Je li i ‘Šalom’ boljševički i fašistički pozdrav ?

Pin It

Slušam nedavne reakcije na stari hrvatski pozdrav, Za Dom Spremni - kojim je po završetku utakmice između Hrvatske i Icelanda Josip Šimunić pozdravio prisutne i ne mogu da ne pomislim kako nekim povlaštenim “manjinama” mora biti lijepo živjeti u Hrvatskoj u kojoj, uz bogate donacije iz državnog proračuna, uživaju i sve druge blagodati, a istovremeno sve agresivnije, bezobraznije i bezobzirnije napadaju, blate i oskvrnjuju njezine svetinje.

Već smo se, manje više svi privikli na antihrvatsku retoriku domaćih crvenih izdajnika, posrbljenih Vlaha i starih zionista-boljševika, pa ih nitko zdrav više i ne sluša. Ali, slušajući kako jedan zionistički dotepenac izjavljuje kako će on i njegovi židovi, zajedno s drugim dotepencima Srbima i ciganima ( ili Romima kako se sad zovu ) svom silom raditi protiv ovog hrvatskog sportaša i svih koji pozdravljaju tim pozdravom, prinuđen sam da ih malo podsjetim na zločine koje su počinili oni iz grupe kojoj oni pripadaju.

Ovome se pridružuje i nekakv bivši rabin s izjavom kako je Šimunić ( valjda u njegovim očima i očima njegovih pajdaša ) ‘do dna srozao Hrvatsku’.

Oni eto očekuju, a izgleda i zahtjevaju, da se Hrvati odreknu svojih, svojih branitelja i svojih pozdrava. Nu do sada nisam niti jednoga od njih čuo da se radi boljševičkih i zionističkih zločina odrekao svoga židovskog pozdrava - šalom.

Ne, oni to ne čine jer smatraju da oni nikome nisu dužni polagati račune jer, prema njihovom shvaćanju, zločini su činjeni samo protiv njih i zato nitko ne smije protiv njih ništa proprogovoriti.

Iako su Hebreji, poslije Libanonaca i Malteza, najmanja grupa pripadnika semitskih naroda, oni su jednostavno prisvojili semitizam i samo sebe smatraju Semitima. Svaki onaj tko se usudi išta protiv njih reći, odmah je proglašen; antisemitom, poricateljem holokausta, rasistom i fašistom.

Pa, zar progon 2 milijuna starosjedilaca Palestinaca iz njihove domovine od strane zionista, koji su se sa svih strana svieta tamo doklatili u posljednjih 80ak godina nije zločinački podhvat ? Zar dizanja u zrak palestinskih kuća dinamitom, nisu zločini?

Zar ubijanje palestinske djace bombama i raketama nije zločin? Zar konstrukcija ”apartheid zida”, dva puta višeg i četiri puta duljeg od nekadašnjeg berlinskog, nije nadmašila svaki pojam fašizma?

Ne! To se, kako kažu Izraelci i židovi uobće, čini radi “zaštite stanovništva i obrane države”.

Za njih vriedi ona stara latinska izreka - actus non facit reum nisi mens sit rea ( čin nije kažnjiv ako savjest nije kriva ).

U svojoj vrlo mlakoj reakciji na gradnju tog za sav civilizirani sviet zida sramote, Međunarodni sud pravde kaže da je; ‘...izgradnja zida suprotna međunarodnim zakonima’. I to je sve.

A kad bi recimo Hrvatska na granici sa Srbijom podigla 5 cm visok i 50 cm dug zid, e to bi, brale, bio zločinački podhvat, ustašoidni fašizam, nacizam i zločin protiv civiliziranog svieta.

To bi prouzrokovalo osudu čitavog tkzv. civiliziranog svieta i dovelo do izravnih sankcija koje bi zadavile Hrvatsku.

Nemam uobće ništa protiv mirnih i poštenih židova ili bilo koje druge vjerske, nacionalne ili bilo koje druge grupe ili zajednice, ali, dok god među židovima postoje takvi antihrvatski elementi kojima smeta sve što je istinski hrvatsko, pa tako i ovaj stari hrvatski pozdrav, dok uime židovstva govore zeloti koji bi, po svim kriterijima, prije izmišljanja i uveličavanja tuđih grijeha morali priznati i pokajati se za svoje grijehe i grijehe njigovih pređa, prisiljen sam odgovoriti na njihove uvrede i ukazati na neke “vrline” njih i njihovih sunarodnjaka, u prošlosti i sadašnjosti, čiji spomen, uzprkos svim nepobitnim dokazima, oni tako vješto prešućuju.

Prije nego prijeđem na to tko su bili izumitelji, širitelji i enforceri sotonske ideologije pod čijim banerom su počinjeni najstrašniji zločini u povijesti čovječanstva, želim napomenuti jednu povijestnu istinu koja, baš radi neprestane antihrvatske propagande od strane takvih tipova i njihovih domaćih pomagača u Hrvatskoj, mnogima nije poznata.

1. ) Ustaški pokret nije bio utemeljen na nikakvoj ideologiji - nikakvom ‘izmu’. On je nastao kao reakcija na strašne zločine i divljaštva koja su nad hrvatskim narodom, podpomugnuti bijesnim antihrvatskim tipovima, poput izviestnog Tonija Schlegela i drugih preteča ovih današnjih, počinili predstavnici jedne “dinastije” sramotne prošlosti, utemeljene na veličanstvu i dostojanstvu jednog karavlaškog mešetara svinjama.

2.) U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nije nikad postojala nikakva fašistička, niti nacistička stranka ili udruga.

Dapače, negdje krajem 1941. jedan jedini Hrvat, dr. Stjepan Buć, pokušao je utemeljiti Hrvatsku nacional-socijalističku udrugu.

Čim je za taj njegov naum sačuo, dr. Ante Pavelić mu je, ne tako lijepim riječima, to kategorički zabranio, uz napomenu da kako u Hrvatskoj nema mjesta za boljševizam, tako u njoj nema mjesta ni za nacizam, ni fašizam.

3.) Branitelji Nezavisne Države Hrvatske, ustaše, domobrani, oružnici, redarstvenici i svi drugi koji su u to vrieme pozdravljali starim hrvatskim pozdravom - Za Dom Spremni!, pod hrvatskim barjakom branili su svoju državu od okupatora i s tim pozdravom na usnama za nju umirali.

Oni su za svakog poštenog Hrvata bili i ostali najviši primjer hrabrosti, vitežtva i domoljublja.

Svaki onaj za koga je ustaša ili bilo koji branitelj Hrvatske išta drugo, neprijatelj je hrvatskoga naroda, pa bio on domaći izdajica ili strani uljez.

Nu, kad su ti tipovi toliko kivni u napadima na sve što je hrvatsko, kad je za njih svaki Hrvat koji nije u taboru s mizernim ostatcima boljševizma u Hrvatskoj fašist, kad je svako hrvatsko dijete koje se usudi pozdraviti hrvatskim pozdravom taj za njih zlokobni ustaša, nuždno je podsjetiti ih na ono što su činili oni i oni koji su rabili i rabe pozdrav “šalom”.

Svima i svakome je poznato tko je bio izumitelj supergenocidne ideologije Karl Marx.

Nu pošto ga je Lucifer odveo s ovoga svieta prije nego je njegova ideologija ostvarena i urodila plodom, o njemu nije potrebno govoriti.

Ipak, nije suvišno napomenuti da su u njegovom planu genocida nad nepoćudnim narodima Hrvati bili među prvima.

Sad prieđimo na one koji su ga nasliedili i u ime njegove “Diktature Proletarijata” počinili najstrašnije zločine u povijesti čovječanstva.

BOLJŠEVIČKA REVOLUCIJA

Iako židovi nikad nisu činili više od 1,8% od ukupnog stanovništva Rusije, oni su činili veliku većinu vodećih glavešina komunističke partije. Prije, za vrieme i poslije tkzv. Oktobarske revolucije, oni su u svojim rukama držali najvažnije konce boljševičke uprave i bili glavni naredbodavci i izvršitelji najgroznijih zločina počinjenih u Rusiji i okupiranim zemljama, uključivši tu i svirepo umorstvo ruske carske obitelji Romanova.

U ono vrieme korespodent London Times-a u Rusiji, Robert Wilton, sabrao je niz dokumenata, ili lista, o udjelu židova-zionista u boljševičkoj revoluciji i masovnim likvidacijama nedužnoga pučanstva u Sovjetskom Savezu u periodu između 1917. i 1919.

Ovi dokumenti prvi put se pojavljuju u Parizu 1921. u izvanrednoj ediciji Wiltonove knjige “Les Derniers Jours des Romanoffs” ( Posljednji Dani Romanovih ).

U predgovoru svoje knjige Wilton kaže: “Učinio sam sve što mi je bilo u mogućnosti da se ponašam kao nepristran kroničar kako se ne bih izložio bilo kakvim obtužbama za prejudiciranje.

Ja objavljujem listu članova boljševičkog partijskog Centralnog Komiteta Izvanredne Komisije tajne policije zvane Čeka ( Črezvičajnaja Komisija ) i Vijeća komesara koje je funkcioniralo za vrieme umorstva carske obitelji”.

“Od 62 člana Centralnog Komiteta 5 je bilo Rusa, 1 Ukrajinac, 6 Letonaca, 2 Nijemca, 1 Čeh, 2 Armenca, 3 Gruzijanca, 1 Karaim i 41 ( 66% ) židova”.

“Izvanredna Komisija ( Čeka ) u Moskvi sastojala se od 36 članova i to: 1 Nijemac, 1 Poljak, 1 Armenac, 2 Rusa, 8 Letonaca i 23 ( 64% ) židova”.

“U Vijeću Narodnih Komesara bilo je 2 Armenca, 3 Rusa i 17 ( 77% ) židova”.

“Prema podtcima navedenim u sovjetskim novinama, od 556 visokih djelatnika u boljševičkoj državi, uključivši i gore navedene, 1918.-1919. bilo je 17 Rusa, 2 Ukrajinca, 11 Armenaca, 35 letonaca, 15 Nijemaca, 1 Mađar, 10 Gruzijaca, 3 Poljaka, 3 Finca, 1 čeh, 1 Karaim i 457 ( 82% ) židova”.

DVANAEST APOSTOLA BOLJŠEVIČKE REVOLUCIJE

Dva tjedna prije početka boljševičke “Oktobarske revolucije” 1917.

Lenjin u Petrogradu saziva “top secret” sastanak. Na tom sastanku 12 apostola boljševizma, glavnih vođa Centralnog komiteta Komunističke ( boljševičke ) partije, donijeli su zlokobnu odluku o nasilnom preuzimanju vlasti u carskoj Rusiji i likvidaciji desetaka milijuna nevinih ljudi.

Među tim boljševičkim ‘apostolima’ bila su 4 Rusa ( ubrajajući i Lenjina), jedan Gruzijan ( “Staljin” ),jedan Poljak ( Feliks Dzerzinsky ) i 6 židova.

Na istom sastanku izabran je sedmočlani “Politički biro” za izravno ‘hand on‘ upravljanje akcije za preuzimanje vlasti. U taj biro postavljena su 2 Rusa, Lenjin i Bubanov ( ustvari jedan i pol Rus , jer i Lenjin je bio polužidov ) , jedan Gruzijan (Staljin) i 4 Židova ( Trotski, Sokolnikov, Žinovjev i Kamanev ).

A za nadziranje organiziranja komunističkoga ustanka boljševički Centralni komitetet osniva “Revolucionarni vojni centar” s pet članova u kojem su jedan Rus (Bubanov), jedan Gruzijan (Staljin), jedan Poljak ( Dzerzinsky ) i dva Židova ( Sverdlov i Uritski ).

U svome brzojavu u Washington u siječnju 1918., američki veleposlanik u Rusiji, David R. Francis, upozorava: “Boljševički vođe ovdje, većina kojih su židovi, a koji su 90% povratnici iz emigracije, vrlo malo brinu o Rusiji ili bilo kojoj drugoj zemlji, nego su internacionalisti koji pokušavaju započeti svijetsku komunističku revoluciju”.

Nekoliko mjeseci kasnije, nizozemski veleposlanik Oudendyke govori gotovo isto. On u svom brzojavu kaže: “Ukoliko se boljševizam ne uništi dok je u pupoljku on će se, u jednom ili drugom obliku, razširiti diljem Europe i čitavoga svijeta, pošto je organiziran i razrađen od strane židova koji nemaju nacionalnosti i čiji cilj je za njihove vlastite svrhe uništiti postojeći poredak u svijetu”.

Ovdje želim napomenuti da ovi diplomati u svojim brzojavima židov pišu malim slovom, jer smatraju da naziv židov ne označava niti jednu naciju, nego pripadnost židovskoj vjeri.

Nerazmjeran broj židova upleten je u sve aspekte boljševičke revolucije, uključivši i njezine najprljavije rabote.

Nerazmjerno velik broj ih je u Čeki - “Črezvičajnaja Komisija” ( Krizna Komisija ) ( boljševička Ozna nap. a.) i oni su bili izvršitelji kazne nad većinom onih koji su se na bilo koji način, stvarno ili imaginarno, ogriješili o marksističko-boljševičke ideale.

U Ukrajini 80% šefova i agenata Čeke bili su židovi.

Lev Bronstein, alias “Trotski”, glavni je zapovjednik Crvene Armije i ministar vanjskih poslova nove boljševičke države.

Jakov Solomon, alias “Sverdlov” , je sekretar i predsjednik Izvršnog odbora boljševičke Komunističke partije.

Ovšej-Geršon Apfelbaum, alias “Grigorij Žinovjev” je šef Komunističke Internacionale (Kominterne) - središnje agencije za širenje komunizma u svijetu.

Karl Sobelsohn, alias “Radek”, je komesar za informacije i tisak. Meir Henoh Mojšejevič Walah, alias “Maksim Litvinov” je komesar za vanjske poslove.

Uz ove su još mnogi drugi zionisti-boljševici kao: Lev Rozenfeld, alias “Kamenev”, Girš Briliant, alias “Grigorij Sokolnikov”, Mojše Solomonovič Borecki, alias “Uritski”, Ovšej Mojšejevič Nakhamkes, alias “Steklov” i niz drugih.

Nu i sam Lenjin je bio samo pola Rus. Jednu četvrtinu je bio Kalmik, a jednu Židov. Djed njegove majke bio je ukrajinski židov Jisroel Blank.

Među njima je i ubojica cara Nikolaja II Romanova i njegove obitelji, Jakov Jurovski,

Evo kako zionist-boljševik Trotski opravdava umorsvo carske obitelji: “Odluka za ubojstvo carske obitelji, kaže Trotsky, “nije samo svrsihodna nego potrebna.

Neumoljivost i žestina ove kazne pokazala je svakome da ćemo se mi nastaviti boriti nemilosrdno, ne prezajući od ničega. Smaknuće careve obitelji bilo je potrebno ne samo da se zastrašil, prestravi i usadi osjećaj beznađa u neprijatelja nego i za to da se uzdrma naše vlastite redove, da pokažemo da nema povratka natrag”.

Ovšej-Geršon Apfelbaum alias Žinovjev, u svom govoru na boljševičkoj sjednici 1918. efektivno izriče smrtnu kaznu nad deset milijuna ljudskih bića, gdje kaže: “Mi moramo s nama povesti 90 milijuna stanovnika Sovjetske Rusije. A za ostatak ? Njima nemamo što reći. Oni moraju biti uništeni”.

Ali, uskoro se pokazalo, komunistički harač u krvi daleko je nadmašio i ovo što je u svojoj krvavoj retorici ovaj zionist-boljševik nagovijestio.

Zahvaljujući glavnom jugoboljševičkom ideologu Moši Pijade, taj danak u krvi skupo je platio i hrvatski narod.

Svim domoljubnim Hrvaticma i Hrvatima u Domovini i diljem svieta

želim SRETNIJU NOVU 2014. GODINU.

Nastavak u idućoj emisiji

Za Dom Spremni!

Ja sam Zvonimir Došen

Braniteljski radio - subota 28. prosinca 2013.