advenata.  U nas sada postoji „najbolji Advent“ kada je stvar na Zapadu i Sjeveru to odavno već proživljena praksa. 

Zaista nas ima sve ovo napisano u članku potaknuti na razmišljanje. Navodimo ideje koje izvorno i nisu naše, a ističemo se nekako najbolji u zadaćama priprema i realizacija istih.

Nekako smo nalik na siroče koje želi da ga majka pronađe, a ono se trudi biti najbolje dijete na Svijetu dok ga njegova voljena majka ne pronađe….

(zbog ovoga smo i ušli u Europsku Uniju, a mnogi bi se vratili i natrag u Jugoslaviju)

Nastavlja se…..

 

Josip Žuvela