Plitvička jezera - baštinom gospodarimo održivo i odgovorno

Pin It

Image result for plitvička jezera

Iz UNESCO-a, pod čijom su zaštitom Plitvička jezera, višekratno su upozoravali i upozoravaju Hrvatsku kako bi Plitvice mogli skinuti s popisa zaštićene svjetske baštine. Kompleks Plitvičkih jezera proglašen je, naime, nacionalnim parkom 8. travnja 1949. g., a Plitvička jezera proglašena su svjetskom baštinom pod zaštitom UNESCO-a 1979. g. i to je ujedno najveći, najstariji i najposjećeniji hrvatski nacionalni park. 

Problem je u izrazito lošem, neodgovornom i gotovo kriminalnom pristupu gospodarenja hrvatskom ali i svjetskom baštinom. Počevši od ekološkog, ekonomskog, pa do urbanističkog i političkog pristupa. U samom središtu tog krškog prostora Hrvatske, u neposrednoj blizini NP Plitvička jezera i rijeke Korane, na samom izvoru Mrežnice, nalazi se VOJNI POLIGON. Tzv. ekološka crna rupa Hrvatske.

Na taj poligon javno su upozoravali i pok. mr.ph.sc Dragan Hazler, predsjednik HAZU u Dijaspori, inače rođeni Slunjanin i stručnjak za radioaktivnost, zajedno s preko 150 podržavatelja, među kojima su najbrojniji sveučilišni profesori, hrvatski akademici i stručnjaci za radioaktivnost. Jer činjenica da se pitanje tog poligona ne bi smjelo prepustiti političarima, niti vojnim djelatnicima, već znanstvenicima i stručnjacima i to raznih grana, uključujući one za podzemni i nadzemni okoliš, radioaktivnost, detonacije, zaštitu biljnog i životinjskog svijeta, očuvanje zdravlja ljudi, te promet i turizam. Sve kako bismo kvalitetno prosudili hoćemo li taj najljepši kopneni dio Hrvatske prepustiti općem uništenju, ili ćemo ga prepustiti američkom vojnom iživljavanju do konačnog uništenja. Poznato je da uslijed višegodišnjeg ispaljivanja projektila, sve veća doza radioaktivnosti ide u drveće, biljke, voće i povrće. Stoga i tvrdnje kako u Slunju umire sve više mladih žena i rađa se sve više kljaste djece. Što upravo mnogi stručnjaci drže izravnom posljedicom tog vojnog poligona. Osim što grad Slunj zbog poligona ne može raspolagati niti izvorištem vode, na njemu se k tome ispaljuju i teški projektili, a što opasno ugrožava taj sedrasti, vodom bogati teren. Vojni poligon se naime prostire od rijeke Mrežnice do granice Plitvičkih jezera, u duljini od 30 do 40 kilometara, te u širini od 4 do 5 kilometara. Radi se o zapravo vrlo poroznom terenu, punom podzemnih voda, izvora i špilja, što znači da se na takvom terenu ne bi smjeli ispaljivati tako snažni i razorni projektili. Rijeka Slunjčica dolazi iz Ličke Jasenice, a teče ispod zemlje sve do sela Slušnice, gdje izbija na površinu. Iz Plaškoga dolazi Mrežnica koja također jednim dijelom ide ispod zemlje. I rijeka Korana dijelom ponire kod Drežnika, pa se kasnije vraća. I Plitvička jezera su na poroznom terenu, punom špilja i bezdana. Stoga sve ove činjenice smatramo sasvim opravdanim i utemeljenim u tvrdnji da će vojni poligon uništiti Plitvička jezera. Ako se hitno ne zaustavi ispaljivanje razornih projektila, te projektila s radioaktivnim uranom i naravno, ako se ne spriječi daljnje jačanje i širenje samog poligona, a što neki još i predlažu. Najbolji dokaz tome da je stanje već sada alarmantno jest činjenica da u slunjskom kraju, u blizini poligona, više nema divljih životinja, pa lovci u velikom luku zaobilaze ta nekad bogata lovišta. U zapadnom dijelu nekadašnjeg slunjskog kotara koji se prostire prema Plješivici, nema više ni jastrebova, vrana, svraka ni drugih ptica, kao ni veprova, lisica ni drugih divljih životinja. Ostali su jedino kosovi i sjenice, jer te ptice nisu tako osjetljive na projektile. A kada u prirodi nestane životinja, onda je to već vidljiv znak da se radi i o ljudskoj ugrozi.

Koordinacija dragovoljačko - braniteljskih udruga također je upozoravala javnost na spas Nacionalnog parka Plitvička jezera sa ciljem sprječavanja  njegove daljnje devastacije. Sve pod krinkom gospodarskog razvoja i zbog dobrobiti domaćeg stanovništva, čijim je prostornim planom omogućena nekontrolirana apartmanizacija, iako sela nemaju ni vodovod ni kanalizaciju, a sve navedeno u režiji je interesnih skupina i nekolicine vanjskih investitora. Tu je bitno naglasiti i to da je recimo područje cijelog nacionalnog parka u Naturi 2000, pa tako da do apartmanizacije nije nikako smjelo ni doći u prostornom planu. Na žalost i usprkos činjenici da je upravo UNESCO tražio obustavu gradnje, primjeri koji su pri tome javno već izneseni su blago rečeno zastrašujući. Primjerice kako preko mosta na potoku Plitvica na samo nekoliko metara iznad Velikog slapa, jedne od najpoznatijih prirodnih vizura Hrvatske, svakodnevno prelaze šleperi, labudice, mikseri i sva ostala teška mehanizacija uključujući i autobuse koji prevoze turiste, premda je na mostu već desetljećima ograničenje 3,5 tona. Unatoč svim tim činjenicama na koje se upozorava Ministarstvo i Upravu parka, tamo niču novi apartmanski objekti čija je jedina svrha brz obrt i povrat investicije. Uz neodržavanje i neulaganje kažimo da se i same vode sve više zagađuju fekalijama i drugim otpadnim vodama. Ali isto tako i umjetnim gnojivima, te raznim deterdžentima, pesticidima, insekticidima i herbicidima. Sve to u slivu jezera čije je područje naznačeno kao područje visoke ranjivosti zaštićene prirode. Ne trebaju stoga čuditi ni podaci Zavoda za javno zdravstvo Ličko-senjske županije čija analiza pokazuje da voda na Plitvičkim jezerima nije za ljudsko korištenje, ili recimo to da se u Velikom slapu pronalaze tragovi kanalizacijskih voda (bakterija E. Coli), te prisutnost umjetnih gnojiva, pesticida, insekticida i ostalih herbicida. 

Smatramo na žalost i to kako se sva ova politička previranja u i oko Plitvica događaju ne samo u pozadini jasnih i nedvosmislenih prijetnji UN-a, u smislu zaustavljanja daljnje devastacije nacionalnog parka, već i još puno gore od toga. Naime, i u samim planovima Ličko - senjske županije kriju se također mnoge druge upitne investicije vezane za vjetroelektrane i općenito energetiku. Radi se o projektima za koje postoji opravdana sumnja i indicije u moguće nezakonite radnje, te preuzimanje kompletnog elektroenergetskog sektora i davanja u privatne ruke. Prije svega strancima. Kao stranka sigurno da se ne protivimo stranim ulaganjima, ali se svakako žestoko, otvoreno i javno protivimo preuzimanju kontrolnog paketa u privatno i strano vlasništvo. Jer tu se isključivo radi ne samo o mogućim visokokoruptivnim radnjama, već i o direktnoj ugrozi hrvatskih nacionalnih interesa. 

Stoga tražimo od Ministarstva zaštite okoliša i energetike da se postavi odgovorno i hitno zaustavi daljnju devastaciju, te prestane sa zagađivanjem tog našeg nacionalnog i svjetskog prirodnog blaga. Jer stava smo da se sve glede očuvanja Nacionalnog parka Plitvička jezera, isto kao i po pitanju voda, radi kako o Ustavnom, tako i PRIORITETNOM PRAVU, gdje je svaki pokušaj ostvarivanja bilo čijih osobnih ili partikularnih interesa, a na štetu zaštićene prirode kao općeg i javnog dobra, društveno neprihvatljiv. 

HSP, Željan Jurlin, pred, Odbora za ekologiju