Mudraci i budale

Pin It

Pročitah zadnju kolumnu jednog od rijetkih svjetionika novinarstva u Hrvatskoj, g. Hodak Zvonimira, i iako se već dugo vremena suzdržavam od toga, njegovo spominjanje "mudraca i budala" me natjera na priključak u nekoliko riječi.

Jer ima nekaj u ta dva pojma "mudraci i budale", a što ovaj potpuno šizofren, tup i glup narod konstantno drži u stuporu poznatom još samo stoci sitnog zuba što veselo preživa na pašnjacima.

Pitanje je samo dokle taj stupor može ići? 

Ja spadam u vrstu potpunih budala, recimo. Iščitavam to iz činjenice kako sve manje i manje ljudi sa mnom želi imati ikakvog posla. Tko bi ih krivio - zakaj bi se itko zdrave pameti uopće htio baktati s budalom? 

Ima već dosta vremena od kad sam skužio kako jako živciram ljude, posebno onu mudru vrstu ljudi. Bezgrešnu i nepogrešivu, one čija je svaka riječ zakon, i za koje je i sama pomisao kako su možda u krivu bogohulna. Čini se kao da pričam o destogodišnjacima, ali govorim o većini ubermenscha oko mene.

"Fudbal" me eto, više uopće ne zanima, osim svjetskih prvenstava na kojima igra i hrvatska reprezentacija... 

*zrik* *zrik*... 

Eto - eto vam odmah i mog prvog primjera "super why" budale. Počnimo ispočetka, i završimo rečenicu tamo gdje joj je mjesto, hoćemo li?

"Fudbal" me više uopće ne zanima. Točka. 

Kladiti se ne smijem, jer sam ovisnik o kocki, uopće ne znam tko kreira ševerinina pokrivala za pičuljak, ne znam ime niti jedne hanume iz harema sultana veličanstvenog, i ne gledam yutel (zvan hrt) - NIKAD.

Pa ni onda. 

I tako, pošto nemam pojma o tim bitnim stvarima koje muče Hrvate, a koje upravo nabrojah - moji razgovori većinom skrenu na utočište budala - politiku. 

A tu sam najveća budala, kako mi je to nedavno mudro i staloženo pojasnio poznanik sa kojim sam bedasto započeo razgovor u kojemu sam bez ijednog valjanog dokaza ustvrdio kako Hrvatska propada, i kako uskoro neće biti kontejnera iz kojih će ljudi iskopavati hranu. Iznio sam potpuno šizofrenu tezu kako će zagrebačko smeće biti po ulicama, jer će nakon raspada bandit(ć)evog drpinga i smetlari ostati bez plaća, te će čitavo radno vrijeme provoditi sa ostatkom stoke tražeći otpatke koje su drugi odbacili kao smeće.

- "Koja si ti budala" - reče moj poznanik - "sad kad smo u europi se to nikad neće dogoditi".

Suočen sa takvom nepogrešivom mudrošću, ostao sam zijevati ko prava pravcata budaletina. 

Pogotovo kad me zatukao do kraja rečenicom o tome "kako bih se trebao manje brinuti zbog tih gluposti i uživati u životu, jer imam redovnu i dobru stolicu". U biti je doslovno rekao "penziju", ali pošto je općepoznato kako smo mi HRVI-i samo povlašteni šupci koji poštenim partizanima iz džepa krademo krvavo zarađene dinare - znao sam na što u biti misli. 

I to me odmah podsjeti - prije nekog mjeseca je život suicidom okončao još jedan od junaka 1. brigade, Damir Pavlič - Hulk.

Telefonski javivši to suborcu iz brigade koji ga je također osobno poznavao, te i sam tijekom "agresije na srbsku nejač '90-'95" bio izranjavan k'o sito, odgovor kojeg sam dobio je u najmanju ruku bio čudan: "Pa šta se on ima' ubijat, pa bar je on dobru penziju ima"? 

Osto sam bez teksta i razgovor dovršio u roku "dobro vidimo se", al' tako to s nama budalama ide. Protiv mudraca ne možemo ništa.

Meni budali žao, a mudraci preko ramena ko sol pa uz zviždukanje niz šor. "Blago onom ko rano poludi" - otpjevala jednom jedna budala. 

To je u biti, u zadnje vrijeme mi se čini, nepogrešiv način za raspoznavanje mudraca i budala - upitaj nekoga kaj misli o nečemu kaj se ne tiče direktno i izravno njegove guzice, i ako pokaže i mrvu zabrinutosti ili empatije - definitivno imaš posla s budalom. 

Ako se šeretski nalakti, zijevne i mudro izjavi - "pa, tako ti je to", i odmah nakon toga zapali pljugu i nastavi sa nepogrešivom: "eto ti sad Hrvatske i Tuđmana, sve đubrad pokrali" - pred sobom imaš jedan od najsjajnijih primjera hodajućih mudraca kakovi se vidjeli nisu još od vremena kad su dinosauri krstarili svemirom. 

Drugom suborcu iz iste brigade recimo, također sa "drugarske strane" počašćenim češkim metkom kalibra 5.45 sam ozbiljno zaprijetio kako ću ga ako više ikada sa mnom pokuša započeti ikakav razgovor o ikakvoj politici ili baciti s balkona, ili kroz vrata, ovisno o tome kaj mi bude bliže. Razlog je bio - nogomet. Svim mi je silama naime, pokušavao utuviti u bedastu glavu kako je plavi dresić sa sitnom "šahovnicom" prvi, dok je Bijeli sa velikim crvenim kockama rezervni, te kako je HRT odlična teve koja točno i korektno informira Hrvate o svemu.

Kako već rekoh, pošto sam ja očito budala, a on mudrac, odlučio sam više nikada ne razgovarati sa njim o tome, i čojek se fakat toga i pridržava. I bolje mu je, jer budala ko budala, a balkon mi je nekako uvijek bliže. 

Ono kaj me najviše čudi u svemu tome je to kaj je Hrvatska uopće u tako lošem položaju da je svi tretiraju kao smeće, jer čovjek bi reko kako bi nam svima uz tolike mudrace u Hrvatskoj moralo teći med i mlijeko.

Ali i tu se valjda vidi sva veličina moje budalaštine, jer uopće i pomišljam na to kako bi ijedan mudrac ikada pokušao učiniti nešto za nekoga drugoga, a pogotovo za budaletine koji stalno samo nekaj zloguko prpovijedamo kako su ljudi otkrili kako čak i Oceani imaju dno, a kamoli ne Hrvatska. 

Mudraci su tu samo kako bi se neodređeno smješkali, gledali na nas budale svisoka, i tu i tamo nam dobacili koju kost mudrosti u obliku "eto ti sad, zašto si se borio, a mogo si ko ja..." 

A najgori od najgorih budala su oni koji se bore i dalje, i to do te mjere da mudracima u pomoć onda dolaze svemoćni mudraci. Svemoćni mudraci o kojima se i danas, isto ko i od '45-te pa nadalje, mora šaputati, jer nikad ne znaš tko sluša. 

Ti mudraci su - ljudi iz šume, u zadnje vrijeme poduprti bitnicama psihijatara. Jer se zna kako je psihijatrija kao znanost.

I to savršena za ljude iz šume. Ako si protiv njih - nikad ne znaš hoće li te jedan dan u 5 ujutro izvući iz kuće, strpati te prvo na malo "peglanja" u zatvor, pa jednim "znanstvenim" potpisom drugarice psihijatrice prebacit na psihijatriju i kljukati tabletama ako treba i godinama. Sve dok ne postaneš - mudrac. 

Uglavnom, ljudi iz šume su nedodirljiva grupa čovjekolikih spodoba koji ne umiru nikad, već se njihovi popisi i "penzije" zarađene puneći jame Hrvatima tijekom Križnih puteva naprotiv - sve više i više povećavaju. 

Tko u biti zna kakovi prirodni zakoni vrijede za te spodobe koji za sebe tvrde kako su postali od majmuna, kako su djeca legitimni seksualni partneri pedofilima koji su eto, "samo malo drukčije kulture", te koji na principima indijskih ili nepalskih kasta jašu na vLasti od trenutka kad ih je od svog rebra izradio njihov vrhovni druid - drug valter the krvavi, kojega je od par kila gline izradio pak - staljin. 

Pojašnjenje za neke manje bedaste budale: "the" u imenu valtera krvavog je u biti plemićka posveta koju su mu udijelili britanski vampiri zbog zatiranja milijuna Hrvata tijekom svih svojih života. (Nisu mu smjeli udijeliti titulu "sir" zbog malih političkih neslaganja oko staljinizma i engleskog kolonijalizma.) 

Kaj se tiče pitanja jesu li priče o vampirima uistinu bapske priče, i ima li kakve veze to kaj čitav svijet prijatelje ljudi iz šume - engleze - naziva vampirima, ostavimo mudracima na razmišljanje. 

U svakom slučaju, ne zavaravajmo se: mnogi od tih ljudi iz šume, koji bi po njihovim spiskovima trebali već biti mrtvi desetljećima žive i danas. 

I drug valter "the krvavi" živi i danas. 

U neka se vremena pojavljuje samo iz sjena mračnih ulica, ali u ovakova "prosvjetljena" vremena, kada ima dovoljno mudraca koji će prezirno frknuti na krv tisuća budala koja će teći ulicama, dobija i moć hodanja po sunčevom svjetlu, pa i vožnje na kamionima sa vodenim topovima, gologuzo paradiranje ulicama, iživljavanje na djeci, mladima i starima jednako. 

U ovakovim "prosvijetljenim" vremenima zadnjeg bastiona krvave zvezde, on može sve, i on je taj koji mudracima ostvaruje sve želje, drži ih u njihovom poluživotu, te im udjeljuje svo prosvjetljenje i mir koji im treba, i to sa samo tri zapovijedi: "nema Boga, nema Domovine, nema obitelji". 

Mudraci te tri zapovijedi općenito zovu: "nema zime". 

I budale su tu nemoćne. 

I prije nego kaj opet razdužim traktat - samo još jedan primjer za kraj: 

Prije nekoliko su nam dana u posjet došli sestra preminulog suborca iz iste brigade i njen suprug, i iako sam joj rekao kako ne želim ulazit u političke rasprave - teško budalu u vodu natjerat. 

Kad me izjavom kako je "Hrvatska ubila njenog brata" iznervirala već do te mjere pa sam je upitao kako ona kao žena gleda na konstantno maltretiranje silovanih žena ili udovica hrvatskih branitelja, stalne revizije i "preglede" začinjene pitanjima o seksualnom životu koja se mogu naći samo još u japanskim pornićima, ili na vulgarna vrijeđanja upućenima im čak i od punjene purice freda, mudro je slegnula ramenima i prosula biserje tipa: "pa je l' ti poznaš te žene osobno? Tko zna kakvih među njima ima". 

Iako je žena, počastio sam je desetominutnom političkom tiradom pomognutom vizualnim pomagalima u liku internetskih članaka, svjedočenja, fotografija i suludih zakona koji lebde svuda oko nas, nakon čega je, vidno uznemirena, ali i dalje oboružana nadmoćnim pogledom mudraca, izjavila kako je njoj i dalje više žao 3 nezasađena polja krumpira koja su ona i suprug primijetili vozeći se kroz jadnu Liku. 

Budala na takvu mudrost fakat nema više kaj za reć, pa sam kad je odmah nakon toga rekla kako moraju žurit na večeru, i sam sa olakšanjem slegnuo ramenima.

Dogovorili smo se kako će doći u posjetu i sljedeći dan, ali od toga je prošlo već nekoliko dana, i sumnjam kako ćemo ih više vidjeti. 

Usput, majo, ako čitaš ovo, brata ti nije ubila Hrvatska, već ljudi iz šume koji nam još od '45. jašu na grbači i piju krv na slamku. 

Ali to je samo mišljenje jedne najobičnije - budale.

 

Darijo Strehovac Streh