Tko na tvrdoj stini svoju povist piše 4.dio
- Detalji
- Kategorija: Vera
- Objavljeno: Srijeda, 03 Svibanj 2017 18:01
I KAZAHSTAN UVODI LATINICU…
A VI BISTE NAM UTRPALI ĆIRILICU.
–Ali, reci mi, onako iskreno, što ti misliš-a ja to ne mogu nikako dokučiti - kako je, uopće, u Jugoslaviji, mala Slovenija mogla i uspjela čuvati i očuvati svoj jezik?
–A kako? Lijepo, moja Monika!!! Izborila se!!! Donijela i provodila zakone. Jer, svatko onaj tko je želio živjeti i raditi u Sloveniji, morao je punih šest mjeseci učiti slovenski. A nakon toga, još i položiti, usmeni i pismeni ispit.
Eto, draga moja! Vidiš li, sada, kako se to radi? Kako se voli svoj narod i kako se čuva opstojnost i samobitnost svoga naroda. A mora se i priznati… Slovenci su oduvijek imali političare koji su to znali i umjeli.
„ Zaista, koju mi drugu kuću imamo osim jezika? U kojoj kući smo više svoji, više na svome, nego u domu koji svoje riječi čuva?“, rekao je, nekada davno, davno jedan veliki državnik i mislilac.
Zato, drugovi „naši“ i njihovi, okanite se jalova posla. Radite ono što najbolje znadete, ako išta i znadete, a hrvatski jezik ostavite Hrvatima i pravim hrvatskim (a ne uvoznim) jezikoslovcima.
Možete vi prosipati pamet i „znanje“ onima koji o tome pojma nemaju, onima koji slušajući svakodnevni govor u komunikaciji na srpskom, bosanskom, crnogorskom jeziku, pomisle kako vi, zaista, imate pravo, ali kada se zaviri i zagrebe malo dublje, onda se tek vidi koliko su vaše rabote zaplotničke i prljave.
Zato, ne gnjavite nas više!!!
„Ali, mi se moramo pripremiti za NAŠ regijon!“- viču i kliču jugovići.
„Ali, mi moramo sve te riječi i drugima nametnuti!
Kako ćemo, inače, napredovati? Kako ćemo pratiti evropski program na evropskoj RTL TV? Kako ćemo uživati u bosanskom akcentu a srpskom izričaju Lepe Brene? Na HRVATSKOJ nacionalnoj RTL TV postaji?
A tek, kako će nam se djeca snalaziti u regijonu i „Evropi bez granica“, „razumeti “ i uživati , opet na toj istoj TV postaji, u njihovim bratskim, vrhunskim i netitlovanim crtićima, filmovima i serijama?
PA, ANTIFA DRUGOVI, NE ĆE VAM TO PROĆI!!! NE!!!
Pedeset ste nas dugih godina filovali lažima i izmišljotinama… Pedeset ste nam dugih godina ispirali mozak…
Dosta nam je više vaše jugofilije!!! Ostavite, konačno, mrtvu vam Jugu, neka joj se lešina zauvijek i konačno raspadne. I prestanite ju silom nametati i vaditi- iz krvi i blata -kojeg je ostavila iza sebe.
Pa, ako vam se ne sviđa naš Hrvatski i naša Hrvatska, uprtite svoju jugonasljedbu i kud koji mili moji. A nama ne trujte zrak svojim nebulozama. I ne puštajte maglu… Jer, ova vaša rabota, ne će nam nikada zamagliti…istinu o vama i vašoj prošlosti.
„Deklaracija je dobro došla! Vidjet će se tko je tko a tko je NITKO!“, kažu forumaši.
U ZNAKU BRATSTVA I JEDINSTVA
Nažalost, nije ni ovo počelo od jučer. Radi se o nastavku kampanje koju je prije nekoliko godina pokrenula Snježana Kordić, navodno uvažena jezikoslovka, s međunarodnim ugledom, koja, s vremena na vrijeme, gostuje i u Hrvatskoj. Ali, nakon svakog njenog boravka u Lijepoj Našoj, voda nam ostaje zamućena … i za kušanje i za piće.
Kaže tako mudra Kordićka, čistim srpskim, hrvatskim,bosanskim i crnogorskim jezikom: ”Najvažnija etapa rada na Deklaraciji odigrala se u Zagrebu, na sastanku proširenog odbora eksperata“.
A tamo, sve ekspert do eksperta. Od veleumne Rudanice do još veleumnijeg nam i dragog, Drage Pilsela.
S ONU STRANU RAZUMA
I bi deklaracija. A odjek fantastičan……. Sarajevo u ekstazi. Dvorana dupke puna. Atmosfera svečana. Sve u znaku bratstva i jedinstva.
A uz svaki govor i uz svako predstavljanje, buran… MUK.
I jedva nešto više od desetak slušatelja. Valjda, vozači i rodbina nazočnih predavača.
Sarajevo je stvarno spremno za zajedništvo, za zajednički jezik i bratski mu izričaj.
–A takav bi odjek, po mom mišljenju, trebao biti svugdje. Kako u Sarajevu, tako u Zagrebu i Podgorici.
–Pa, naravno! Tako bi trebalo biti. Dovoljno je, moja Monika, vidjeti potpisnike ili pročitati sve njihove mudre izjave pa da ti se sve smuči.
Eno se oglasila i pridružila svome jatu i vrla Rudanica, kojoj se, izgleda mi, i ovaj put pokvarila ruda, pa je otpustila kočnice i namjerno skrenula u istočne vode.
Što je prirodno, prirodno je… Kaj, ne!? Ali, nisu prirodne njene izjave.
Kaže naša vrla Rudanica kako jedva čeka vidjeti Hrvatsku u plamenu.
–Pa, je li ti sada sve malo jasnije? Vidiš li sada kamo bi nas vodila „umna i svestrana, uz to i potencijalna piromanka, naša vedra Vedrana? Ta nam, s puno vedrine i optimizma, nudi zajedničku budućnost i zajednički nam jezik. I vedro poručuje“O, kako je bilo krasno i prekrasno kad su se Hrvatskom valjale horde četnika. Neki su bili stari sedam, neki sedamdeset i sedam ali smo, MI HRVATI, MI HRVATI, znali kome treba sprašiti hrvatski metak u četničko čelo“.
- Pa tko se, onda, reci ti meni, dovoljno mudar i pametan, usudi ne pomisliti, ne poželjeti i ne biti, u nečem takvom i zajedničkom…“na ovim prostorima“???
nastavlja se...
Vera Primorac
