Zvonimir R. Došen: Termin “antifašizam”

Pin It

Prije par dana Ognjenu Krausu i Ivi Goldsteinu u njihovim jurišima na hrvatsko znakovlje, pozdrave  - i zdravu pamet - pridružio se još jedan novi “Zionski mudrac” s hrvatskim imenom, mađarskim prezimenom i židovskom jarmulkom na glavi.

U “antifašističkim” novinama (also known as Večernji List) ovaj novi židovski “antifašist” Damir Lajoš kaže da je hrvatski pozdrav - Za dom spremni - poziv na nacizam i žali se da mladi nisu svjesni važnosti nekakvog, samo njemu poznatog, antifašističkog pokreta, niti razumiju antifašizam kao termin.

Obično ne bih obraćao pozornost na ovakve glupe izlizane priče pojedinih jugočifuta o njihovom “antifašizmu”, ali ovo o “pozivanju na nacizam” je težka zlonamjerna uvreda čitavome hrvatskom narodu. 

Nu najprije o njegovom “antifašizmu”.  Točno je da mladi ne razumiju termin “antifašizam”, ali mi stariji, koji smo ga na svojoj koži dobro osjetili taj sotonski termin vrlo dobro razumijemo .

“Antifašizam” je jedna najveća komunističko-boljševička obmana. To je eufemizam za marksizam-komunizam, njokrutniju i najkrvoločniju ideologiju u poviesti ovoga svieta. Ideologiju koju je izumio Židov Karl Marx, a u pogon 1917. godine stavili židovski boljševici.

Sve što je na bilo koji način oprečno toj krvavoj ideologiji: obitelj, poštenje, ljudsko dostojanstvo, istina, humanost, vjera i sve što je normalnom čovjeku sveto za sliedbenike te sotonske ideologije je fašizam. 

Pupčani vez između zionista i komunista-boljševika postoji od same incepcije te sotonske ideologije. Da ne bi rekli da sam to izmislio ja ili neki drugi “hrvatski nacist” evo što u knjizi “Where the Jackals Howl” (Gdje šakali viju) piše pok. izraelski pisac Amos Oz:

“…Tu večer mi smo slavili savezničku pobjedu (hvalili su se kibucniki). Drugi svietski rat je završen i monstrum je pobieđen. Mi smo na vrh vodotornja (na kibucu) izvjesili zionističke i socijalističke zastave…

Blagovaonica je bila okićena sloganima i velikim portretom Josefa Staljina u odori.  Feliks (zionistički lider, glavni sekretar radničke (komunističke) partije i zastupnik u novom židovskom parlamentu) je održao vatren govor o čistom novom svietu koji će uskoro biti izgrađen na ruševinama pobieđenih sila mraka.

On nam je svima obećao da nikada nećemo zaboraviti one koji su u ovoj borbi dali svoje živote, ovdje i na dalekim granicama. Onda je Batji (ženi Abrahama “Abraše” Pinskog, poginulog komunističkog borca u Španjolskom ratu) na suvratak zakopčao značku pobjede Radničke partije.  Svi smo ustali i pjevali zionističku himnu i “Internacionalu” i plesali cielu noć.”

Uz tisuće drugih, termin “antifašizam”  jasno su opisali i neki pošteni Židovi, kao nekadašnji urednik Jerysalem Post-a pok. Louis Rapoport gdje kaže:  “Odmah poslie Boljševičke revolucije, mnogi Židovi su bili euforični radi njihovog visokog zastupništva u novoj vladi. U prvom Lenjinovom Politbirou dominirali su ljudi židovskog podrietla.Židovi su bili upleteni u sve aspekte Revolucije, uključivši i najblatnije rabote.

Uzprkos komunističkim obećanjima da će izkorieniti anti-semitizam, on se naglo razširio poslie revolucije - djelomično radi iztaknutosti tolikog broja Židova  u sovjetskoj administraciji, kao i traumatičnih nehumanih pritisaka nasilne sovjetizacije i kolektivizacije koja je usliedila.”

Drugi Židov, američki povjesničar Salo Baron, piše da je “golemo nerazmjeran broj Židova bio uključen u boljševičku tajnu policiju, “ČEKA”, i mnogi od onih koji su se zamjerili Čekibili su strieljani od strane židovskih iztražitelja.Kolektivno vodstvo u danima kada je Lenjin već bio pri smrti vodio je podli Židov Ovsej-Geršon Hirš Apfelbaum, alias  “Žinovjev”, čijoj nastranosti i zlobi nije bilo granica.”

“Onaj tko je imao nesreću pasti u ruke Čeke”, napisao je povjesničar Leonard Šapiro, “imao je vrlo dobru priliku da se nađe suočen sa, i da bude ustrieljen od  židovskog iztražitelja.”

“U Ukrajini Židovi su sačinjavali preko 80% zapovjednika i agenata Čeke”, piše američki poviestničar, profesor ruske poviesti W. B. Lincoln. 

Obnova toga antifašizma je ovo što se danas ponovno događa  ukrajnskome narodu. Taj novi promoter “antifašizma” sigurno vjeruje da je “antifašist” Vladimir Putin  u pravu  kad kaže da je ovo razaranje Ukrajine i krvoproliće samo “borba protiv nacizma”.

Najjasnije oličenje “antifašizma” protiv kojega nijedan židovski “antifašist”  nikada nije progovorio ni jednu rieč bio je onaj strašni gladomor 1932.-1933., u kojem je na najstrašniji način živote izgubilo između 8 i 10 milijuna Ukrajinaca. Netko se u zadnje vrieme potrudio da se ta brojka na internetu naglo smanji i nitko se na to ne buni. Ali ako se netko usudi reći da je u židovskom holokaustu bila samo jedna žrtva manje od onih službenih 6 milijuna e to je odmah revizija poviesti i otvoreni antisemitizam. 

Ovaj strašni pomor nevinog pučanstva u Ukrajini prouzrokovan je nasilnom kolektivizacijom i konfiskacijom i zadnjega zalogaja hrane čitavom ukrajinskom narodu. Izumitelji i inicijatori te sotonske ideje bili su oni “antifašisti” koje opisuju Rapoport, Baron, Šapiro i Lincoln. 

Sve židovske organizacije i pojedini “antifašisti” poput Krausa; Goldsteina i ovoga Lajoša žele na sve moguće načine umanjiti čak i niekati odgovornost svojih sunarodnjaka za zločine počinjene nad hrvatskim, ukrajinskim i mnogim drugim narodima Europe, među kojima je i zločin kolektivizacije. Kad ih se poviestnim dokazima stjera u ćošak onda je za sve to kriv samo Staljin.  Nitko od tih krvavih zločinaca nije nikada kažnjen. Mnogi od njih su kao zionisti, prije ili kasnije, preselili u “obećanu zemlju”, koju im ovoga puta nije obećao Abrahamov Bog, nego britanski lord Arthur Balfour,  i na prostorima s kojih su prognali ili pobili Palestince, potomke drevnih Kananaca, na principu svojih bivših boljševičkih “kolhoza” uzpostavili svoje “kibuce”, od kojih mnogi još i danas postoje. Samo je razlika u tome što na tim novim kolhozima umjesto Ukrajinaca bili sami pa nisu imali koga izgladnjavati i ubijati. Jedino su se mogli izživljavati jedni na drugima. 

Za hrvatski narod “antifašizam” je najmonstruoznija pojava u njegovoj dugoj poviesti. Spomenici koje je taj vampirski pokret ostavio u baštinu hrvatskome narodu su one nepregledne kolone smrti i krvave postaje Križnih puteva:  Kočevski rog, Maribor, Huda jama, Maceljska šuma, Gornji Podgradci i 1750 drugih (do sada odkrivenih) masovnih grobnica.

“Antifašizam” je mene i stotine tisuća drugih Hrvata prognao s naših ognjišta, a onima koje nije prognao ili poklao priredio 45 godina robstva.

Da dalje ne nabrajam,“antifašizam” je summa summarum svih zločina koje su domaći i strani zlotvori počinili nad hrvatskim narodom. 

Ideološki blizanci - komunizam (“antifašizam”) i nacizam

Kao socijalist, Hitlerov ministar propagande Jozef Goebels nije mogao razumjeti zašto nacisti i komunisti ne bi mogli skupa raditi. U otvorenom pismu komunistima 1924. godine on piše: “Vi i ja borimo se jedni protiv drugih, ali nismo neprijatelji. Čineći to mi razdvajamo našu snagu i nikada nećemo postići naš cilj.”

U govoru pred masom naroda u Münchenu 1926., on i farmaceut  Gregor Strasser, vođa Nacional-socijalističke Partije u Berlinu, objavljuju političku platformu kojom nagovještaju da će po dolazku na vlast zaplieniti vlastništvo svim aristokratima i uzpostaviti kooperaciju sa Sovjetskim Savezom.

Hitler se oštro suprostavio konfiskaciji aristokratskog bogatstva jer su mnogi aristokrati tajno financirali njegovu borbu za preuzimanje vlasti u “Versailleskim ugovorom poniženoj i ekonomski uništenoj Njemačkoj”.

Tek kad je u lipnju 1941. došlo do rata između nacističke Niemačke i boljševičke Rusije Staljin je  komunizam-boljševizam preimenovao u “antifašizam”.

Židovi, zionisti i “antifašisti”, ne samo da od pamtivieka lamentiraju nad svojim progonima, robstvima, egzodusima i holokaustima, nego zahtievaju da ih i svi drugi narodi oplakuju, a istovremeno tim drugim narodima, naročito hrvatskom, ne samo da nieču pravo da u miru oplakuju svoje žrtve, nego ih žele prisiliti da slave njihove krvnike. 

Iako vrlo dobro znadu da u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nije postojala nikakva nacistička organizacija, stranka ili udruga oni mu, samo za to što je silom prilika bio na strani tadašnje Niemačke, neprestano spočitavaju nacizam.

Ali  kada se radi o njima i njihovoj državi to pravilo ne vriedi. Naprimjer, kada se 1967. u tzv. Šestodnevnom ratu Izraelu radilo o - biti ili ne biti - svi Židovi su zaboavili na njemački antisemitizam, na svoj “antifašizam” i antinacizam i pomoć bivšega šefa nacističkoga Abwehra generala Reinharda Gehlena je bila OK i dobro došla.. 

Prema izjavama bivšega SSovca, kasnije agenta u Gehlenovoj obavještajnoj mreži Antonija Monti-a, zahvaljujući informacijama koje je nekoliko dana prije izbijanja toga rata Gehlen dostavio MOSSAD-u Izraelci su bili u stanju izvršiti iznenadne preemptivne napade na Egipat i Siriju i podpuno ih onesposobiti za efektivno ratovanje.

Prema mnogim informacijama Gehlen je bio jedan od glavnih instruktora u formiranju te izraelske obavještajne agencije.

Što se pak tiče pozdrava Za dom spremni svima pa i tome mladome židovskom aktivistu bi trebalo biti jasno da taj ili bilo koji hrvatski pozdrav ima veze s nacizmom isto onoliko koliko Šalom aleihem.

Na koncu, imam jedno pitanje za Damira Lajoša. Što bi se s tobom dogodilo da si umjesto dielenja lekcija nama Hrvatima o moralnim vriednostima “antifašizma”, za vrieme svoga boravka na na kibucu Mayaan Zvi tamošnjim kibucnikima pokušao držati predavanja o značaju i dobrohotnosti nacizma?

Za Dom Spremni!

Zvonimir R. Došen