Dalmacijo, iz duše te ljubim 2.dio

Pin It

Ma koga boli briga za spaljenom Dalmacijom? Koga boli briga za nove požare? Koga boli briga za palikuće? Za njihovo kažnjavanje. Ta oni su ili stari i nemoćni ili su psihički bolesnici. Ili maloljetnici.  Sve to treba staviti pod tepih. Zaboraviti. 

Jer tako hoće Pupi.

A kazniti treba  sve one koji su spremni za Dom i Domovinu.

I sve to u tajnosti planirati i isplanirati na zajedničkim i tajnim sastancima, uz bratski dogovor. S braćom s istoka.

Najprije se mora pripremiti teren, onda stvoriti usijana atmosfera, ubaciti iskre… I vatra je tu. 

„Odavno je plamen hrvatskih promašenih politika i političara opustošio hrvatske domove, a ovo je samo posljedica. 

Posljedica praznih prostora i posljedica nerada…“   

„A na kraju "balade" ostat će  samo oni stabilni. A mi, mi ćemo živjeti   za dan kada će se pojaviti neki novi Tuđman“, piše jedan komentator.

 „Lijepo gori, lijepa naša!“

-Kažu, to su piromani! Jesu, jesu. Pale po Srbiji, pale po Sloveniji, Austriji, Bugarskoj, Rusiji…

Sve piroman do piromana.

Ma kome vi mažete oči!? Istinu na stol!!! Dosta nam je i laži, i dobrosusjedskih odnosa, i fora tipa“…nama je u interesu“…

Dosta nam je. DOSTA!!!

I točka.

Gdje je kontrola na granici? Gdje su institucije? Gdje je interes Hrvatske i Hrvata? 

Pa, ako nam niste u stanju pružiti miran život, bez raznoraznih domaćih i uvoznih  diverzija, onda nam se skinite s grbače!!!

Mi hoćemo, 

mi želimo, 

mi tražimo… 

Pravu istinu!!! 

Jer, nitko nam više ne može prodavati rog  za svijeću. Zato, karte na stol, drugovi!!!

Položite nam račune pa jasno i glasno obznanite:

ŠTO JE OD PROŠLE GODINE UČINJENO NA OPOŽARENIM MJESTIMA? 

Jesu li opožareni dijelovi Dalmacije nanovo pošumljeni ili će na njihovom pepelu izroniti kakve velebne kuće, trgovački centri ili luksuzni apartmani za bogatune?

Možda će se, a možda su se već, baš ovoga ljeta a ispod žita, donijeli za neke odabrane, neki novi i pogodni zakoni. 

 Za neku novu gradnju.

       A palili su i spalili sve. Sve neki bezimeni. I sve neki umno poremećeni.  Zapališe nam cijelu Dalmaciju. Pa su tako skoknuli, reda radi, malo i u Slavoniju. 

      A, prošle je godine, uhićen samo,  od njih 28

( sve domaći Srbi i nekoliko Srba iz Srbije), jedan jedini s imenom i prezimenom, za kojega tvrde da je psihički bolesnik.  

Bio je to jedan “ zapušteni” Srbin iz BiH koji je pokušao zapaliti šumu Marjan kod Splita. Pa je tako, jadni zapušteni Srbin iz Bijeljine, specijalno došao iz R Srpske, u specijalnu posjetu Marjanu i htio specijalno ugrijati konzervu , na specijalno zapaljenoj vatri, a na nekoliko specijano pripremljenih mjesta.

I tako je zapušteni i jadni Stevo Mlađenović,  koji je zapušten hodao po Marjanu, palio specijalnu vatru, po „zapuštenom“ Marjanu, “  posložio naprije drva, ispod njih naslagao nešto suhe trave i papira, a od svoje majice i nekakve grane, složio baklju i zapalio. 

Negdje oko 6.30 ujutro.  

      Pa je nakon toga, , opet odšetao, onako zapušten i jadan, nekih 300 metara dalje  i opet slagao  drva, pa ispod njih naslagao nešto suhe trave i papira, a od svoje majice i nekakve grane, opet je jadan i zapušten, složio baklju i zapalio. 

Šetao je on tako i dan prije po Marjanu. I tražio, valjda, usput pogodno mjesto za podgrijavanje svojih nekoliko hladnih konzervi.           

    Ali, za i toga jadnoga i zapuštenog Stevu Mlađenovića ima, već unaprijed, bila je jedna olakotna okolnost. 

„Riječ je o jako zapuštenoj osobi koja nam se i nije činila skroz prisebna“.

I tako je Stevo, iako nije izgledao priseban, iako je bio zapušten i sam- samcat, doglavinjao od RS i Bijeljine,   baš do Splita. 

A možda je on i ove godine promijenio rutu i produžio, sve pješice, skok po skok, i do Vinkovaca. Pa je onda malo svratio i u Split. I što će i kud će, nego opet na Marjan. 

Možda mu se, opet, ohladi konzerva pa ju je trebalo podgrijati. Čak i na temperaturi od 40 stupnjeva.   I to baš tada. I to posve slučajno.

 „Mi riskiramo živote, ulazimo u vatru, spašavamo ljude i imovinu… A što oni rade? Podmeću požare. Kako ovo nazvati???? Je li to terorizam???, pitaju se i vatrogasci ...

 –Jest, požare podmeću. Sve požar do požara. I svi bezimeni. Neka piromanka, zvana N.N., podmetnula osam požara. Druga, isto takva nepoznata piromanka S.S., podmetnula nekoliko požara. 

Ako je to, stvarno bolest, onda se ona ne može programirati. Takva vrsta bolesti traje…i  traje… Ne samo jedan dan, tjedan, mjesec ili dva. Traje i traje… A „naši“ se tzv. piromani iliti psihički bolesnici, razbole samo u vrijeme naše turističke sezone. Čudno, zar ne!???

A, možda nam je, baš zato, radi preventive i liječenja jadnih piromana, vrijeme za gradnju jedne nove bolnice , zvane „Vrapče II“. 

–Jest, istina je…sve bezimeni piroman do piromana. Samo je jadni skitnica obznanjen imenom i prezimenom. Sigurno nečijom grješkom. –Ali, što si očekivala, moja Monika, kada nam jedan izvjesni političar, s punim imenom i prezimenom, potpiruje vatru svaki dan. Pa, onda, nije ni čudo, što se pojavljuju i bezimene piromanke i piromani. 

–Ma, nemoj baš tako! Možda je taj dotični otišao raditi na pomirbi, nas i naše braće s istoka. Jer, on je naše najveće manjinsko bogatstvo. Bez kojega ne bi ni naša Vlada funkcionirala.

–Ne boj se, ne boj!!! Funkcionira nama sve. K'o urica. Funkcionira onako kako naš veliki domoljub i svoje otadžbine sin, naš Pupi, objavi u svojim Novostima: „Lijepa naša, lijepo gori“. 

–Ali, nije ti on ništa loše mislio, sigurna sam. Pa on je u našoj Vladi!  

A, onda se dogodilo čudo!!!

Iz čiste mržnje i osvete, jedna je Hrvatica, sada naznačena imenom i prezimenom, zapalila vatru pored kuće jednoga Srbina.  

I sve su tiskovine, i kod nas i kod naših susjeda, obznanile tu bombastičnu vijest: 

„Hrvati ponovo, kao i 1995. godine, pale srpske kuće‘. Vrišti s  naslovnica  raznih tiskovina i u Srbiji i u B-H. 

 I ravnoteža je uspostavljena…Vaga njihove pravde je zadovoljena. 

Ali, ali… Sve je bio teatar apsurda. U našoj zemlji apsurda. Jer, scenaristi i redatelji su promašili. Napisali tekst. Izmislili temu i smislili fabulu. Izmislili i likove. 

No, na njihovu žalost,  promašili su finale. Glavni su im  protagonisti proglašeni nevinim.   

 „Obilaskom  požarišta kod sela Brgud bilo je vidljivo kako su uz neke ograde požari izbijali, a uz susjednu, čiji je vlasnik Srbin (koji je i prijavio dotičnu Hrvaticu), sve je ostalo netaknuto“.

–I što bi s pravim palikućama?

–Ništa, moja Monika, ništa! Isparili u magli, Pa kako ćemo, ljudi moji dragi, hapsiti ljude s posebnim potrebama, smanjene ubrojivosti, bolesnike i palikuće tj. piromane, kako ih   sada stručno nazivaju, ljude kojima zapravo treba pomoći? 

–Jel' da, sve je slučajno? I svi nemoćni i jadni. I sve bolesni. Čudno, čudno mi je nešto tu!!! Jer,  od Karlobaga prema zapadu nema ni bolesnih, ni piromana, ni jadnih i nemoćnih. Slučajno!?

–A što rade drugi? U drugim normalnim državama.  

–E draga moja! U svakoj normalnoj državi, to bi bio terorizam. 

–Ma, nema veze!  

–Jel' da, nema veze ni što pišu Pupovčeve Novosti „Lijepa naša, lijepo gori“? Sve je slučajno, kaj ne!?

Jer, mi smo demokratska zemlja. U nas se mogu  demokratski paliti i državna obilježja; u nas se demokratski može izrugivati i s našom himnom; u nas se demokratski mogu svi Hrvati proglasiti ustašama; u nas se demokratski mogu i  veleizdajnici i najveći kriminalci proglašavati elitom; u nas se demokratski može i krasti i lažirati izbori. I preko noći se demokratski može, od gubitnika, stvoriti pobjednik. Sve se, sve se u nas može!!!

A naši se političari prave mutavi. Jer, ljudi moji dragi,nije šala izgubiti vlast!!! 

A vlast je slast.  

Ali, požari i sada bukte. Doduše, manjega intenziteta.  

–A što si i očekivala, moja Lucija?  Pa sve je prošle godine izgorjelo, što je izgorjeti moglo. Nestale šume, izgorjelo nisko rastinje i …  ogoljelo sve.

–Ajmo, ajmo, drugovi!! Zasučite rukave!! Neka institucije rade svoj posao!  Neka, bar jedna kazna bude pravedna. I po zasluzi… 

Tek tada ni Stevo ni oni silni bezimeni, više ne bi "grijati" konzerve, paleći Hrvatsku. Ni Marjan ni Dalmaciju!

A „ u Dalmaciji   ne gase vatru ni Hercegovac, ni Bosanac, ni Dalmatinac, Zagorac, ni Slavonac. 

Nego HRVAT do HRVATA.

I kad to spoznamo i naučimo, imat ćemo Hrvatsku, državu Hrvata. 

Kad naučimo ljubiti bližnjega, svoga brata, kao samoga sebe, imat ćemo sve.   I neće više biti jala između brata i  brata. Između Hrvata i Hrvata“.     

Dim se razišao. Nestali i gusti oblaci.

Nad Hrvatskom i nad Dalmacijom.

A jesu li i nad nama?

Vera Primorac