Zadnji komentari

Peta kolona detuđmanizira samostalnu Hrvatsku

Pin It

Jedan broj članova vidio je svoj osobni interes kojeg može ostvariti putem HDZ-a. Drugi su  ubačeni kao udbaški suradnici s ciljem da provode detuđmanizaciju u stranci i državi. Jedan od ubačenih udbaških suradnika bio je i Ivo Sanader, tada predsjednik Vlade i predsjednik HDZ. Konkretno, Sanader se osobno angažirao u progonu generala Glavaša. Potom je Milorada Pupovca postavio za predsjednika Saborskog odbora za međunarodne odnose i nacionalnu sigurnost, a Vesnu Pusić za suradnju sa EU.

Hrvatski katolici ne prepoznaju  svoje stoljetne progonitelje

Kako svijetu objasniti da je Hrvatska katolička država, u kojoj je oko 87 posto katolika, a na izborima za  Hrvatski sabor ne mogu osvojiti minimalnih 51 posto saborskih zastupnika prohrvatske ideologije, da bi mogli voditi prohrvatsku politiku i zastupati hrvatske nacionalne interese,  kako u Hrvatskoj tako i u međunarodnim odnosima . To pokazuje da Hrvati ne prepoznaju svoje stogodišnje progonitelje, velikosrpsko-jugokomunističke protivnike samostalne Tuđmanove Hrvatske.

To su oni koji su 1990/91. bili protiv rušenja Jugoslavije i protiv osamostaljenja Hrvatske. To su ideološki  čuvari tekovina zločinačkog jugokomunističkog režima.

Svi su oni danas okupljeni  u SDP-u  i njegovoj koaliciji  ili  ih simpatizeraju  i za njih glasuju, a omražena im je Tuđmanova samostalna Hrvatska  ostvarena u Domovinskog obrambenog rata. Odgovor za takvo stanje  je lako nači u povijesnim činjenicama.

Povijest je učiteljica života

Povijest je učiteljica života i to vrijedi kod svih naroda demokratske Europe i šire, ali, zašto ne i kod Hrvata. Odgovor na te probleme daju nam povijesne činjenice. Naime, treba se sjetiti da je velikosrpsko-orjunaška mašinerija 5. prosinca 1918. godine izvršila prvi masakr nad Hrvatima, i to na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu.

Vođa tog masakra bio je Grga Anđelinović, krvni srodnik Vesne i Zorana Pusić.

Tu imamo povijesno-ideološku poveznicu u izjavi Vesne Pusić kada je rekla da su hrvatski branitelji, kad su branili Hrvatsku  tokom Domovinskog rata izvršili agresiju na Bosnu i Hercegovinu.

Taj srbožandarski masakr, u raznim oblicima i intenzitetom,  nastavljen je od 1918. do 1941., do raspada Prve Jugoslavije. To je razdoblje progona Hrvata, masovna ubojstva, pljačka Hrvatske i hrvatskog naroda nastavljeno je s različitin intenzitetom i oblikom, slijedećih 22 godina, do raspada Prve Jugoslavije.

To je vrijeme totalne tiranije, obespravljenosti Hrvata po nacionalnim, kulturnom i gospodarksom pitanju. Od tada do danas, Hrvati nisu pisali svoju povijest, ali oktroiranu su nam  pisali vlastodršci, velikosrpski i jugokomunistički ideolozi.

Istovremeno, velikosrpska i jugokomunistička oligarhija provodila je stoljetnu indoktrinaciju nad hrvatskim narodom. Rezultat te politike - indoktrinacije i obespravljenosti hrvatskog naroda, danas vidimo u tome da Hrvati ne prepoznaju svoje progonitelje i pljačkaše, pa glasuju za njih ili njihove recidive.

Ta stoljetna indoktrinacija rezultirala je time da u Hrvatskoj imamo oko 70 posto povijesno-politički nepismenih Hrvata-katolika, koji ne prepoznaju zlo od dobroga, odnosno prohrvatske nacionalne interese od jugokomunističkog unitarističkog režima..

Hrvatska sa šest crvenih županija, posljedica jugokomunističke indoktrinacije

Jugokomunistička ideologija i propaganda uspjela je od Hrvata napraviti političke „zombije“, s kojima se  politički može manipulirati.Učinak stogodišnje indoktrinacije vidimo na svakom koraku, a posebno  što Hrvati međusobno ne razlikuju dvije osnovne  političke ideologije.

Jedna je nacionalna prohrvatska koju predvodi HDZ . Naime, Dr. Franjo Tuđman osnivač je  HDZ-a, nacionalne prohrvatske državotvorne stranke.

I unutar te stranke imamo raznih detuđmanizatora. Jedno je ideologija stranke, a drugo su njeni članovi, njihova ideologija i interesi.

Jedan broj članova vidio je svoj osobni interes kojeg može ostvariti putem HDZ-a. Drugi su  ubačeni kao udbaški suradnici s ciljem da provode detuđmanizaciju u stranci i državi. Jedan od ubačenih udbaških suradnika bio je i Ivo Sanader, tada predsjednik Vlade i predsjednik HDZ. (Vidi knjigu Nediljka Mihanovića „Tuđmanova baština“ na str. 601.) Konkretno, Sanader se osobno angažirao u progonu generala Glavaša. Potom je Milorada Pupovca postavio za predsjednika Saborskog odbora za međunarodne odnose i nacionalnu sigurnost, a Vesnu Pusić za suradnju sa EU. Tu je svaki komentar suvišan.

Druga je anacionalna, jugokomunistička ideologija, koju su vodili jugokomunistički ideolozi Ivica Račan, Zoran  Milanović, te ideološki skojevac Davor Bernardić sa  SDP-om i koalicijskim partnerima.

To su ideološki slijednici jugokomunističkog režima koji je iza sebe ostavio duboke tragove na Bleiburgu i križnim putovima te sistematskoj pljački Hrvatske. Tragove tih zločina pokušavali su prikrivati zabranama, progonom i zatvaranjem neistomišljenika. Zbog prikrivanja ogromnih zločina trebale su im laži o milijunskim žrtvama logora Jasenovca. Danas su i te laži o milijunskim žrtvama Jasenovca spale na 0,13 posto u odnosu na 89 posto žrtava velikosrpsko-jugokomunističkog režima. (Josip Jurčević).

 Unatoč svim zabranama, na površinu su isplivali kosturi ubijenih u 1.700 masovnih stratišta i grobišta. Jedna od najstrašnijih grobišta je Huda jama u koju su ti zločinci utjerali oko 3.000 žena, djece, staraca i nešto vojnika, te ih žive zazidali. Vjerojatno u povijesti ratovanja takvog oblika zvjerstava nije bilo.

To su razlozi zašto djeca ili recidivi jugokomunističkog režima grčevito štite zločine i zločince tog režima, a optužuju sve one domoljube koji su se stavili u obranu Hrvatske i hrvatskog naroda.

Istovremeno, svojom propagandom i  lažima  napadaju  ustaški režim i pripisuju mu ono što je nedokazivo jer ne postoje masovna grobišta ni stratišta. Ali zato su ostali tragovi propagande u cijelom svijetu, čak i do FIFE, da su Hrvati zločinci i genocidan narod.

Dakle, Hrvati su, cijelo promatrano povijesno razdoblje, obespravljeni, proganjani, likvidirani, Hrvatska sistematski pljačkana, a hrvatski narod prikazan kao zločinački i genocidan narod s glavnim ciljem optužiti Hrvate, a zaboraviti na zločine i zvjerstva velikosrpsko-jugokomunističkog režima.

Rezultati velikosrpsko-jugokomunističke indoktrinacije

Indoktrinacija hrvatskog naroda ostavila je duboke tragove tako da Hrvati ne prepoznaju svoje progonitelje. To smo mogli vidjeti  prilikom parlamentarnih i predsjedničkih izbora.

Kod proteklih predsjedničkih izbora (kandidat Ivo Josipović i protukandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović) vidjeli smo pravu sliku hrvatskih glasaća. Od dvadeset županija šest ih je crvenih. Tragično je u tome što od tih šest, četiri su katoličke vjerničke. Te četiri katoličke vjerničke županije, a ideološki crvene ili politički nepismeni,  nalaze se na sjeverozapadu Hrvatske, a glasovali su za antihrvata,  provjerenog jugokomunističkog ideologa Ivu Josipovića veleizdajnika po nalazima HNES.

Posebno je karakteristična Varaždinska županija, u kojoj ima 25 općina i  sviredom su glasovali za druga Ivu u naglašeno velikom postotku. I ostale tri su glasovale za jugokomunističkog ideologa Ivu, neke čak u omjeru do 75 posto u odnosu na gospođu Kolindu Grabar Kitarović.

Peta kolona u Hrvatskom saboru

Zbog loših rezultata  proteklih parlamentarnih izbora, u Vladi gospodina  Plenkovića  priključla se grupa građana okupljenih u „MOST“.

Most je dokazao da je Milanovićeva peta kolona što potvrđuju činjenice. Prvo su se odlučivali je li će se priključiti lijevo – Milanovićevom SDP-u ili desno Plenkovićevom  HDZ-u. Na koncu, vjerojatno u dogovoru s Milanovićem, zaključili su pristupiti HDZ-u, ali ne kao koalicijski partneri već kao partneri na osnovu ucjenjivačkog ugovora.

Kasnije će njihov interes izaći na svijetlo dana. Bio im je cilj ostvariti što više ministarskih fotelja i mjesta državnih tajnika. A glavni zadatak da u Saboru  onemoguće vođenje prohrvatske politike, već suprotno.

Svoju su ideologiju pokazali kad su uvjetovali da se Ranko Ostojić , dotadašnji ministar unutarnjih poslova u Milanovićevoj vladi,postavi za predsjednika Saborskog odbora na unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Kojoj ideologiji pripada Ranko Ostoji, to je on sam pokazao svojom politikom dok je bio ministar policije.

Ako znamo da je četnički vojvoda Tomislav Nikolić izjavio da je Vukovar srpski grad, paralelno s tom Nikolićevom velikosrpskom politikom, Ostojić  je krenuo u njenu realizaciju.

Naime, Ostojić je,  suprotno članku 8 Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, nasilno postavljao ćirilične ploče po Vukovaru, gradu heroju, gradu kojeg je srbočetnička mašinerija do temelja srušila, gradu u kojem su bradati četnici i vojnici JNA silovali oko 3000 žena.

Kada su se neki hrvatski branitelji  suprotstavili postavljanju ćiriličnih ploča po Vukovaru, vukovarska policija, u kojima je dosta aboliranih četnika, upotrebila je nasilje. Tako je jedan od aboliranih četnika gurnuo glavom branitelja Pajčića o betonski zid koji je zadobio teško povrede glave sa smrnim posljedicama. Nakon svega, Mostovcima je jednaka lijeva prokomunistička politika ili HDZ-ova domoljubna,a kažu da se bore za hrvatske nacionalne interese. Teško Hrvatima koje bi takvi domoljubi branili. To je politika od „nacionalnog interesa“, na što se cijelo vrijeme pozivao Božo Petrov i njegovi Mostovci.

Ako tome dodamo i uvjetovanje da se Mostovog čovjeka (umirovljenog podoficira JNA) postave za ministara unutarnjih poslova, koji je izjavio da oni neće provoditi nikakvo čišćenje policije i slično iako Vukovarom šeću silovatelji.

Danas vidimo kakvu je politiku  Most provodio kad  ni Plenković  više nije mogao gutati te otvorene antihrvatske poteze.

Račan-Milanovićeva kadrovska politika

Da su Račan i Milanović provodili antihrvatsku politiku to se vidi na svim područjima djelovanja.

Dovoljno je znati da su jugokomunistički ideolozi, okupljeni oko SDP-ove koalicije, bili protiv rušenje Jugoslavije i protiv osamostaljenja Hrvatske.

Sjetimo se da je Zorana Milanovića, u svoju Vladu ugurao 47 posto velikosrpskih ideologa, dok je  Srba u Hrvatskoj ukupno 4,5 posto.

Kome treba takav nacionalni nerazmjer, osim onima koji vode prosrpsko-jugokomunističku politiku. Naime, svi zločini jugokomunističkog režima činjeni su zajednički pa ih zajednički treba i štititi i zajednički se boriti protiv Tuđmanove samostalne Hrvatske.

Milanović je, od ekstremnih velikosrba u Vladi, najekstremnijeg Zorana Jovanovića postavio za ministra obrazovanja Hrvata. Taj Jovanović , za vrijeme svog mandata, nosio je školske udžbenike u Beograd, četničkom vojvodi Nikoliću na verifikaciju, da mu dokaže da u njima ne piše tko je agresor na Hrvatsku.

U čast gosta Jovanoviću, Nikolić je organizirao palenje hrvatske zastave na stadionu, u blizini Jovanovića. Sveukupnu politiku jugokomunističkih ideologa vidimo u njihovom programu detuđmanizacije samostalne Hrvatske.

Poruka nezadovoljnim domoljubima.

Svi nagomilani problemi neće se riješiti na ulici i verbalnim napadima, već na parlamentarnim i lokalnim izborima. Glasujte za provjerene domoljube jer Hrvatska je još u ideološkom ratu protiv velikosrpsko-jugokomunističkih ideologa.

Da bi lakše shvatili zašto nam je tako, treba se sjetiti da su svi ratovi završavali likvidacijama protivnika, a Domovinski rat je završio u namjeri pomirbe Hrvata, a ne sječenjem glava kao što je 1945. godine završio Drugi svjetski rat u Hrvatskoj, kad je zavladala strahota  jugokomunističkog  režima  s neizbrisivim posljedicama.

Sam Aleksandar Ranković, tadašnji  ministar unutarnjih poslova, u svom izlaganju u jugoslavenskoj skupštini g. 1951. je rekao : "Likvidirali smo 568.000 narodnih neprijatelja, a kroz logore od 1945. do 1951.prošlo je 3.777.776 zatvorenika". (Politika«, Beograd, 1. veljače 1951). Najveći dio pobijenih su bili Hrvati.

 

Ivan Runje

Zagreb, 4. 5. 2017.