Andrej pl. Hedervary

Pin It

Europa se raspada po šavovima, teroristi pale, pljačkaju, siluju , ubijaju i razaraju europske prijestolnice. Strah i panika vladaju među europskim narodima, a moderno europsko plemstvo sa Briselskog dvora uvjerava svoje podanike po provincijama kako carstvo jača i raste i svi su u njemu sretni i zadovoljni.  

Okupilo se to plemstvo koje sebe ironično nazva pučanima neki dan na Malti, zasjedalo i razmišljalo što i kako dalje nakon što su britanski kmetovi odlučili služiti samo svojoj kraljici, pa zaključiše da hrabro i dalje nastavljaju u jačanju zajedništva, sloge i stabilnosti.

Među njima i naš Andrej, od dvora odabran od puka izabran, ban hrvatski. Sretan je naš Andrej, sav cvrkuće od sreće dok govori pred okupljenima kako je provincija Hrvatska spremna i umrijeti za carstvo, sluga pokoran kao i stoljećima do sada. Proširit će se carstvo i na Srbiju nema veze što nas je napala, spalila, razrušila i poubijala nam narod. Mi smo im sve oprostili, nismo im čak ni ratnu štetu naplatili jer sreća Briselskog dvora vrednija je od 32 milijarde eura. I ne brinite sve će biti u redu, pa mi smo hdz mi sve možemo, a nama nitko ne može ništa. 

Gledam snimku s tog skupa pa sve ne vjerujem da je to naš ban. Doma je uvijek diplomatski  ozbiljan, mudar i odmjeren u izjavama,  strog prema svima, bez tragova bilo kakvih emocija na licu. A ovdje nasmijan od uha do uha, rastopljen od sreće kao mladoženja, veselo maše repićem dok ga Mutti Angela gladi po glavici a ostatak plemića pučana zasipa ovacijama. Zaslužio je naš Andrej ovacije, a kako i ne bi kad još od Khuena Hedervarya Hrvatskom nije vladao tako vjeran i odan namjesnik carstva. 

Budimo iskreni do kraja Hedervary je bio amater za našeg Andreja iako je bio pravi grof. U njegovo doba Hrvati su bili prilično nemiran narod, stalno su se nešto bunili, tražili neka svoja prava, nacionalno osvješćivali, pa ga car postavlja da primiri te uzavrele strasti. U 20 godina političkog i svakog drugog terora pomagali su mu i Mađaroni i Unitaristi, a morao je upomoć zvati i Srpsku pravoslavnu crkvu kojoj je dopustio djelovanje u Hrvatskoj kako bi od hrvatskih pravoslavaca napravila Srbe, a od tih Srba ban stvarao povlaštenu kastu koju je okrenuo protiv Hrvata. Ali Hrvati su tada bili tvrd orah. Starčević i Strossmayer ma kako se ne voljeli na kraju su se udružili protiv  njega, pravaši razjedinjeni već tada ali umni i čvrsti u svojim stavovima, mladi i neustrašivi  Stjepan Radić predvodi studente,  Matoš i Zagorka tuku ga perom iako je uveo do tada neviđenu medijsku cenzuru, čak su se i žene udružile protiv njega iako u to vrijeme nisu imale pravo glasa. Na kraju je dobio nogu u dupe (doslovno) u Hrvatskom saboru i car ga je morao maknuti iz Hrvatske. 

Naš Andrej takvih problema nema. Nitko ga nije morao silom postavljati, izabran je demokratskim putem. Nisu ga birali ni Srbi ni Jugoslaveni (današnji Mađaroni) nego Hrvati. Isti oni koji su samo 25 godina ranije napokon izborili slobodu  i stvorili hrvatsku državu. Do vrha stranke, a kasnije i države prošetao se laganim korakom po već uhodanim stazama koje su utabali njegovi prethodnici. Otpor mu nema tko pružiti niti se mora bojati obezglavljene ljevice koja je toliko opterećena kriminalnim aferama da to više ni DORH ne može sakriti, a još manje ga mora brinuti do temelja razorena desnica, koju čak ni dva izborna šoka za redom ne sprečavaju u daljnjem ludilu. Otpor koji mu pružaju mostaši tek je jeftina predstava na javnost jer Most je ništa drugo do blijede kopije hdz-a, stvoren od istih onih koji su Andreju utabali staze, a stranačka oporba samo je mit koji se medijski plasira kako bi se  lažnim nadama zavaravalo desno biračko tijelo koje je zapravo jedini jamac vlasti. Imenovanje Obuljenke i Dalićke za ministrice i koalicija s Pupovcem  bila je čista demonstracija sile kojom je reinkarnacija Khuena Hedervaryja pokazala  da mu je ovaj puta samo nebo granica. 

 

Jasna Dautanac