Besmisao pitanja «Trebamo li proglasiti IGP RH»

Pin It

Hrvati su narod koji je stoljećima opstao na zemljopisnom položaju koji je predstavljao vjetrometinu i čvorište na kojem su se lomila koplja i najjačih svjetskih velesila, i opstali smo.

Hrvati nikada nisu izdali saveznika ili prijatelja, iako su se saveznici prema nama najčešće ponašali i više nego izdajnički, ali opstali smo.

Od početka 20. stoljeća nas u udavovom zagrljaju guši Srbija, što je inicirano Mađarskim interesima, koje su onda zamijenili velikobritanski i francuski. Ugurani smo u "SHS", pa u "Jugoslaviju", umjetne tvorevine zasnovane i dizajnirane za nasilnu prevagu Srbije na teritoriju Balkana, i po Mesićevim "povijesnim silnicama" čudo je što uopće postojimo.

Više od stoljeća se u Hrvatima pokušava zatrti nacionalni ponos, pravo na samoodređenje i želja za slobodom. Opstali smo.

Srbija nam je uništila jezik i uvukla se u sve grane državnog aparata preko kojega su nas držali porobljene i u strahu, bez prekida nas uvjeravajući kako smo stvoreni kako bismo im služili. I tijekom Domovinskoga su rata srpskom topništvu prioritetni ciljevi bili oni važni za hrvatsku kulturu, jer su znali kako bez kulture više nemamo ništa svoje.

Taj se rat vodi i danas.

Krajem 20. stoljeća se na povijesnoj sceni napokon pojavio Državotvorac sposoban nositi se sa velikosrpskim planovima bezrezervno podržanim od strane dviju svjetskih kolonijalnih velesila: Velike Britanije i Francuske.

Dana 17. lipnja 1989. je, usprkos tomu što su Račan, Manolić i ostali drugovi "antifašisti" milicijskom zabranom stranačkog skupa to pokušali spriječiti, povjesničar i umirovljeni general "JNA" dr. Franjo Tuđman izabran za predsjednika novoutemeljene Hrvatske Demokratske Zajednice.

Niti trenutka prerano, jer Srbija je do toga datuma već tri godine aktivno provodila plan konačnog uništenja Republike Hrvatske i stvaranja "velike Srbije".

Još u rujnu 1986. godine je, naime, Srbija javno obznanila "Memorandum SANU", u kojem je detaljno izložen velikosrpski program.

Ubrzo je na «malu, nevažnu, i jadnu» Hrvatsku izvršena najkrvavija srpska agresija, ali hrvatska je vojska, uz Božju pomoć, vođena dr. Franjom Tuđmanom, uspjela obraniti zemlju i pobijediti višestruko jačeg protivnika. Opstali smo.

Velika Britanija i Francuska nam to neće nikada oprostiti, a to je i jedan od razloga terora kojega se nad Hrvatskom vrši od strane Haaškog tribunala, ali što se u međuvremenu promijenilo sa hrvatskim narodom?

Od pobjedničke vojske i naroda ponovno smo se pretvorili u «malu, nevažnu i jadnu» zemlju?

Jesu li laži i opsjene "Mirojugotvoraca" zaista toliko djelotvorne da u Hrvatskoj više nema nikoga spremnog za DRŽAVOTVORNE procese kojima će se štititi naši, a ne velikobritanski, francuski, ili bilo čiji drugi nacionalni interesi? 

Jasno je kako Državotvoraca poput dr. Franje Tuđmana ima malo, jer takvi ljudi moraju biti sposobni razmišljati barem jedan naraštaj unaprijed, ali kako nema baš nikoga?

Hrvatski je narod u prvoj polovici devedesetih godina 20. stoljeća uspio u nečemu što su malobrojni smatrali mogućim: stvorili smo temelje za jednu novu, modernu Hrvatsku.

Danas nam se i opet ta Hrvatska uskraćuje. Od strane inozemnih kolonijalista, a uz svesrdnu pomoć hrvatskih Juda – i opet nam se zamjera težnja za slobodom i prosperitetnom državom u kojoj će svaki čovjek bez ikakvih podjela mirno i dostojanstveno živjeti od plodova svoga rada.

Negdašnja «žitnica Hrvatske» - Slavonija, opustošena je, a svakim danom su demografski gubici sve teži i teži, i približavamo se slomu.

Kako onda itko dobronamjeran uopće može postavljati pitanje «treba li se proglasiti IGP RH»? Pa to uopće i nije pitanje, pitanje je zašto se to dosada još nije učinilo?

Nažalost, to je pitanje retoričko, jer svi znamo tko nas u tome sprječava, ali još žalosnije jest to što naše kolonizatore svesrdno podržava i sadašnja vlast u Hrvatskoj, kao što je to činila svaka vlast od smrti dr. Franje Tuđmana, lidera ondašnje – uistinu HRVATSKE demokratske zajednice.

Od ideala prvih osnivatelja te stranke u današnjoj stranci zvanoj HDZ, danas je nažalost ostalo vrlo malo, a i oni koji te ideale nose u srcu i razumu marginalizirani su, maltene proganjani, i na njih se gleda kao na neprijatelje. Neprijatelje čega

Hrvatske i hrvatskoga naroda sigurno ne.

Je li dakle napokon stiglo vrijeme za «noktima i zubima», isto kao i za vrijeme srbijansko-crnogorske agresije devedesetih?

Je li stiglo vrijeme za pozvati se na Ustav RH, koji jasno govori kako je «svaka vlast proizašla iz naroda», te kako iznad naroda ne postoji više tijelo u istinski slobodnoj državi?

I to je retoričko pitanje. To je vrijeme stiglo, i ističe nam kao pijesak pod nogama.

I zato je od kritične važnosti senzibilizirati hrvatsku javnost i objasniti svim državljanima Lijepe Naše kako nam nitko u povijesti - NIKADA nije dao ništa na pladnju, niti će se to ikada i dogoditi, te kako se za prava moramo izboriti kao i uvijek – sami.

A jedno od naših prava, potvrđeno svim međunarodnim pravilnicima i zakonima, jest pravo na proglašenje IGP RH.

Hrvatska je oduvijek bila pomorska zemlja, sa jednom od najljepših obala i sa jednim od najdivnijih mora na planetu Zemlja. Ali prosječan Hrvat vapi za svježom ribom, dok čak i jabuke, meso, češnjak i nebrojene proizvode uvozimo tko zna odakle, iako IMAMO SVE UVJETE ZA PROIZVODITI IH SAMI – daleko kvalitetnije? Ali uvoznički lobi nema nikakvih problema uvoziti stotine tona tuđega SMEĆA u Hrvatsku, upropaštavajući nam gospodarstvo i seljaka svakodnevno i bespovratno, i to po kojim cijenama?

Pa ponavljam: tko dobronamjeran uopće može postaviti pitanje «trebamo li» proglasiti IGP RH?

Iza nas su teška iskustva, posebno otrežnjujuća kad promotrimo koliko smo, uspoređujući se sa nekim zemljama iz našega okruženja, a NAKON priključenja EU - NAZADOVALI. 

Za to postoje mnogi razlozi. Jedan od najbitnijih razloga je izostanak Prosvjetljenja, odnosno Lustracije u Hrvatskoj, što je rezultiralo lavinom nepogoda kao što su trulo pravosuđe, korumpirana administracija, nesposobni dužnosnici, veleizdajnički potezi određenih političara, itd… itd… sve do krimena potpune apatije prosječnog Hrvata, koji više nema vjere ni u koga, pa niti u samoga sebe.

Pred nama je dakle težak i mučan put, ali i najdalji put počinje jednim korakom.

Pa neka jedan od prvih, toliko nam potrebnih koraka bude proglašenje IGP RH, i vjerujem kako će to imati snažne i dalekosežne posljedice na moral našega naroda u cjelini.

Za gnjile i pokvarene među nama, za idolopoklonike masovnih ubojica i diktatora iz naše povijesti već je odavno kasno, ali moraju li takovi povući i našu djecu za sobom u bezdan?

Jer bilo bi prelijepo ponovno, kao i devedesetih, vjerovati kako je pred Hrvatskom bogata budućnost. A ne tek mračna vizija bordela za korumpirane prljavce dubokih džepova i ništavnih moralnih ili etičkih vrijednosti. 

Darijo Strehovac Streh