Uz rođendan braće Antuna i Stjepana Radića

Pin It

Najveći državotvorni hrvatski političari 19. i 20. stoljeća su: Josip Jelačić, Eugen Kvaternik, Ante Starčević, Antun Radić, Stjepan Radić, Vladko Maček (Ivan Šubašić), Ante Pavelić i Fanjo Tuđman. Velezločincu Josipu Brozu Titu nije mjesto među hrvatskim političarima.

Svakoga od njih uz pohvalu prate i druge ocjene. To je predmet za obširne razprave, u koje se ovdje ne će ulaziti. Po državotvornom odgoju naroda, najistaknutiji je Stjepan Radić. Po državotvornom ostvarenju vode Ante Pavelić i Franjo Tuđman.

Srbiji su za ostvarenje njenih suludih velikosrbskih ideja najviše smetali: Stjepan Radić, Ante Pavelić i Franjo Tuđman.

Prvoga su Srbi ubili smrtnim ranjavanjem u Beograskoj skupštini (1928);

Drugoga su Srbi ubili smrtnim ranjavanjem u dijaspori (1959) i nadalje ga ubijaju trajnim sotoniziranjem i demoniziranjem, koje ne prestaje ni danas.

Treći, Franjo Tuđman je ostvario avnojevsku državu Hrvatsku (ostatke ostataka prave Hrvatske) i umro 1999. godine. Njemu Srbi ne opraštaju i neće mu nikada oprostiti jer im je (Vjerujmo zauvijek!) pomrsio njihove planove Velike Srbije.

U ovome uradku bit će nekoliko podataka o Radićima vezano za Slunj

Strariji brat Antun Radić rođen je 11. lipnja 1868, godine u selu Trebarjevu Desnom nedaleko Siska, a mlađi Stjepan rođen je također 11. lipnja, ali 1871. godine.

Radni životopisi obadvojice braće Radića su poznati svakome Hrvatu i pristupačni su iz brojnih izvora pa se ne trebam mnogo truditi s pisanjem u ovom uradku posvećenom njima. Umjesto toga objelodanit ću nekoliko manje poznatih ili uopće, u javnosti nepoznatih podataka o Radićima u Slunju.

Radićeva misao i Radići osobno u Slunju

Manje je poznato u široj javnosti, da je Antun Radić boravio u Slunju već 1904. godine. Tom prilikom je okupio nekoliko Slunjana i utemeljio s njima, danas bismo to rekli Ogranak Hrvatske pučke seljačke stranke.

Učiteljica Jelena Cindrić promicateljica Radićeve ideje u Slunju

Prema podatcima, koje sam dobio od ondašnje (1904), mlade slunjske učiteljice Jelene Cindrić, umrle u Slunju 1961. godiune, u tom Ogranku HPSS bili su sljedeći Slunjani, davno pokojnici (abecedno): Paviša Blažević (kirijaš), Pave Cindrić iz Kremena (zemljoradnik), Pave Cindrić iz Slunja (obrtnik), Ive Gračan (obrtnik), Luka Hasler (obrtnik), Franjo Ivšić (zemljoradnik), Jole (Josip) Jurašin (zemljoradnik), Mile Kovačević (pek), Rude Kovačević (veletrgovac), Ive Magdić (kovač), Tomina Moćan (mlinar), Josip Maršić (ljekarnik), Luka Modrušan (zemljoradnik), Josica Neralić (općinski službenik), Nikola Neralić (obrtnik), Marko Obajdin (zemljoradnik), Toša Skukan (mlinar), Jure Štefanac (mlinar), Mijat Turkalj iz Cvitovića (zemljoradnik), Mile Turkalj (postolar u Slunju) i još neki Stanišići iz Blagaja, Cindrići iz Cetingrada, Vukovići iz Drežnika, Smolići iz Lađevca, Pavlešići iz Primišlja, Pađeni iz Rakovice, Žgele iz Furjana i Živčići iz Malog Vukovića... Imena ovih članova Radićeve stranke su prepisana iz Dnevnika, učiteljice †Jelene Cindrić iz Slunja.

O žarištu Radićeve stranke u Slunju govorio mi je i Zvonimir Kulundžić. Dakako, najviše o Hrvatskoj pučkoj seljačkoj stranki sam čuo i naučio od svoga otca Jose Hazlera, koji je bio aktivni djelatnik za HPSS, kasnije preimenovanu u HSS. Djelovao je u Odboru HSS u Slunju do njenog ukinuća, što su učinili Titovi partizanočetnici tijekom Drugog svjetskog rata službeno dokrajčili oko 1950. godine.

Naprijed zapisani ljudi su proširili ideju braće Radića po čitavom Slunjskome kotaru, što je pomoglo da je Radićeva stranka bila sve do II. svjetskog rata vodeća stranka u Slunjskome kotaru. Na svima izborima za trajanja Kraljevine SHS i Jugoslavije Hrvatska seljačka stranka je u Slunju pobjeđivala s više od 50% i bila je trajno vodeća stranka u Slunju. Osim u mjestu Slunju, najbrojniji pristaše HSS-a bili su (abecedno) u: Cetingradu, Cvitoviću, Drežniku, Furjanu, Hrvatskome Blagaju, Kremenu, Nikšiću, Popovcu, Rakovici, Taborišću i Vukoviću...

Pavle Radić je osnovao Seljačku banku u Slunju 1921. godine

Ovaj podatak mi je dobro poznat jer je moj otac Joso Hasler/Hazler (1919) dovezao u svojoj kočiji u Slunj iz željezničke postaje Košare: gospođu Mariju Radić, njenog supruga Stjepana Radića i njegovog nećaka Pavla Radića. Odsjeli su u Svratištu Franje Kovačevića. Nakon par dana supruzi Radić su se vratili u Zagreb, a Pavle Radić je osnovao prvu banku u Slunju i ostao tu stalno ili često navraćao tijekom nekoliko godina.

To je službeno poznato u povijesti hrvatskog bankarstva, a postoje sačuvane mjenice u Arhivu Privredne banke Zagreb. O prvoj banki u Slunju govorili su stariji Slunjani u raznim prigodama.

Nakon smrtnog atentata na Pavla Radića u Beograskoj narodnoj skupštini 20. lipnja 1928. Radićeva banka u Slunju je nestala. Nije mi poznato, na koji način je u istoj zgradi bila osnovana Srpska štedionica u vlasništvu nekih Srba iz Plaškoga. Ni ta štedionica nije bila dugog vijeka jer je u Slunju bilo vrlo malo Srba (oko 5 obitelji starosjeditelja i uveženi Srbi - žandari i činovnici u državnim službama, uključujući i nepotrebne učitelje...), a Hrvati nisu u nju ulagali svoj novac. Prema sjećanju, ta Srpska štedionica je ugašena već oko 1935. godine.

U mojoj obitelji, rodbini i susjedstvu svi su bili Radićevci

Iz živog sjećanja znadem, da je moj otac 1935. poveo nas odasliju djecu u jednu povorku za promicanje HSS-a u izborima iste godine.

U to vrijeme na čelu HSS-a u Slunju je bio odvjetnik Dr. Antun Kuharić, rođeni brat od kardinala Franje Kuharića. Stanovao je u kući Ivana Mikana, suprot mojoj kući, što je omogućavalo najbližu suradnju s obadvojicom braće: Josom i Ivicom Hazler te s Ivom Gračan, Ivom Jurašin i s nešto udaljenijima Slavom Flanjak i Milom Ivšić.

Spomenuti ljudi su činili Odbor HSS-a u Slunju. Pred Drugi svjetski rat, odvjetnik Dr. Antun Kuharić je napustio Slunj i otišao u Vinkovce. Na mjestu čelnika HSS-a naslijedio ga je ugledni Slunjanin Tomislav Peričić.

Osobno sam kao dječak i odrasli mladić bio vezan za HSS

Moja učiteljica Katica Štefanac me je uvježbala za jedan krasnoslov, kojeg sam izveo 11. lipnja 1938. u znak 60. obljetnice rođenja Antuna Radića, na Križopću u Slunju pred oko 3.000 nazočnih članova HSS-a iz Slunjskog kotara.. . Dakako, moj krasnoslov su čuli samo oni iz prvih redova i vidjeli su mene u Hrvatskoj zastavi, iz koje je izvirivala samo moja hrvatska glavica, 8-godišnjeg dječaka.

Sjećam se još dijelova iz toga krasnoslova, kao na primjer:

Šestdeset je godina i više,

Kako slovo na papiru piše,

Da se rodi naš veliki sine,

Ante Radić - duša Domovine.

U malome selu on se rodi,

Trebarjevu Desnom - Savi vodi,

Prosvjećenu misao on stvori,

Za koju se danas svaki Hrvat bori.

/treću kiticu sam zaboravio, a od četvrte se još sjećam prva dva stiha /

Sveđ onako, kako selo diše,

On izdaje "Domove" i piše,

/zadnja dva stiha sam zaboravio/

Ne sjećam se autora te pjesmice. Možda ju je sklepala moja dobra učiteljica, gospojica Katica Štefanac s urođenim hrvatstvom kroz pjesme i scenske nastupe. Znade se da je ona pisala čak i igrokaze za školske priredbe. Čuvao sam njeni rukopis na listu papira do 14. studenoga 1942. zajedno s mojim bilježnicama, crtankama, knjigama i drugim školskim uspomenama.

Toga dana su šumski teroristi, samozvani "osloboditelji" - Titovi partizanočetnici spalili u našoj kući svu pismohranu, uključujući slike i dvadesetak knjiga, među kojima su izgorjele i sve moje drage uspomene. Tako su se ponašali "osloboditelji" u Slunju i slično po čitavoj Hrvatskoj, koju su oni "oslobađali".

Na spomenutom Skupu 11. lipnja 1938. bili nazočni, uz ostale Dr. Lovro Sušić, Dr. Ivan Šubašić (budući hrvatski ban), Dr. Antun Kuharić i Tomislav - Tomica Peričić (nasljednik Dr. Kuharića iza 1939) i brojni ugledni Slunjani toga vremena, od kojih ću navesti po sjećanju učiteljice Jelene Cindrić i nešto po mojemu, iz prvih redova (abecedno): Toma Blažević, Joso Cindrić, Ive Gračan, Joso Hazler, Mile Ivšić, Ive Jurašin, Rudolf - Rudica Kovačević, Mate Kuterovac, Stipe Lalić, Ivo Magdić, Mićo Magdić, Zvonko Neralić, Jana Petrović, Mile Skukan, Juraj Sminderovac, Mića Štefanac, Tone Štefanac, Zvonko Štrk, Mile Turkalj, Tone Vučeta...

Nije mi jasno, zašto je na Skupu HSS-a bio visoki gost iz Ogulina, odvjetnik Dr. Lovro Sušić jer je on bio čelnik Hrvatske stranke prava. Za vrijeme Banovine Hrvatske, bio je Dr. Lovro Sušić saborski zastupnik za Ogulinski i Slunjski kotar.

Ta nejasnoća vlada i danas jer imam oko 20 pisama od Tomislava Peričića, čelnika HSS-a u Slunju upućivanih Dr. Lovri Sušiću i neka od njih Dr. Vladku Mačeku. Pisma imaju sadržaj strogo vezan uz HSS u Slunju pa je utoliko izazovnija nejasnoća odnosa s Dr. Lovrom Sušićem. Ta pisma je objavio Dr. Jere Jareb u emigrantskoj publikaciji Hrvatske Akademije Amerike - Studia Croatica. Posjedujem ta pisma, ali ih treba pretipkati, jer nisu prikladna za scaniranje.

Moja osobna sjećanja na Dr. Lovru Sušića imaju i emotivnu crtu. Naime, nakon moga naprijed spomenutog krasnoslova, uzeo me je u naručaj Dr. Lovro Sušić i očinski me poljubio. Dobio sam od njega kao dar 200 ondašnjih dinara, što je bila dosta velika vrijednost.

Naknadna pripomena umjesto mijenjanja napisanoga o Dr. Lovri Sušiću

Dr. Lovro Sušić je bio član HSP-a, ali je u godinama iza beogradskog atentata na hrvatske zastupmike prešao u HSS i bio je zastupnik za kotareve Ogulin i Slunj. To mi je pojasnio moj stariji brat Nikola Hazler.

Spominjem ovdje i Dr. Ivana Šubašića jer je pripadao HSS-u

Sjećam se moga udjela i glavnog udjela suučenice Jelene Sminderovac u pozdravnom krasnoslovu banu Banovine Hrvatske, doktoru Ivanu Šubašiću, 8. prosinca 1939. godine:

"Ponosan narod Slunja i Like

Dočekao eto ove sretne dane,

Da pozdravi Tebe, naš hrvatski bane!

PRIMI BANE KITU CVIJEĆA OVU,

ŠTO SLOŽAN NAROD TEBI GA DAJE!"

Sjećam se dijelova i iz drugih recitala i mojih uloga u nekim igrokazima, koje je uglavnom pisala moja dobra učiteljica Katica Štefanac iz Rastoka, ali ako se izražavaju nepotpuni ili bez uloge barem moga prethodnika, onda su sadržajno nejasni pa ih ne ću ovdje navoditi.

Skup HSS-a u Rakovici 11. lipnja 1948.

Po završetku Drugog svjetskog rata odnos Titovog komunističkog režima prema HSS-u je bio teško objašnjiv. Vodja HSS-a Dr. Vladko Maček u opasnosti za život napustio je Hrvatsku, u svibnju 1945. Velesile su dovele u Titovinu Dr. Ivana Šubašića, koji nije mogao odigrati namijenjenu mu ulogu. Nešto je u Titovini bilo dozvoljeno pa zabranjeno (Glas naroda, od kojeg je Marija Radić objavila 1945. samo jedan broj - autor članka ima taj raritetni glasnik). Stranka je tobože smjela djelovati, a braća Ivo i Edo Štefanac - Slunjani u Zagrebu su bili 1947. osuđeni na vrlo visoke kazne zbog aktivnijeg nastupa za HSS.

Izlazio je tjednik HSS-a - Slobodni dom negdje do 1950. U selu Cvitoviću blizu Slunja održavane su u poratnim godinama priredne folklornih skupina pod naslovom "Seljačka sloga". U Zagrebu, na početku Zvonimirove ulice je do oko 1950. postojala i Knjižara Seljačke sloge, koja je pripadala HSS-u.

Čak je (po sjećanju), 1950. održavana u Zagrebu "kod džamije" smotra folklora Seljačke sloge...

Franjo Gaži i Stanko Škare dolaze u Rakovicu 1948.

U takvim prilikama i neprilikama su čelnici HSS-a Franjo Gaži i Stanko Škare organizirali u Kvaternikovoj Rakovici Veliku smotru Hrvatske seljačke stranke. Lijepo mjestance Rakovica okupilo je toliko svijeta - članova HSS-a i prijatelja, da se je jedva moglo kretati po mjestu od silne svjetine.

Bilo je to radnim danom, 11. lipnja 1948. u znak 80. obljetnice rođenja Antuna Radića, u znak 71. rođendana Stjepana Radića i uz skoru 20. obljetnicu svirepog srbskog atentata u Beogradu u "Narodnoj skupštini" na hrvatske zastupnike Dr. Stjepana Radića, Dr. Đuru Basaričeka, Pavla Radića, Dr. Ivana Pernara i Ivana Granđu, 20. lipnja 1928. godine.

Na toj smotri povijestnog značaja u Kvaternikovoj Rakovici bilo je mnogo Hrvatica i Hrvata ne samo iz Slunjskog kotara, u kojem je bila Rakovica, nego i iz drugih hrvatskih krajeva Hrvatske i BiH. Govorilo se je o 4-5 tisuća sudionika u toj smotri HSS-a.

Tamburaški zbor Gimnazije Slunjske uveseljavao je Smotru HSS-a u Rakovici

Predvođeni direktorom gimnazije, voditeljem i dirigentom zbora, Prof. Matejom Glušić, zbor u sastavu: Ivan Dubravčić, Dragan Hazler, Franjo Ivšić, Dragutin Moćan, Milan Moćan, Franjo Skukan, Nikola Skukan, Mijo Štefanac i Mirko Štefanac je izvodio najpopularnije hrvatske pjesme i za ono vrijeme izveli smo obadvije himne: Hej Slaveni i Lijepa naša.

Izmijenjivali su se govornici, uz glavne (Gaži i Škare) pretežno HSS-ovci iz Rakovice, Drežnika, ali bilo ih je iz Ogulina, Otočca, Slunja, Bihaća i čak iz Sl. Broda.

To je bio i ostao Dan za pamćenje. Rakovica je pokazala da u njoj živi duh Berislavića, Kvaternika, Starčevića, Radića, Pavelića, Mačeka i hrvatska uspravnost ponosnog naroda u najljepšem dijelu Lijepe naše u zagrljaju Plitvičkih jezera i šuma.

Mr.sc. Dragan Hazler - sudionik u Rakovici, uvijek u službi Hrvatskoj.

Basel, lipnja 2012.

Daje se u javnost za objavljivanje uz obljetnički dan 11. lipnja 2014. Dragan Hazler