Na 76. obljetnicu proglašenja Nezavisne države Hrvatske

Pin It

       Image result for ndh                                                                                                                                   

Prije 76 godina, na 10. travnja 1941., pukovnik Slavko Kvaternik je u ime ustaškog poglavnika dra Ante Pavelića proglasio uzpostavu Nezavisne Države Hrvatske na svim hrvatskim poviestnim etničkim prostorima. Tim činom prekinuta je svaka sveza s versaileskom Jugoslavijom, a proglasom uzpostave Nezavisne Države Hrvatske anglo-francuska umjetna tvorevina Jugoslavija je prestala postojati.

Toga dana hrvatski narod je pozvan na sveobći ustanak protiv omraženog primitivnog tlačitelja i on se listom ustao i stupio u obranu i zaštitu svoje države za kojom su njegove generacije žudile 839 godina.

Tu svoju državu branile su stotine tisuća hrvatskih sinova i kćeri i kroz 4 godine rata tisuće njih za nju dragovoljno položile svoje živote.

Uzpostavom Nezavisne Države Hrvatske za sve iduće generacije stvoren je neuništivi temelj hrvatskog prava na svoju vlastitu državu u kojoj će vladati i nad kojom će supremaciju imati samo Bog i hrvatski narod.

Ona je postala i ostala neosporivi  temelj svih budućih hrvatskih država, pa tako, zasigurno, i ove današnje okrnjene, opet stvorene krvlju i životima  desetaka tisuća njenih najboljih sinova i kćeri.

 Bez obzira na to što od njezina postanka pa sve do danas razni izdajnici, sluge zakletih neprijatelja svega što je hrvatsko u Hrvatskoj i u inozemstvu na sve načine pokušavaju ocrniti Ustaški pokret i Nezavisnu Državu Hrvatsku, svakome mora biti jasna činjenica da je do osnutka Ustaškg pokreta došlo u prvom redu radi velikosrbijanskog nasilja i tiranije kako bi kao revolucionarna osloboditeljska organizacija poduzeo  odgovarajuće  protumjere  velikosrbskim zločinima čija kulminacija je bila umorstvo hrvatskih zastupnika na čelu s Stjepanom Radićem 1928., u njihovom  leglu ubojica zvanom “Skupština”.

I dan danas razna politikantska klepetala, među kojima se, nažalost, nađe i onih tobožnjih povijestničara koji, kad već ne mogu otvoreno nijekati i ocrnjivati Nezavisnu Državu Hrvatsku i Ustaški pokret, onda ih pokušavaju marginalizirati i uvjeriti nas da ono što se dogodilo 1941. nema nikakve veze s onim što se dogodilo 50 godina kasnije.  Čak su neki od njih imali obraza dolaziti i ovdje kod nas u emigraciju i držati nam predavanja o tome kako je ova današnja okrnjena Hrvatska jedina država koju su Hrvati postigli “poslije 900 godina”.

Ti ljudi valjda smatraju da smo svi mi ovdje u tuđem svijetu tijekom 6 decenija, kako vele naši Dalmatinci, veslo cicali, pa nam dolaze držati lekcije o Bleiburškoj tragediji pri tom zaboravljajući da samim time rabe najobičniju vrstu plagijata jer sve ono što su o tim zločinima naučili naučili su u post-titovskom ili ,možda točnije, u post-miloševićkom periodu iz naših izvora kao što su napr. knjige “U Titovim kolonama smrti”, od pok. Josipa Hećimovića, “Operacija klaonica”, od Ivana Prcele, “Tragedija se dogodila u svibnju”, od Vinka Nikolića i tisuće drugih sviedočanstava davno objavljenih u emigraciji.

U ona teška vremena velikosrbskih zuluma, dr Ante Pavelić je razumio da se klin klinom izbija, to jest da se na silu primitivnog balkanskog tiranina može, i mora, odgovoriti silom. I mi mlađi koji tada još nismo bili rođeni ili smo bili djeca shvatili smo da je on bio u pravu i kroz duge i teške godine progonstva nismo gubili nadu. I čekajući Devedeset prvu, stalno smo u sebi tiho ponavljali - Tvojim ćemo putem u zoru duboku, vratiti se domu sa tri naše boje, a majka će naša sa suzom u oku opet prigrliti sve sinove svoje.

 Ovi izdajnici, ova ništarija koja se i danas usuđuje blatiti, marginalizirati ili negirati značaj 10-og Travnja treba se prisjetiti onoga što tadašnji hrvatski metropolit kardinal Alojzije Stepinac reče na boljševičkom kangaroo sudu:   “ .....Hrvatski narod se plebiscitarno izjasnio za svoju državu i ja bih bio ništarija kad ne bih osjetio bilo svoga naroda...” 

Ali oni nikada i nisu bili ništa drugo, nego ništarija koja u sebi nema ništa ljudskoga, ni savjesti, ni stida, ni srca, ni nikakva bila (osim izdajničkog), pa je normalno da nisu u stanju osjetiti ništa od onoga što čestit i dostojan čovjek može osjetiti. 

Danas je hrvatski narod ponovno uvučen u ralje nove  jugoboljševičke klike koja nam na sve moguće načine spriečava da iz skoro 2.000 masovnih grobnica izvadimo i dostojno pokopamo stotine tisuća naših mučenika koje su njihovi očevi i djedovi na najzvjerskiji način pobili. 

Uzalud je čekati na nekakva bolja, zgodnija vremena, jer ništa se tu neće promijeniti sve dotle dok se ne okanimo podjela na stotine mini-strančica i organizirani u jedan novi oslobodilački front opet ne ustanemo i jednom zauvijek, završimo ono što je započeto 1941. i 1991. godine.  

Koliko god to danas nekima izgledalo nerealno, do konačne pobjede ipak hoće, i mora, doći. Jer hrvatski narod je neuništiv.  To smo kroz našu dugu burnu i krvavu poviest stotine puta dokazali. 

Za to, ne gubimo nadu, jer kako jednom  reče pok. dr. Andrija Ilić - Jači smo od progona i smrti ! Hrvatski Travanj opet će doć! 

 

Svim domoljubnim  Hrvaticama i Hrvatima u Domovini i diljem svieta, želim Sretan 10. Travnja - Dan hrvatske državnosti.

 

Za Dom Spremni ! 

 

Zvonimir R. Došen