Andrija Jamometić 3.dio
- Detalji
- Kategorija: Dragan Hazler
- Objavljeno: Četvrtak, 16 Prosinac 2010 07:45
Proglas Baselskog crkvenog sabora Andrije Jamometića – 25. ožujka 1482. /Latinsko-hrvatski prijevod od Šime Jurića/
U ime Oca i Sina i Duha svetoga. Amen!
Presveta Rimska crkva rasuta, opustošena i upropaštena traži koncil za svoju obnovu i reformu. O božanski care, vazda uzvišeni, o najkršćanskiji i najpobožniji kralju francuski, o vi bogobojazni muževi, o presvijetli kraljevi Španjolske, Portugala, Engleske, Škotske, Dacije, Poljske, Češke, Ugarske i Kraljevine Sicilije, o najslavniji knezovi i svi kršćani, vi ćete polagati Bogu račun zbog vašeg nemara što dopuštate papi Sikstu da ruši katoličku vjeru i našu presvetu mater Crkvu.
Ogledajte i razmotrite stanje i djela toga pape Siksta. Prije svega papa Siksto kao krivovjerac zabacio je Boga, njegovu pravdu, katoličku vjeru i čast Rimske crkve sramoteći joj glas. Nadalje Siksto heretički drži i tvrdi da osim ove ljudske slave nema nikoje druge i to potvrđuje svojim djelima, njime naime gospoduju oholost, isprazna slava, raskoš, taština, nepravednost i slavoljublje i svaka zloća, a to se sve izravno protivi papinskom položaju.
Nadalje, Siksto heretički i đavolski i neprijateljski odbacuje ono što je potvrdio pravi, blažene uspomene papa Pijo i sveopća Crkva: stigmatizaciju Katarine Sijenske, redovnice dominikanke. I o tome će se raspravljati na svetom Koncilu, koji je već proglašen. Nadalje, papa se Siksto uspeo simonijom na papinsku stolicu. A da je tako neka se zapitaju prečasna gospoda kardinali koji to znadu i cijeli rimski dvor tko mu je dao oprost od simonije ne dirajući božanski sud.
Nadalje, Siksto simonijački i za novac ustupa i daje crkve i veće i manje, uz najveću opasnost po Svetu božju crkvu.
Nadalje, Siksto je simonijački postavljao i postavlja kardinale Rimske crkve. To je cijelom svijetu poznato.
Nadalje, za prelate i svećenike se postavljaju oni što Sikstu pune ruke darovima. Što kažeš o toj službi Jeroboame?
Nadalje, Siksto je uzdigao i uzvisio djecu, konjušare i neznalice, a potlačio je dobre i pametne i drži ih potlačene. Najdostojniji prelati, koji žive u Rimu, zbog nepoštovanja pape Siksta pogibaju od gladi jer su čestiti i pametni.
Nadalje, vrlo poduzetni Siksto prevarno je odredio pokajne molitve i one su često dijeljene i dijele se simonijački.
Nadalje, ljudi koji žele kod Siksta dobiti audijenciju daju vratarima novac. O podkupljivi soje ljudski, što činiš na svetom mjestu!
Nadalje, Siksto je simonijački i za novac izdavao i izdaje oprosne bule, a kada dobije novac opet ih opoziva i ponovno izdaje za naprijed spomenutu simoniju. Siksto je naime iznašao taj način utjerivanja novaca i pljačkanje svećenstva i vjernika kršćana po cijelom svijetu. Što će na ovo reći carski gradovi, koji su to iskusili ili što će se reći na Koncilu?
Nadalje, Siksto je, oskrvnuvši svetu patrijarhovu palaču s dječacima koji upravljaju njime i Crkvom, uništio i srušio čast Crkve po cijelom svijetu i, što je još gore, to vrlo dobro znaju nevjernici i krivovjernici.
Nadalje, Siksto je s bratom kardinalom Petrom, reda manje braće, i s bludnicom Tirezijom na gozbama, sjajnim svečanostima i drugim ispraznostima rasuo crkveno blago što ga je bio skupio pravi, blažene uspomene, papa Pavao.
Nadalje, Siksto je s dječakom Jeronimom, svojim sinom, uništiteljem Crkve, rasuo uzaludnoo i bez ikakve koristi crkvena dobra i novac one dvanaestorice mnogo poštovane gospode kardinala, koji su preminuli s ovog svijeta te mnogih prelata i drugih članova dvora, a tako isto i sav novac što ga je dobio od prodaje crkava i kardinalskog dostojanstva. Kako li dakle stoje stožeri Crkve koji kupuju svoje dostojanstvo?
Nadalje, Siksto je sa svojim sinom Jeronimom, veoma opakim dječakom, potratio svu imovinu Crkve i ne prestaje da je trati, ako je još što preostalo.
Nadalje, Siksto je otuđio crkvene gradove, tvrđavice i varoši i dao svojim rođacima siromašeći Crkvu, a obogaćujući svoje rođake seljane.
Nadalje, Siksto je prodao i dao pod zalog veći broj crkvenih varoši i tvrđavica i taj je novac potrošio u nepravednom ratu protiv firentinske gospode.
Nadalje, Siksto je želeći nepravedno i pokvareno, da svoga sina Jeronima učini rimskim kraljem i gospodarom Toskane, posebice Firenze, poslao kao legata Apostolske stolice, dječaka, kardinala Sv. Jurja, s mnogo vojske u Firenzu. Ti su Sikstovi tjelesni stražari u Firenzi u tamošnjoj katedrali u nazočnosti rečenog kardinala za vrijeme podizanja tijela Isusa Krista ubili jednog nevinog mladića iz obitelji de Medici imenom Julijana, pobožna i čestita. O, Saraceni, što kažete na ovo? A njegova su brata, naime Lovru Veličanstvenog ranili, hoteći ga ubiti. No, on je uz pomoć Krista i slavne Djevice, kojima je pobožno odan, u to isto vrijeme izbjegao iz ruku bezbožnika. Zbog te nepravde i izdajstva Sikstova bili su obješeni i ubijeni nadbiskup, svećenici, crkveni učitelji i mnogi plemići, jer su kao izdajnici bili poslani od pape Siksta da izvrše taj zločin. I osim toga (Siksto) je još vodio s njima godinu dana nepravedan i nezaslužen rat. Napokon je grad Firenzu udario prokletstvom koje je trajalo dvije godine. I to podpuno neopravdano, bez krivnje same gospode Firentinaca.
Nadalje, Siksto je imao savez i potajna dogovaranja s babilonskim sultanom da bi mogao izvršiti ono što je želio protiv neprijed rečene gospode Firentinaca te drugih moćnih vladara u Italiji samo s tom svrhom da se ne povede vojna protiv najokrutnijeg Turčina.
Nadalje je Siksto želeći uništenje presvijetle mletačke vlasti poslao k babilonskom sultanu ljepuškastu katoličku kraljicu Cipra da ga ona osobno nagovori protiv spomenute vlasti, i ona je kroz dvije godine boravila na njegovu dvoru što je izravno bilo protivno katoličkoj vjeri.
Nadalje, papa Siksto zajedno s dječakom Jeronimom drži potlačenu mnogo poštovanu gospodu kardinale koji ljube pravdu, Katoličku crkvu i dobro stanje Svete božje crkve.
Nadalje, Siksto je protivno pravednosti učinio svoga sina Jeronima gospodarom Friulija. A da mu ne bi bila na smetnju, naredio je da se ubiju dva sasvim nevina mladića, koji su bili pravi baštinici i pravi gospodari spomenutog bogatog grada.
Nadalje je dječak Jeronim, a to je dobro znao papa Siksto, dao utopiti blizu mosta Anđeoske tvrđave jednog mladog plemića, građanina Imole, bez ikakve njegove krivice.
Nadalje, odkada je Siksto na vlasti oci biskupi ostaju na papinskom dvoru i idu iza njegove svečane povorke i repova mazgi i mula njegova dvora trošeći nedozvoljeno i nezasluženo prihode svojih crkava zaboravljajući pasti ovce Isusa Krista, koje imaju i moraju čuvati riječju i primjerom i o kojima imadu polagati račun na posljednjem danu. I sva ova zla potekla su i potječu od tog istog pape, oca raskoši i isprazne slave.
Nadalje je Siksto natjerao presvijetlu i vrlo pobožnu mletačku vlast da sklopi mir s najokrutnijin Turčinom koji žeđa za kršćanskom krvlju. Na to su bili prisiljeni od Siksta na najveću opasnost i pogibelj za cijelu kršćansku vjeru. Jao, jao si ga svetoj Božjoj crkvi koja ima takvog papu neprijatelja kršćanske vjere!
Nadalje, Siksto je izazvao pocijepanost između moćnih vladara u Italiji u vrijeme kad se je imala povesti vojna protiv općeg neprijatelja tj. Turčina, te se nepravedno i nezasluženo zaratio protiv nekolicine, sve sa svrhom da se ne bi povela vojna protiv naprijed spomenutih neprijatelja kršćanske vjere, koji su prolili i neprestano prolijevaju nevinu krv jer im to omogućuje Siksto. I o tome će papa Siksto polagati Bogu račun u najposljednjem danu. Da mu ne bi možda i u ovom životu, iako ovaj nesretni uzročnik zala još sad bude činio pokoru i molio oproštenje od Boga, neoprostio Bog.
Nadalje je Siksto preko gospodina iz Spoleta, biskupa Anagnija, zavodnički naveo najkršćanskiju gospodu konfederate protiv posve nevinog presvetog vojvode milanskog, i oni su navedeni i prevareni od Siksta načinili veliki pokolj na posjedu njegove Prejasnosti prolijevajući nevinu krv sve u vjeri da čine dobro za obranu Crkve, kao pravi nedvojbeni kršćani.
Nadalje, Siksto je izazvao u Genovi neslogu i razmirice između dvojice svećenika tj. između mnogopoštovanog gospodina kardinala, genoveškog nadbiskupa, i između poštovanog i svijetlog gospodina protonatora iz Flisca i oni su međusobno izvršili strahovit pokolj ljudstva. Siksto je toga notara, od kojeg je primio toliko i tako velikih dobročinstava u vrijeme kad je cijeli svijet bio protiv njega, a osobito cijela Italija, prevario za kardinalsku čast.
Nadalje, Siksto je kao prijatelj Turaka pokušao navesti cijeli njemački narod i Ugarsko kraljevstvo protiv presvijetle i pravedne mletačke vlasti zbog toga što je prošla vremena mnogo činila za obranu vjere, a sada ništa ne čini, jer ima ugovor s Turčinom, kako je gore rečeno, čemu je uzrok Siksto.
Nadalje je Siksto izazvao ratove između najkršćanskijega gospodina (njemačkog) cara i prevedrog kralja Ugarske i podržava tu borbu obećavajući mnogo toga i dajući novaca gospodinu ugarskom kralju.
Nadalje, Siksto je često puta izazivao i izaziva pocijepanost između prevedrog gospodina cara i presvijetlih knezova Svetoga rimskog carstva koji, jer su odveć dobri kršćani, vjeruju Sikstu ono što nije istina.
Nadalje, Siksto je izavao i podstaknuo borbe između najkršćanskijega i veoma pobožnog kralja Francuske i presvijetlog burgundskog vojvode blage uspomene Karla, a i sada ih održava između njegova Veličanstva i presvijetlog nadvojvode Maksimilijana.
Nadalje, Siksto se trudio da izazove borbu između prevedrog kralja Španjolske i biskupa u Toledu.
Nadalje, Siksto je bio uzrokom ratovanju između prevedrog kralja poljskoga i velikog meštra pruskoga.
Nadalje, Siksto je učinio uslugu Rusima isključivši iz Crkve meštra Livonije koji uvijek ratuje protiv njih za obranu katoličke vjere. Sam Siksto potlačio ga je nepravedno i drži ga potlačena.
O najpobožniji i najkršćanskiji knezovi, otvorite svoje oči, razmislite i promotrite svoj položaj da ne propadnete jer čovjek, neprijatelj mira, naime papa Siksto IV, samo to želi da izazove razdor među vama i samo to traži da stvori neslogu, ratove i metež kako bi sam mogao vladati i bogatiti svoje rođake seljane rasipajući i upropaštavajući Crkvu skupa sa svojim sinom Jeronimom.
O jadna Sveta božja Crkvo, kad tobom vladaju dječaci i kada zapovijedaju knezovima kao da nisu knezovi!
Nadalje je Siksto poručio Turcima da napadnu na kraljevstvo Ferdinanda želeći da se on protjera iz kraljevstva i to mu želi bez prestanka jer nije htio odobriti njegova zlodjela.
Nadalje, Siksto je od Rima načinio Babilon, jer se u njemu zbivaju bogohulstva, izrugivanje svetaca, ubijstva, razbojstva, pljačkanja, ugnjetavanja udovica i siročadi, oskvrnjivanja djevica. Tu su preljubi i svođenja, sodomiti i bludnice, oskvrnuća samostana, koludrica i djevica. I da bude još gore on je iz većeg broja samostana, koje su sagradila presvijetla gospoda carevi, istjerao one što su slavili Boga i dao ih svojim rođacima da njih obogati pa sada u njima stanuju razbojnici i nitkovi. A one natjerane nuždom postale su bludnice u gradu.
O Kristove zaručnice, zašto li to činite! O mnogopoštovani oci crkvenjaci i vi svi prevedri knezovi, kako li je potrošeno i kako li se loše i nezasluženo troši od pape Siksta i njegova sina Jeronima crkveno blago što je skupljeno i bez prestanka se skuplja po cijelome svijetu od oprosta pape Siksta, što su velika pretjerivanja, koja bacaju ljagu na katoličku vjeru. Isto tako novac ubran i koji se ubire od anata. Isto tako novac od desetine. Isto tako novac izcijeđen od crkvenih podanika i poštenim i nepoštenim sredstvima te od drugih svih kršćana u cijelosti i pojedinačno dolazi u ruke dječaka Jeronima na najveću štetu i sremotu Rimske crkve. Tako se isto troši pomoć koja je data i koja se daje protiv najokrutnijeg Turčina na korist samog Turčina. Izgovarajući se njime papa Siksto vara cijeli svijet.
Evo, o prevjerni kršćanski knezovi, djela pape Siksta i njegova stanja koje je loše i sasvim rđavo jer se nitko, dok on vlada, ne usuđuje u Rimskoj kuriji priznati istinu ni braniti pravdu.
Stoga, da se posve ne uništi kršćanska vjera i iz temelja ne poruši Rimska crkva, već da se obnovi i obrani katolička vjera, sveta i neokaljana pravda poziva papu Siksta sa svima njegovim sukrivcima na Opći koncil koji je već proglašen i poduzet pod prijetnjom kazna i cenzura presvetog koncila s time da, nakon što sazna za navještaj, ne može vršiti papinsku dužnost, a ako bi to bilo koji način poduzeo, odsada kao i odtada i odtada kao i odsada sveta i neokaljana pravda to poništava, dokida, zabacuje i izjavljuje da je zabačeno, dokle god se na svetom koncilu drugčije ne odredi.
Nadbiskup od Krajine - Andrija Jamometić v.r.
Dano u Baselu, godine gospodnje 1482, na Dan navještenja slavne Djevice (25.III.)
Izbor pisama vezanih uz ime nadbiskupa Andrije Jamometića
(Prijevod iz latinskoga i njemačkog na hrvatski: Dragan Hazler i Željko Puratić).
Poveći broj latinskih i njemačkih pisma osim u rukopisu, nalaze se tiskana u II. dijelu knjige Josepha Schlechta “Andrea Zamometić und der KONZILSVERSUCH vom Jahre 1482 – Paderborn, 1903.
Pisma su u II. dijelu Schlechtove knjige zavedene pod rimskim brojevima. Ovdje je samo dio pisama i nisu svrstana slijedom rednih brojeva, nego po srodnosti sadržaja. U prijevodima je više poštivana doslovnost, nego stilistika – D.H.
Pismo/spis XLV.
TEZE KOJE SE ODNOSE NA KONCIL
Basel, 25.III 1482.
Istovremeno u prijepisu:
Jedan u Državnom arhivu Basela – Staatsarchiv Basel, A.v.Kr. Kop. Nr. 19.
Drugi prijepis također u istom Arhivu, A.v.Kr. 1482 Nr. 12 s podnaslovom:
Podpise su potvrdila sveučilišta u Parizu, Kölnu, Luvainu, Erfurtu, Krakovu, Beču... Sveopći koncil se može sazvati bez ikakve volje i znanja rimskog pontifeksa – pape!
U ime Oca, Sina i Duha svetoga. Amen!
Istina je katoličke vjere da sveti sveopći koncil ima vlast nad papom i svakim drugim.
Sveopći koncil zakonito sazvan Rimski papa ne može svojim autoritetom, bez suglasnosti koncila, niti raspustiti, niti premjestiti niti odgoditi na neko vrijeme. To je svojstvo znak njegove (koncilske) istine.
Tko se uporno suprostavi ovim istinama, mora biti smatran heretikom. Ovim se istinama usprotivio papa Eugen IV, kad je po punini apostolske vlasti pokušao raspustiti ili premjestiti sveopći Baselski koncil.
Za pogrješke – zablude, koje se protive ovim istinama, ipak je napokon opomenut po svetom koncilu pa ih je opozvao – povukao.
Raspuštanje koncila ili njegovo premještanje, koje je papa Eugen IV. po drugi put pokušao, protivi se rečenim istinama i sadrži neoprostivu pogrješku u vjeri.
Eugen, pokušavajući ponovo raspustiti ili premjestiti koncil pao je u pogrješke, koje je bio opozvao.
Opomenut od Sinoda da opozove raspuštanje ili premještanje, koje je po drugi put pokušao, poslije objavljena praksa ustrajući u buntu te podižući nazovi koncil u Ferrari, samog je sebe proglasio prkosnim.
Budući da izvrsni doktori, teolozi i pravnici – skup kojeg je sazvao papa Eugen u Ferrari smatraju nazovi koncilom, a ne pravim koncilom, slijedi dakle da odobravaju da mjesto za održavanje sveopćeg koncila bude Basel. Tako pravno to mjesto služi za sveopći koncil ponovo proglašen i započet, a na proglašenje toga svetog i sveopćeg koncila pozvani su Siksto pontifik i presvijetli gospodin Friedrich, rimski car, prečasna gospoda prelati Svete crkve božje, prejasni kraljevi te svi presvijetli kršćanski vladari i moćnici, budući da nužda nagoni sve i pojedinačno da se pobrinu za katoličku vjeru i svetu Rimsku crkvu na spomenutom općem koncilu. Ne može postojati nikakva drugčija briga.
U Baselu, godine Gospodnje 1482. - na Dan navještenja slavne Djevice.
Mr.ph. Dragan Hazler