Ekskluzivno: Plenkovićeva šestosječanjska diktatura

Pin It

Ako znamo da provedba srpskog Memoranduma postala dijelom službene politike hdz-a i Vlade RH postavlja se logično pitanje li Plenković srpski premijer kao što to stoji na N1? Također se nameće i pitanje je li Vlada RH praktički pala ako četnik koji je službeno i održava na površini otvoreno i javno kaže da ne priznaje hrvatske institucije?

A tu je naravno i njegov politički blizanac Milanović na čelu sdp-ove klike s parolom TO SMO MI koji kaže: Napad na Srbe kod Knina ima obilježja terorizma!

ŠTO O TOM I TAKVOM TERORIZMU KAŽU ČINJENICE?

Glede terorizma i hibridnog ratovanja te ugroze RH Lozančič kao smjenjeni šef SOA-e odnosno njegova istraga je govorila o jačanju četništva u Hrvatskoj.

Naime, 2017.g. Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) objavila je tada svoje četvrto javno izvješće o sigurnosnom stanju u Hrvatskoj i susjedstvu.

Iz toga izvješća vrijedno je izdvojiti upravo te dijelove koje se odnose na porast srpskog esktremizma u Hrvatskoj, poglavito u elektroničkim medijima i na društvenim mrežama te veliku operaciju čiji je cilj prikazivanje Hrvatske u negativnom svjetlu te spriječiti istraživanje ratnih zločina počinjenih za vrijeme okupacije dijelova Hrvatske.

“Nastavljena je pojava velikosrpskog ekstremizma, a uz to, zamjetni su pokušaji kojima se Republiku Hrvatsku želi prikazati u negativnom svjetlu u međunarodnoj zajednici uz negiranje i pogrešno prikazivanje činjenica vezanih uz Domovinski rat i njegov obrambeni i oslobodilački karakter”, navodi se u izvješću.

Epilog i slijed toga izvješća kao Lozančićeve sudbine je nadasve poznat isto kao i danas niti malo slučajno identičan progon Nikole Kajkića.  Dapače, Vlada RH ne želi vidjeti ni prihvatiti ugrozu pa tako kao i u slučaju zadnjeg tj. najnovijeg navodnog (naručenog i isceniranog) incidenta u Uzdolju kraj Knina u svome priopćenju ne osuđuje izjavu Vladimira Đukanovića. Zastupnika u srpskom parlamentu i člana Vučićeve Srpske napredne stranke (SNS) koji je to komentirao izjavom kako "stižu ružne vijesti iz Republike Srpske Krajine". Također ni Vučićevu prijetnju agresijom na suverenitet Hrvatske već samo "odbacuje" njegovu izjavu o "opravdanosti pobune" četnika 1991. Nitko više ni ne spominje Plenkovića u kontekstu njegovih krivotvorina i falsificiranja DR-a, kada niti malo slučajno dan uoči obilježavanja oslobodilačke operacije Oluja, na pitanje novinara tko je bio agresor na Hrvatsku, odgovara kako je to bio Miloševićev režim. Pitanje zašto se on boji i izbjegava imenovati srbijanskog agresora i njegovu velikosrpsku politiku?

Dapače, ova odnarođena i izdajnička,a s obzirom na okolnosti rekao bih i pročetnička Vlada RH i dalje bezuvjetno i servilno nastoji po svaku cijenu razvijati „stabilnost“ u susjedstvu (regiji) na način kako im to nalažu njihovi gospodari u Bruxellesu moleći pri tome Srbiju da ne "oživljava propale projekte".

Što na sve to kažu četnici?

Vasa Čubrilović (vodeći ideolog srpskog nacionalizma) u svom govoru 1939. godine u Banja Luci: “Srpska nacionalna manjina u hrvatskim zemljama mora uvijek predano raditi na sprječavanju nastanka bilo kakve hrvatske države, a ako se to uslijed povijesnih okolnost i dogodi, pa Hrvatska dobije državu, dužnost joj je aktivno raditi na dekonsolidaciji takve države”.

Stoga jedan Bandić danas i dobiva odličje kojega su dobili ravnogorski četnik Milorad Dodik, pašalučki Ivica Dačić, četnički vojvoda Tomislav Nikolić i poturica Emir Kusturica. Može li danas bilo koji čestiti čovjek, a kamo li gradonačelnik hrvatske metropole i glavnoga grada RH uopće zamislit nositi odličje koje su dobile te spodobe. Zanimljivo da se danas u ime Hrvatske i ministarstva kulture srpskom četniku Čulibrku daje 10 mil. kn za obnovu crkve. Aleksandar Džombić pak prodaje obronke hrvatskog Velebita Kinezima (Rusi i Srbi) i to gradnju i upravljanje vjetroelektranom snage 156 MW u blizini Senja. Vuk Hamović radi na preuzimanju kompletne energetike RH (projekt Vis Viva i RHE Vrdovo), a Vlahović kao potomak pomoćnika i još goreg ideološkog četnika od samog Draže Mihajlovića vodi korporaciju Cemex koja u Kaštelima i Splitu namjerava napraviti suspalionicu tj. plinsku komoru otvorenog tipa, dok se u zaleđu Dalmatinske Zagore (Lećevica) za iste potrebe radi smećara. Otac Vuka Hamovića bio je pokojni Ratomir Hamović, general JNA. Oficir u Vojsci Kraljevine Jugoslavije. Dio 2. svjetskog rata, navodno je proveo kao četnički vojvoda, a onda se kasnije, zajedno s velikim brojem drugih četnika, pridružio partizanima. Vukašin Kotur je bio najgori sudac na sudu u Splitu još u bivšoj Jugi, a kao takav postaje odvjetnik tzv. SAO Krajijne u Beogradu u izbjeglištvu. Njegov sin Goran Kotur, čija je majka također 90. gazila hrvatsku zastavu, postaje čelna osoba sdp-a u Splitu, a i njegov djed četnik je također streljan od strane partizana. Vratili se iz Beograda u Split nakon Tuđmanove abolicije gdje dobiva posao u Lučkoj upravi.

Četnik Grmuša za J. Rimac kaže: „Naravno da sam je podržao, ona je puno napravila za srpski narod. Za nas je podobnija koalicija s HDZ-om nego s SDP-om- jer je u ovom kraju HDZ već 25 godina na vlasti a i bit će još narednih 50 godina. Srpska manjina ne bi opstala ako ne bi bila u partnerskom odnosu s vladajućima. Uostalom, kaže, HDZ nam je uveo javnu rasvjetu, doveo asfalt u naša sela, zapošljava naše ljude u bolnici, komunalnim poduzećima, DIV-u itd, a SDP dok je bio na vlasti za nas nije napravio ništa. Na istoj pragmatici, SDSS je godinama učvršćivao svoje savezništvo s HDZ-om, pa i bez cesta, rasvjete, posla za Srbe… Rekli bi kako se tu radi o zakonu spojenih posuda ili ono "ture bure gura, bure ture valja".

Dok premijer vodi sasvim otvorenu pročetničku politiku predsjednica RH K.G. Kitarović ima političku Romancu (Mostar u BiH te Lisinski u Zg) s četnikom Vučićem. Šešeljevim vodonošom koji je još u ratu izjavljivao kako treba ubijati stotinu muslimana za svakog ubijenog Srbina, a pri tome ne propušta niti jednu priliku poput sajma gospodarstva u Mostaru za prozivanjem Hrvatske i NDH. 

Osim znakovite istine o kojoj šira javnost već zna kako su Šešelj, Arkan i Hadžić svi bili uhićeni ali i pušteni, ključno je pitanje ABOLICIJE. Abolicija i (ne)lustracija kao dvije najveće sramote hrvatske države. Nije ta pročetnička banda bez razloga donijela zakon o aboliciji, a ne recimo o amnestiji jer amnestija bi podrazumjevala mogući oprost nakon suđenja i izrečene presude, a abolicija unaprijed oslobađa bilo kakve krivnje. Politika zvana rata nije ni bilo. Zato nije ni čudno da je takav zakon donijela jedino Hrvatska, a Srbija umjesto toga proglasila jurisdikciju. Ne zaboraviti ni bitnu činjenicu da je to hrvatsko MVP odobrilo, isto kao i interesne braniteljske skupine. Pitanje imaju li uopće moralno pravo pa i političku kompetenciju govoriti danas o tome ili bilo kojem nacionalnom pitanju, ne samo ratni dezerteri i profiteri, već i plaćenici (sverežimski čuvari) kao i oni koji nisu sudjelovali u DR ali zato jesu u pljački i izdaji te u ovom slučaju donošenju i provedbi zakona o aboliciji, a uz to i do danas gotovo svakodnevno i na sve moguće načine marljivo rade na obezvrijeđivanju temeljnih vrijednosti Domovinskog rata. 

ČETNICI - Narodna skupština Srbije izglasala je još 2004.g.  zakon u kojem je izjednačila prava pripadnika četničkih postrojbi s partizanskim borcima uključujući i pravo na boračku mirovinu radi njihovog"anti-fašističkog djelovanja" tijekom 2. svjetskog rata. Time je legaliziran zajednički „antifašizam“ boraca za srpsku stvar“.Tu i takvu Srbiju i RS izraslu na zločinima naša država ne samo uvažava u međudržavnim odnosima već prihvaća i pomaže joj u pristupnim pregovorima za EU. U udžbenicima povijesti djeca uče o oslobodilačkoj i pravednoj ulozi srpske vojske u obrani srpstva u zadnjem ratu (ne samo u 2. svj. već i rata kod nas poznatog pod nazivom Domovinskog). Na žalost i brojni hrvatski naivci još uvijek nisu shvatili to da Srbija Miloševića nikad nije javno osudila zbog njegove agresorske velikosrpske politike, već zbog ne/realizacije odnosno činjenice da u njezinoj provedbi nije uspio.

Činjenica da nisu svi Srbi četnici ali jest da su svi četnici Srbi. Međutim, temeljni je problem uvijek bio i ostaje u pročetnicima i hrvatskim četnicima. Kako to d. A. Starčević svojedobno reče slavoserbima, čovječuljcima i nulama koji tu i takvu politiku bezuvjetno, aktivno i gotovo fanatično podržavaju i njeguju. 

Osim što su četništvo u RH gotovo pa legalizirali, a četnike već legalno uveli u sve hrvatske državne institucije, prije svega hrvatski sabor i Vladu RH, činjenica da financiraju četničke spomenike i pročetnički tisak. Srpskim agresorima kupuju kuče novcima prevarenog naroda, četnicima vraćaju stanarska i mirovinska prava, nude im ZVO i dvostruko pravo glasa. Manjinska prava svode na etno biznis i privilegiranu djelatnost goru nego li u vrijeme bivše Jugoslavije. Tako da čak imamo situaciju gdje nam danas predsjednik SDSS docira kako je predloženi zakon o pravima hrvatskih branitelja neprihvatljiv. Gdje jedan SDSS-ov Mile Horvat kao aktivni sudionik rata ali na suprotnoj strani, zahvaljujući aboliciji danas postaje državni tajnik u Ministarstvu energetike i to usprkos činjenici da se nikada nije bavio energetikom i okolišem, a supruga Milena Horvat radi u Ministarstvu branitelja i to kao načelnica upravno pravnih poslova!!!!!

Vlada RH recimo ne priznaje ni HPC ali zato financira SPC u iznosima većim nego što im to daje i sam Beograd. Privilegije gdje se Srbima, mimo svih demokratskih načela, daje pravo na dvostruko glasovanje. Gdje ta privilegirana skupina etno biznismena, na uštrb hrvatske dijaspore, ima tri sigurna mjesta u Hrvatskom saboru i to bez obzira na rezultat. Gdje isti imaju prednost pri zapošljavanju ispred djece poginulih i hrvatskih dragovoljaca-branitelja. Gdje imaju svoje škole i zaklade koje se financiraju iz hrvatskog državnog proračuna, a iako isti nisu dužni pridržavati zakona RH.  Gdje su im osigurana mjesta u upravi na lokalnoj i državnoj razini te imaju zaštitu od progona za ratne zločine. Gdje SDSS cimentira mjesto pomoćnika ministrice kulture, državnog tajnika te pomoćnika ministara u resorima obrazovanja, zaštite okoliša i energetike, minstarstva uprave, regionalnog razvoja i fondova EU te poljoprivrede plus visoke pozicije u Državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje i dr. Dapače, svoje zahtjeve i dodatno argumentiraju pismom namjere Vlade RH nakon Erdutskog sporazuma, a gdje su ministarstva kulture, unutarnjih poslova, pravosuđa i prosvjete izrijekom spomenuta kao četiri resora u kojima predstavnici srpske etničke zajednice iz istočne Slavonije imaju pravo na imenovanja na dužnosti ne niže od pomoćnika ministra.

Na koncu tu su i privilegije u kršenju zakona o pravima nacionalnih manjina u Članku 40. te Ustava RH. Naime Ustavno-pravno nije dopušteno unaprijed zakonom jamčiti i određivati broj zastupničkih mjesta za bilo koju manjinu po bilo kojoj osnovi, stoji u odluci Ustavnog suda od 29. srpnja 2011.g. itd. Itd.

Ali vratimo se navodnom incidentu u Uzdolju. Slučaj nad kojim jedan Pupovac danas doživljava svoj politički orgazam. Slučaj „premlačivanja“ Borisa Petka, koji u Beogradu predstavlja ugroženog Hrvata, a u Kninu pak ugroženog Srbina. Četnika i promicatelja tzv. RSK. Obožavatelja Draže Mihajlovića koji od Hrvatske danas dobiva poticaje u iznosu od 200 tisuća kn, dok recimo brojni dragovoljci - branitelji zbog te i takve nepravde rade suicide li gladuju.

Tu napomenuti i to da je dana 9. rujna 1993. u Kninu utemeljen “Inicijativni odbor SNO-a za Krajinu”. Predsjednik odbora bio je Dragoslav Čupković, a njegovi članovi bili su: Risto Matković, Jovo Katić, Bendikt Ananić, Nikola Rašković, Dragica Čupković, Svetlana Katić, Pero Dmitrović i Kažimir Graovac. Taj Dragoslav Čupković, inaće sljedbenik Mirka Jovića, ovogodišnji je dobitnik nagrade Grada Knina! Međutim, Pupovac danas u Hrvatskoj doživljava četničku ekstazu. Optužuje, sudi i presuđuje, iako poznato da je zbog psihološkog rata i petokolonaške djelatnosti, protiv njega još 92.g. podignuta optužnica od strane okružnog zagrebačkog tužiteljstva. Na žalost do procesa nikada nije došlo jer ga je zaustavila tadašnja politika odnosno hdz.  A isto tako je po tvrdnjama Galbraitha i američkog obavještajca Ivana Šarca (vojni ataše u Hrvatskoj 90-ih godina) glumio najvećeg hipokrita. U Zagrebu je uživao kao kralj, a u isto vrijeme poručivao vođi srpskih pobunjenika Ðakuli i četnicima da izdrže još samo malo.

Za kraj otvoreno pitanje Zoranu Petku i svim njegovim pokroviteljima, podržavateljima i promicateljima tko je četnik s ove fotografije, a može se naravno jednako vrijedno oglasiti on osobno, Pleković, SNV ili SDSS???

Željan Jurlin