Dawn Dawns: Raseljena i domovinska Hrvatska
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 10 Travanj 2018 19:00
Raseljena i domovinska Hrvatska jesu dijelovi istog Hrvatskog tijela, nesrećom naroda otkinuti jedan od drugog. Radeći i danas nekakve podjele, samo još više odvajamo ono što je zločinima komunizma, silom i prijetnjama odvojeno.
Tu istinu treba osvijestiti u umu svakog hrvatskog čovjeka, ma gdje bio.
Ideja o ponovnom sjedinjenju, trebala bi nas sve potaknuti, trgnuti iz apatije i osjećaja beznađa.
Prastaro pravilo „ divide et impera!“- podijeli i vladaj, u samo dvije riječi, jasno opisuje moćnu strategiju, koja svome provoditelju omogućuje uspon i održavanje moći, tako što će razjediniti protivnike, prepoloviti i time toliko oslabiti, da se ne mogu suprotstaviti. Tako komunistički neprijatelj djeluje prema nama, još od 45-te, a mi se i danas međusobno prepiremo, održavajući time njegovu snagu.
Hrvatskoj će teško biti spasa bez čvrste povezanosti iseljeništva i domovine. Na žalost, za razliku od Hrvata, baš toga je potpuno svjesna nehrvatska vlast, pa svim sredstvima pokušava zadržati tu razjedinjenost, koristeći je za zadržavanje vlasti i privilegija.
Dijaspora je razočarana i obeshrabrena. Neposredno nakon Domovinskog rata, neki su došli i opet otišli, a drugi, vidjevši kako su ovi prošli, ne žele ni pokušati. Ljute se na Hrvate u domovini i njihov mentalitet.
Zbog torture su otišli, a sad ne shvaćaju da su oni koji su ostali, tu torturu i ispiranje mozga, trpjeli pedeset godina. Kroz to dugo razdoblje, naučeni su na pokornost. Demokratske tekovine slobodnih društava, njima su i dalje nepoznanica.
Ti koji danas pljuju, vrijeđaju i obeshrabruju povratnike iz dijaspore, NISU Hrvati, nego potomci, biološki i ideološki, onih, koji su iseljene Hrvate i njihove pretke, natjerali u progonstvo. To je loza onih koji su prepolovili hrvatski korpus, kako bi se lakše s njim obračunali, a po mogućnosti i potpuno zatrli. Oni su predstavnici i podržavatelji zločinačke ideologije, koja je izvršila genocid nad hrvatskim narodom, fizičkom likvidacijom više od pola milijuna ljudi, a također, ogroman broj nagnala na odlazak i izbjeglištvo.
Takve treba dobro razlikovati od Hrvata.
Ne nasjedajmo na, njihove već provjerene metode, nego, zajedničkim snagama raskrinkajmo zle namjere, jugo komunističkih zločinaca. Hrvatska je naša zajednička domovina, o kojoj bi trebali skrbiti i spašavati je zajednički.
Proteklih sedam i pol desetljeća pokazuju da samo dio naroda, ne može pobijediti neprijatelja koji nas je, upravo s takvom namjerom i raspolovio. Zato ne treba čekati da mi, ovdje u domovini, riješimo sve probleme, da bi se, tek nakon toga raseljeni vraćali. Domovina Hrvatska je jednako naša i jednako traži spas od svojih sinova i kćeri, bili oni u Hrvatskoj ili bilo gdje u svijetu. Sve suprotno tome, ide na ruku neprijatelju i pomaže propast, Hrvatske zemlje, pa i samog njenog imena.
Oni koji govore da dijaspora nije dobro došla, antihrvatski su zlonamjernici, na čije se izjave ne bi trebali osvrtati.
Pogledom na Sjevernu Koreju, kao da gledamo događanja iz naše, ne tako davne prošlosti. Potpuno isti obrazac ponašanja vlasti, kojoj se neprestano trebalo dodvoravati izrazima odobravanja, do otvorenog divljenja. U protivnom, slijedile su kazne
Hrvatska je danas takva kakva je, zato što je ne uređujemo mi, nego drugi, oni koji su je za sebe uzurpirali. Hoćemo li im dopustiti da tako ostane vječno, ovisi o nama svima.
Ove se godine navršava stogodišnjica nesretne odluke o ulasku Hrvata u savez, za nas poguban. Te 1918. godine, Hrvati krenuše iz zla u gore. Prekinuše državnopravne veze s Austrijom i Ugarskom, da bi potom Hrvatska, bez suglasnosti Sabora, bila uključena u novostvorenu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca
(kasniju Kraljevinu Jugoslaviju). Time Hrvati prekinuše svoju prirodnu vezu s ostatkom Europe i bijahu uvučeni u državu, kakvoj, po svom kulturnom i civilizacijskom dosegu nikako ne pripadaju, postadoše dijelom balkanskog miljea.
Pogubne posljedice ovog nerazumnog čina, snažno se osjete i danas. Od tada do današnjih dana, sustavno se provodi zatiranje svega hrvatskog: jezika, kulture, pa i same hrvatske povijesti, nastojeći raznim falsifikatima, lažima, te silom, osujetiti i samu činjenicu postojanja hrvatskog naroda kao posebnog, autohtonog naroda.
Odmah nakon 45-te i preuzimanja vlasti, krenuli su u sustavno rastakanje hrvatskog identiteta. Ono nije prestalo ni danas, samo je dobilo neke moderne forme, kao što je multikulturalizam, ateizam, rodna ideologija i kroz njih uništavanje obrazovnog sustava.
Sve je očitije da dvije najveće opcije, koje se izmjenjuju na vlasti, po svojim članovima i njihovim ideološkim opredjeljenjima, zapravo predstavljaju dijelove iste partije, koje trenutni predsjednik vlade, očito planira i nastoji uskoro ujediniti. Djelomično je, iako ne i formalno, u tome već uspio, što je prava katastrofa za Hrvatski narod.
Sumnjiva je i kao podvala djeluje priča, koja se sustavno proteže u javnosti, da domovina očekuje povratnike samo zbog novca koji će sa sobom donijeti. Čini se da je to smišljeno plasirana neistina, kako bi se uvrijedilo i obeshrabrilo eventualne povratnike. Hrvatskoj ne trebaju povratnici iseljenici koji će „donijeti lovu“, nego oni koji će donijeti volju, želju i znanje kako, zajedno s hrvatskom braćom u zemlji, promijeniti sadašnje stanje i od najljepše zemlje na svijetu, učiniti najljepše i najbolje mjesto za život, ponajprije Hrvata, a onda i drugih lojalnih građana.
Tako i neki komentari da se „nitko neće vratiti iz iseljeništva prije nego što Hrvatska bude uređena“, neprimjerene su primjedbe. A tko će Hrvatsku urediti?! Ako neće Hrvati, zajednički, ima zainteresiranih koji već pokušavaju, ali za sebe, pa to više ne bi bila naša zemlja.
Dobro je poznato da aktualna vlast i sve prije nje od 2000. godine, zdušno rade upravo na tome da se Hrvati ne vraćaju. U tu svrhu je otežano dobivanje hrvatskog državljanstva, mogućnost investiranja i započinjanja posla.
Zemljišne knjige se ne uređuju zato, jer su preci današnjih vladajućih oteli mnoge nekretnine njihovim vlasnicima, a njih poubijali ili protjerali u svijet. Mnoge kuće, stanovi, sve tvornice, sve je oduzeto nakon „oslobođenja“ 45.godine. U mnogim gradskim stanovima i danas žive „zaslužni drugovi“ i njihovi potomci, koji sprječavaju raščišćavanje, kako bi zadržali otetu imovinu, koju su međi sobom dijelili prema zaslugama.
Izborni zakon grubo diskriminira dijasporu, u korist manjina, nelojalnih hrvatskoj državi. To je napravljeno namjerno. Nužna je promjena izbornog zakona i uklanjanje posebnog statusa manjina, no to je gotovo nemoguće, jer nehrvatska vlast u koaliciji s otvorenim neprijateljima svega hrvatskog, niti ne pomišlja promijeniti sistem koji njoj jamči ostanak na vlasti i sve privilegije koje uz to idu.
Jedini izlaz je stvaranje sasvim nove, istinski prohrvatske opcije, te prekid glasačke apstinencije i potpuna mobilizacija svih Hrvata na sljedećim izborima. Jedino je tako moguće, u vlast dovesti hrvatske ljude, koji će biti u stanju izmijeniti nepravedni sistem. Druga mogućnost je svenarodni referendum za izmjenu izbornog zakona, a treće mogućnosti nema na vidiku.
Domaći ljudi zaziru od politike, jer se kroz, ne tako davnu povijest, pokazalo da bavljenje politikom može biti pogubno. Nelagoda se uvukla u ljude, pa oni nerado participiraju u političkom životu.
Ne treba posebno naglasiti da je upravo to jedan od ciljeva vladajućih struktura.
Odbojnost i prezir prema politici, rezultiraju neizlaskom na izbore. Previše puta nasamareni birači, ne vide svrhu, niti koristi, a zbog čestih izbornih prijevara, imaju osjećaj da su napravili budalu od sebe odlazeći na glasanje.
Oni izaberu svoje predstavnike, a ovi, čim uđu u Sabor, zaborave tko ih je delegirao i što od njih očekuje. Zastupnici u Saboru, gotovo u pravilu, ne predstavljaju svoje birače i njihovu volju, kako im nalaže dužnost, nego, stranku čiji su član i provode stranačku politiku, koja sve više poprima oblik volje čelnih ljudi, potpuno zaboravljajući i negirajući volju onih koji su ih, na to mjesto izabrali .
Naravno, uvijek se nađe po koja časna iznimka.
Hrvati izvan domovine, živeći u uređenim, demokratskim zemljama, naučeni su na sasvim drukčije okruženje, nego što su imali oni, koji su ostali živjeti ovdje, pod komunističkom represijom. Oni znaju kako se poslužiti svojim političkim pravima, za razliku od domovinskih Hrvata, kojima većinom, još i sad, nakon 27 godina samostalnosti, nije jasno na koji način i što sve mogu učiniti kako bi unaprijedili svoja politička prava i sudjelovali u uređenju domovine.
Za takve okolnosti, velikim dijelom su zaslužni nelustrirani dijelovi bivšeg sistema, koji je hrvatske ljude natjerao na odlazak, a onima koji su ostali, ispirao mozak sedam desetljeća i maltretirao na razne načine. Oni i danas drže sve poluge vlasti i namjerno vraćaju zemlju u stanje prije osamostaljivanja.
Povratnici u domovinu, moraju se upoznati s ovim činjeničnim stanjem u Hrvatskoj, ne zato da se ne vraćaju, nego da budu pripremni na poteškoće koje će im se ispriječiti. Ako nakon toga i dalje imaju želju doći i ostati ovdje, morat će se naoružati strpljenjem i hrabrošću, pa čvrstom ustrajnošću rušiti barijere i krčiti put za stvaranje drukčijeg okruženja. Naravno, u tim nastojanjima trebaju biti združeni jedni i drugi, iseljeni i domovinski dio hrvatskog korpusa.
Na svaki i najmanji znak razočarenja, trebaju se prisjetiti da im različita podmetanja, otežavanje povratka i uklapanja u život hrvatske domovine, ne čine istinski Hrvati, niti bi oni imali bilo što protiv, već one snage i njihovi potomci, zbog kojih su u prošlosti, morali otići njihovi roditelji i oni sami. Te iste snage, kojih je u ukupnom stanovništvu oko 30%, rovare i danas i jednako pritišću i nas ovdje u domovini, pa je tim više, jasna potreba da se zajednički odupremo i konačno, jednom za uvijek, zaustavimo i onemogućimo.
Nedavna događanja oko kriminalizacije Domovinskog rata, ponižavanja branitelja, silovitih nastojanja uvođenja, nama potpuno neprihvatljivih svjetonazora, te najnovijim odobravanje komunističkih zločina preko nekakvog vladinog vijeća o navodnom suočavanju s prošlošću, alarmantni su pokazatelji da Hrvatski narod mora sebi stvoriti drukčije okruženje za život, prema svojoj vlastitoj mjeri i potrebama, a odbaciti nepoželjne trendove koje nam nameće nehrvatska vlast.
Drugog izbora nemamo, jer sve drugo znači propast.
Dawn Dawns
