Dawn Dawns: Neko čudno vrijeme Došašća u Hrvatskoj

Pin It

Image result for christmas tree red stars

Prema zadnjem popisu stanovništva, u RH ima  86,28 % katolika. Svi moramo plaćati HRT pristojbu, gledali njihov program ili ne, ali nikako ne smijemo vidjeti na TV adventski vjenčić ili koji drugi predmet što bi nas podsjetio da je vrijeme Došašća. Ne daj Bože, da nam na radiju ili TV puste još i koju božićnu pjesmu, pa da zasmeta nekome od onih 3.81% na popisu izjašnjenih ateista

Došašće, to  vrijeme iščekivanja, nade i čežnje. Nižu se sveci, Barbara, Nikola, Lucija. Sijemo božićnu pšenicu, kao simbol plodnosti i novog života, na dan Sv. Barbare, a neki na dan Sv. Lucije, za Badnjak  je obavezno  ukrasimo  hrvatskom trobojnicom. Tako smo od svojih baka naučili. Djeca se raduju sitnim, slatkim  poklonima u čizmicama, na dan Sv. Nikole.

U sjećanju je ostalo kako smo, u  onim ratnim godinama, pa sve  do dvijetisućite, u ovo vrijeme,  svakog dana, već od ranog jutra, na radijskim i TV postajama, ozvučenjima u trgovinama i božićnim štandovima po gradu,  mogli  čuti naše božićne pjesme, za koje znalci  kažu da su među najljepšima u svijetu, s njima i hrvatske prepjeve, planetarno popularnih  Zvončića, te  Tihu noć. Te su nam  pjesme, uz sve ostalo što je obilježavalo skori dolazak Božića , uvijek davale poseban ugođaj. 

Kad se 2000-te godine počela provoditi „detuđmanizacija“,  krenula  je i „debožićizacija“.  Nakon toga su uslijedile godine kad se, u zemlji s preko 80% katolika, mora čekati misa Polnoćka ,da bi se, tek tamo, moglo čuti naše tradicijske pjesme: Narodi nam se kralj nebeski,  U to vrijeme godišta,  Veselje ti navješćujem ...     Ako se koja radijska postaja i zaleti s kakvom prigodnom pjesmom, onda je to obavezno s engleskog govornog područja, jer je današnjim medijima mrsko sve što je hrvatsko.

Prošle godine digla se strašna galama jer je, nekadašnjoj  članici Josipovićeva  Savjeta za vanjsku politiku, a tadašnjoj članici Programskog vijeća HRT-a, Nedi Ritz, jako zasmetao adventski vijenac, koji je u Dnevniku i vijestima HTV-a, kao ukras stajao na stolu. Zaista je strašno da u vrijeme Adventa, gledatelji na TV ugledaju adventski vijenac. I pomisle kako programsko vijeće uvažava činjenicu da Božić dolazi.

Prema zadnjem popisu stanovništva, u RH ima  86,28 % katolika. Svi moramo plaćati HRT pristojbu, gledali njihov program ili ne, ali nikako ne smijemo vidjeti na TV adventski vjenčić ili koji drugi predmet što bi nas podsjetio da je vrijeme Došašća. Ne daj Bože, da nam na radiju ili TV puste još i koju božićnu pjesmu, pa da zasmeta nekome od onih 3.81% na popisu izjašnjenih ateista.

 Nije važno što je Božić u Hrvatskoj, kao i mnogim državama svijeta, državni blagdan i praznik, koji slavi gotovo devedeset posto stanovnika. Važni su samo crveni drugovi i njihova averzija prema Bogu i svemu što je Hrvatima važno.

Svašta nam se podmeće u ovo vrijeme Došašća.  Umjesto umilne, tihe radosti  povodom  Isusovog  rođenja ,  vrlo agresivno nam se nudi vrištavi duh  konzumerizma, sugerirajući da je božićna proslava tim bolja, što više potrošimo, kupujući  sve i svašta, dobrim dijelom, sasvim nepotrebnih stvari.                                                  

Nije jasno  je li to slučajno ili ne, među božićnim ukrasima za bor, ove godine  možemo naći crvene  zvijezde petokrake.       

Sasvim drukčija zvijezda i potpuno druge simbolike,  adventska je  zvijezda, kao  jedan od simbola božićnog slavlja, ona predstavlja betlehemsku zvijezdu,  koja je  vodila Tri kralja do mjesta Isusova rođenja  i stavlja se na vrh božićnog drvca. 

Simbol Božića, nikako  ne može biti  crvena zvijezda petokraka, za koju  dobro znamo što znači i koliko je u suprotnosti s Božićem.  No, ona je tu u ponudi, valjda da si antife imaju s čime okititi novogodišnju jelku u iščekivanju Djeda Mraza.

Mnogima se, već sad, kosa diže na samu pomisao  kako nam „ tiha noć, sveta noć“, neće proći u miru i tišini, zbog  pirotehnike.  Nekima će,  zato  što  imaju  susjede,  kojima  baš ta buka  čini veselje, božićna sarma poskakivati u tanjuru, a kućni ljubimci doživljavati šokove. 

Nadajmo se da neće biti nemilih događaja, kao što se događalo ranijih godina, da se uslijed nepažnje, zbog petardi, netko ozlijedi, pa čak ostane bez prstiju.

Nadajmo se i tome da će slijedeće godine, priprema za blagdan Božića, biti više nalik na ona nekadašnja vremena, kad se Isusovo rođenje slavilo onako, kako dolikuje hrvatskoj tradiciji,  u krugu obitelji, a sljedeći dan, na dan Sv. Stjepana, s rođacima i prijateljima. 

Jednako se radujemo  jednom i drugom danu i  uvijek ih provedemo s najdražim ljudima.

Dawn dawns